Dave Brody

Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta

S engleskog prevela Karolina Hrga

Izvorno objavljeno 15. studenog 2020. godine na Red Flag.

"Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."

Lumbung rudnik, jedan od mnogih rudnika ugljena koji uništavaju šumski okoliš i vrste o kojima ovise lokalne i autohtone populacije, Centralni Kalimantan, Borneo, 8. lipnja 2013. godine (foto: Andrew Taylor/WDM, izvor: IndoMet in the Heart of Borneo @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Prema izvješću UN-a iz 2019. godine, jednom milijunu vrsta (od njih ukupno oko 8 milijuna) trenutno prijeti izumiranje. Međutim, ovo nikako nije potpuna slika – svi ovi organizmi obitavaju unutar dinamičnih ekosistema, te čak i nestanak samo jedne od njih može imati katastrofalne posljedice na druge unutar sistema.

 

Znanstvenici vjeruju da se trenutno nalazimo usred šestog masovnog izumiranja vrsta u Zemljinoj povijesti, koje bi moglo rezultirati eliminacijom između 60 i 95 posto svih vrsta na Zemlji. Naravno, takav događaj ne bi utjecao samo na životinjsku i biljnu populaciju, već i na čovječanstvo.

 

Bioraznolikost je mehanizam putem kojega se namiruju esencijalne potrebe za održavanje ljudskog života na Zemlji, uključujući čisti zrak, svježu vodu, i našu zalihu hrane. Zdravi ekosistemi djeluju i kao protuteža klimatskim promjenama, kroz rast biljnog života i hvatanje ugljika unutar zdravog tla.

 

Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta.

 

Prema izvješću grupe znanstvenika i znanstvenica sa Sveučilišta u Marylandu iz 2017. godine, 158 tisuća kvadratnih kilometara tropske prašume posjećemo je samo te godine, a stopa deforestacije je u porastu. Ove prašume često se zamjenjuje monokulturama palmi u svrhu proizvodnje palminog ulja, ili za poljoprivrednu upotrebu. Takve monokulture ne mogu osigurati okoliš koji je potreban za održavanje raznolikih životinjskih populacija. Šume se sjeku isključivo zbog generiranja profita za kapitaliste.

 

Povrh toga, višegodišnje zagađenje i pretjerani izlov ribe doveli su svjetske oceane na rub kolapsa. Kemijski zagađivači često završavaju visoko u morskim mrežama ishrane, što dovodi do razornih posljedica. Primjer ovoga je insekticid DDT, zagađivač oceana koji je dospio toliko visoko u lance ishrane da je uzrokovao da bjeloglavi orao završi na popisu ugroženih živih vrsta.

 

Zbog beskrajnog poriva kapitalista za profitom, i zanemarivanja prirodnog okoliša, kapitalizam naprosto nije u stanju spriječiti gubitak vrsta na masovnoj razini. Sve dok anarhija tržišta vlada nad ljudskom vrstom, čak i najbolji pokušaji okolišnih agencija i regulatornih tijela da se naš planet zaštiti od masovnog izumiranja, bit će uzaludni.

 

Samo se od globalne socijalističke ekonomije, posvećene planiranju na racionalnoj i održivoj osnovi, može očekivati da će spriječiti ovu krizu. Potrebno nam je radikalno rješenje kako bismo zaštitili preostalu bioraznolikost i pomogli našem planetu da se oporavi. Potrebna nam je globalna socijalistička revolucija kako bismo spasili Zemlju. Zaštitimo naš planet! Dolje kapitalizam!
10. siječnja 2021.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka