Izvorno objavljeno 16. kolovoza 2020. godine na portalu organizacije Centre for Economic Policy Research VoxEU.org.
"Odgovor mnogih zapadnih zemalja na uvećani javni dug koji je nastao kao posledica svetske ekonomske krize 2007/2008. godine bio je sprovođenje dubokih mera štednje i to se može ponovo desiti usled pandemije izazvane koronavirusom. Ovaj članak daje prikaz toga kako su mere štednje u ranim 30-im uvećale društvene tenzije i doprinele nastanku političkih nemira, što je stvorilo sve potrebne uslove za uspon Nacističke partije u Nemačkoj. Autori tvrde da je u nedostatku koherentne reakcije na povećanje društvene agonije, Vlada Vajmarske Nemačke samo produbila recesiju i na taj način doprinela još većoj radikalizaciji i polarizaciji unutar nemačkog biračkog tela."
Završni čin predsjedničkih izbora. Politički agitatori stoje u harmoniji ispred biračkog mjesta u Berlinu s plakatima na kojima su slike i poruke njihovih kandidata, 10. travnja 1932. godine (izvor: Njemački federalni arhiv @ commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Odgovor mnogih zapadnih zemalja na uvećani javni dug koji je nastao kao posledica svetske ekonomske krize 2007/2008. godine bio je sprovođenje dubokih mera štednje i to se može ponovo desiti usled pandemije izazvane koronavirusom. Ovaj članak daje prikaz toga kako su mere štednje u ranim 30-im uvećale društvene tenzije i doprinele nastanku političkih nemira, što je stvorilo sve potrebne uslove za uspon Nacističke partije u Nemačkoj. Autori tvrde da je u nedostatku koherentne reakcije na povećanje društvene agonije, Vlada Vajmarske Nemačke samo produbila recesiju i na taj način doprinela još većoj radikalizaciji i polarizaciji unutar nemačkog biračkog tela.
Mnogo stranica je već napisano o tome šta je dovelo Hitlera na vlast. Iako su ekonomski faktori (od Velike recesije do visokih stopa nezaposlenosti) i socio-kulturni uslovi (nastali usled opresivnih mera u okviru Versajskog sporazuma) imali nesporno važnu ulogu, brzi uspon Nacističke partije još uvek je predmet značajne debate, koja i dalje traje, skoro vek kasnije (Adena et al. 2015, Doerr et al. 2018, Eichengreen 2018, Ferguson and Voth 2008, Satyanath et al. 2017, Voigtländer and Voth 2012, Voth 2020).
U našem skorašnjem radu, pokazujemo na koji način su mere štednje doprinele izbornom uspehu nacista u ranim tridesetim (Galofré-Vilà et al. 2020). Područja koja su iskusila veće smanjenje javne potrošnje i povećanje poreza imala su veći udeo glasova za Nacističku partiju na svakim Nemačkim federalnim izborima između 1930. i 1933. godine.
Fiskalna politika tada je implementirana zahvaljujući nizu hitnih uredbi koje su u velikoj meri zaobilazile parlament i njihovi kreatori donosili su ih iako su znali da će izazvati ogromne poteškoće po stanovništvo. Kancelar Hajnrih Bruning (Heinrich Brüning) nadao se da će izveštaji međunarodnih medija o situaciji u Nemačkoj uticati na međunarodnu zajednicu da relaksira svoja dužnička i reparacijska potraživanja prema ekonomski iscrpljenoj Nemačkoj. Ipak, kao što je Hitler predvideo u junu 1931. godine, „ova hitna uredba će pomoći mojoj partiji da pobedi i na taj način okonča iluzije sadašnjeg sistema”.[1]
Uticaj mera štednje na izborne ishode
Između 1930. i 1932. u sred Velike recesije, Bruning je smanjio javnu potrošnju, povećao poreze i limitirao mrežu socijalne sigurnosti. Realni izdaci smanjeni su za 8%, a centralni realni izdaci za 14%. Isplate novčane pomoći i naknada za nezaposlenost bile su ograničene, ulaganja u javne usluge su ukinuta, a plate u javnom sektoru smanjene. Uticaj je bio značajan u mnogim aspektima jer je javna potrošnja već bila na oko 30% BDP-a 1928. Poreske stope su takođe podignute, što je u relativnim procentima najviše pogodilo niže dohodne grupe. Sve veći broj Nemaca suočavao se sa ekonomskom nesigurnošću i marginalizacijom u trenucima kada im je sigurnost bila najpotrebnija. Umesto ekspanzivne fiskalne politike koja bi se uhvatila ukoštac sa recesijom, Nemci su bili prinuđeni da se oslone na sve više isključujući i iscrpljeniji sistem pomoći.
Da li su ovakve mere štednje mogle doprineti radikalizaciji biračkog tela? I ako jesu, da li se to desilo obespravljivanjem „istisnute” srednje klase? Testirali smo obe od ovih hipoteza koristeći zvanične podatke iz Nemačke iz preko sto gradova i hiljadu manjih oblasti u periodu koji se odnosi na četiri izborna ciklusa između 1930. i 1933. godine. Sveukupno posmatrano, otkrili smo da su područja koja su jače pogođena merama štednje imala relativno veći udeo glasova koji su odlazili Nacističkoj partiji. Modeli koji koriste gradove i rezultate izbora kao promenljive varijable pod ostalim nepromenjenim uslovima pokazuju da svako povećanje dubine mera štednje za jednu standardnu devijaciju u posmatranim područjima dovodi do rasta u broju glasova koji su dobili nacisti u iznosu između 2 i 5% (ili ekvivalentno između četvrtine i polovine standardne devijacije, slika 1). Takođe smo ustanovili da podizanje poreza pozitivno korelira sa izbornim uspehom nacista. Ovi rezultati su konzistentni sa čitavim rasponom specifikacija, uključujući strategiju instrumentalne varijable kao i sa dizajnom diskontinuiteta utemeljenom na razlikama između politika u okruzima s obe strane državnih granica.
Takođe smo razmotrili alternativna objašnjenja. Najrelevantnije od njih svakako jeste teza da je uspon nacista isključivo posledica recesije – glasanja u skladu s materijalnim interesima. Važno je da smo u mogućnosti da razlikujemo glasove koje je dobijala svaka od partija prema podacima kojima raspolažemo. Kao što je prikazano na slici, veliki broj glasova partije Centra (koja je bila partija kancelara Bruninga) kao posledica mera štednje otišao je Nacističkoj partiji. Povrh toga, nijedna od ostalih glavnih partija pozicioniranih u okviru političkog spektra Nemačke (uključujući i Nemačku nacionalnu narodnu partiju, još jednu ideološki ekstremno desničarsku stranku) nije dobila glasove koji se mogu povezati sa merama štednje. Nezaposleni građani, ekonomski najugroženija grupa glasača, nije se okrenula nacistima već komunistima. Ovo je konzistentno sa tezom da su oni koji su najviše izgubili smanjenjem javne potrošnje i rastom poreza, oni za malo iznad nezaposlenih u okviru ekonomske hijerarhije, favorizovali naciste kada im njihova do tada omiljena partija Centra nije obezbedila preko potrebnu ekonomsku pomoć.
Slika 1: Uticaj izdataka gradova na udeo glasova Nacističke partije, izbori 1930., 1932. i 1933. godine. Prijevod popratnog teksta: „Promenljiva varijabla je procentualni udeo (x100) validnih glasova koji su odlazili glavnim partijama na različitim izborima. Modeli su nezavisno procenjeni i prilagođeni kategorijama nezaposlenosti i ekonomskog autputa. Kao kontrolne rezultate izbora za Septembar 1930. koristimo izborne rezultate iz 1929., za izbore održane juna i novembra 1932. služimo se rezultatima iz 1931., a za izbore marta 1933 koristimo rezultate izbora 1932. godine. Koristimo balansirani panel sa robustnim standardnim greškama koje su grupisane na administrativnom okružnom nivou (ukupno 44 nivoa). Na izborima 1933. godine, Nemačka nacionalna narodna partija (DNVP) bila je deo Crno-belo-crvenog fronta koji su pored DNVP-a sačinjavali Stalhelm (čelični šlemovi) i Landbund (Agrikulturalna liga). Svi modeli uključuju efekte fiksirane na gradskom nivou i nivou šumskih poseda, konkretno izbori 1930. i oba izbora 1932. su fiksirani 1931/1932. godinom, dok je kategorija „svi izbori” fiksirala efekte na nivou 1932. i 1933. Sve varijable standardizovane su nultim medijanom i jednom standardnom devijacijom.”
Mere štednje i pogoršavanje stope mortaliteta
Takođe smo proučavali uticaj smanjivanja konkretnih izdataka u okviru šire posmatranih mera štednje na izborni uspeh nacista. Zaključili smo da je veliki deo uticaja mera štednje na izbore povezan sa smanjivanjem javnih davanja na zdravstvo i stanovanje, dve budžetske linije ozbiljno pogođene uvođenjem mera štednje. Rezovi u ovim davanjima pogoršali su patnju velikog broja Nemaca. Štaviše, došli smo do zaključka da su mesta koja su doživela relativno jake mere štednje iskusila i relativno visoku patnju (merenu stopama mortaliteta). Glasači u mestima sa većim stopama mortaliteta su ujedno i oni koji su više naginjali da glasaju za naciste. Ovo je u skladu sa mišljenjima političkih komentatora u to vreme. Na primer, krajem oktobra 1930. godine, Hjalmar Šaht (Hjalmar Schacht, bivši guverner Rajhbanke) dao je intervju za američku štampu u kome je upozorio da će „ako nemački narod bude gladovao biti mnogo više Hitlera” (The New York Times, 3 October 1930).
Zaključci
Propast Vajmarske Nemačke i posledični uspon nacizma pokazuje da previše strogih mera štednje može prouzrokovati društvene nemire i može imati nenameravane političke posledice. Čak i kada se u obzir uzmu i alternativna objašnjenja uključujuči ekonomski pad, jasno je da su mere štednje imale značajnu ulogu. Naši nalazi konzistentni su sa hipotezom da su mere štednje dovele do ogromne ljudske patnje i da su značajno povećale društvenu nejednakost i nepravdu. U vreme kada je građanima pomoć njihove Vlade bila najpotrebnija, Vlada ih je izneverila i narod je bio namamljen sirenskim zovom radikalnih populističkih partija.
Bilješke:
[1] Dvanaest dana nakon što je Bruning doneo svoju četvrtu i poslednju hitnu uredbu, Hitler je pustio u opticaj masovni pamflet pod nazivom „Velika iluzija poslednje hitne uredbe” u pokušaju kanalisanja masovne frustracije i dolaska na vlast. Za ceo tekst videti: Hitler, Hitler an Brüning – Broschürenreihe der Reichspropaganda-Leitung der NSDAP, Heft 5 (Munich: Franz Eher, 1931).
Literatura:
Adena, M, R Enikolopov, M Petrova, V Santarosa, and E Zhuravskaya (2015), “Radio and the Rise of the Nazis in Prewar Germany.” The Quarterly Journal of Economics 130(4): 1885-1939.
Eichengreen, B (2018), The Populist Temptation: Economic Grievance and Political Reaction in the Modern Era, Oxford University Press.
Ferguson, T, and H-J Voth (2008), “Betting on Hitler – The Value of Political Connections in Nazi Germany,” Quarterly Journal of Economics 123(1): 101-37.
Galofré-Vilà, G, C M Meissner, M McKee, and D Stuckler (2020), “Austerity and the rise of the Nazi party”, Journal of Economic History, forthcoming.
Satyanath, S, N Voigtländer, and H-J Voth (2017), “Bowling for Fascism: Social Capital and the Rise of the Nazi Party.” Journal of Political Economy 125(2): 478-526.
Voigtländer, N, and H-J Voth (2012), “Persecution Perpetuated: The Medieval Origins of Anti-Semitic Violence in Nazi Germany”, Quarterly Journal of Economics 127(2): 1339-92.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
Poštovani_e predstavnici_e medija, Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizira konferenciju za medije koja će se održati danas, 18. lipnja 2025. godine s početkom u 15 sati ispred glavnog ulaza na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na adresi Ulica Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb. Povod organiziranja konferencije za medije jest održavanje sjednice Fakultetskog vijeća na kojoj će studentski predstavnici zahtijevati izglasavanje studentske inačice Odluke o participacijama za akademsku godinu 2025./2026. koja je rezultat višemjesečne borbe. Studenti su tijekom te borbe revitalizirali tijelo Plenuma koji već više od desetljeća ima kontinuitet borbe u Hrvatskoj, ali i regiji, za ljudska i studentska […]
12. svibnja 2025.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]
Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]
15. veljače 2025.Jedan svijet, kolektivna borba
Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
23. prosinca 2024.Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga
Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
