U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo?

Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!

Izvor ove informacije je upravo objavljeni Izvještaj o globalnom bogastvu Credit Suissea za 2020. godinu. Ovaj je izvještaj i dalje najobuhvatnija i najeksplanatorna analiza globalnog bogastva (ne i prihoda), kao i nejednakosti u osobnom bogatstvu. CS-ov globalni izvještaj o bogatstvu svake godine analizira bogatstvo kućanstava 5,2 milijardi ljudi širom svijeta i mjeri bogatstvo kućanstava – financijska sredstva (dionice, obveznice, gotovina, mirovinski fondovi) i imovina (kuće itd.) koju posjeduju – umanjeno za troškove. Autori izvješća su James Davies, Rodrigo Lluberas i Anthony Shorrocks. Profesor Anthony Shorrocks bio je moj cimer na fakultetu, i oboje smo diplomirali ekonomiju (moram priznati da je njegovo poznavanje matematike puno bolje od mojeg!).

Prema izvještaju iz 2020., ukupno globalno bogatstvo kućanstava poraslo je tijekom 2019. godine za 36,3 bilijuna američkih dolara. No, pandemija COVID-19 skresala je to povećanje za gotovo polovinu (17,5 bilijuna američkih dolara) između siječnja i ožujka 2020. godine. Međutim, budući da su se tržišta dionica i cijene nekretnina tada oporavile, zahvaljujući kreditnim injekcijama država i centralnih banaka, istraživači Credit Suissea procjenjuju da je ukupno bogatstvo kućanstava ipak u malom porastu do sredine 2020. godine, u usporedbi s razinom na kojoj je bilo prošle godine, iako se bogatstvo pojedinačnih odraslih osoba ponešto smanjilo.

Do sredine 2020. globalno bogatstvo kućanstava bilo je 1 bilijun američkih dolara veće nego u siječnju, što je porast od 0,25 posto. Budući da je ovo manje od porasta broja odraslih osoba tijekom istog perioda, prosječno globalno bogatstvo palo je za 0,4 posto na 76,984 američkih dolara. U usporedbi s time kakva su očekivanja bila prije epidemije COVID-19, globalno bogatstvo smanjilo se za 7,2 bilijuna američkih dolara, odnosno za 1391 američkih dolara po odrasloj osobi na globalnoj razini.

Najteže pogođena regija bila je Latinska Amerika, gdje su devaluacije valuta pojačale redukcije dolarskog BDP-a, rezultirajući smanjenjem ukupnog bogatstva izraženog u dolarima od 12,8 posto. Pandemija je također uništila očekivani rast u Sjevernoj Americi i uzrokovala gubitke u svakoj drugoj regiji, osim Kine i Indije. Među vodećim globalnim ekonomijama, u Ujedinjenom Kraljevstvu je došlo do najveće relativne erozije bogatstva.

Najšokantnija je i dalje ogromna nejednakost bogatstva kućanstava na globalnoj razini. Kao što pokazuje donja grafika piramide bogatstva, nejednakost je i dalje upadljiva, geografski, između „bogatog Sjevera“ i „siromašnog Juga“, te između kućanstava unutar zemalja.

Krajem 2019. godine, u Sjevernoj Americi i Europi nalazilo se 55 posto ukupnog globalnog bogatstva, iako u njima živi tek 17 posto svjetske populacije odraslih osoba. Suprotno tome, udio populacije bio je triput veći od udjela bogatstva u Latinskoj Americi, četiri puta već od udjela bogatstva u Indiji, i gotovo deset puta veći od udjela bogatstva u Africi.

Razlike u bogatstvu unutar zemalja još su naglašenije. Gornjih 1 posto vlasnika bogatstva pojedine zemlje u pravilu posjeduje između 25 i 40 posto ukupnog bogatstva, a gornjih 10 posto obično posjeduje između 55 i 75 posto. Krajem 2019. godine, milijunaši i milijunašice diljem svijeta – točno 1 posto odrasle populacije – imali su 43,4 posto globalne neto vrijednosti. Suprotno tome, 54 posto odraslih osoba s bogatstvom ispod 10,000 američkih dolara (tj. otprilike ništa) zajedno jedva imaju 2 posto globalnog bogatstva.

Istraživači procjenjuju da je globalni utjecaj distribucije bogatstva unutar zemalja bio izrazito malen, uzmemo li u obzir supstancijalni pad BDP-a povezan uz pandemiju. Štoviše, nema čvrstih dokaza da je pandemija sustavno favorizirala skupine koje imaju više bogatstva naspram onih manje bogatijih, kao ni obrnuto. Broj milijunaša naglo je porastao na 51,9 milijuna ljudi tijekom 2019. godine, ali se nije značajnije mijenjao tijekom prve polovine 2020. godine.

U izvještaju se procjenjuje da se početkom ove godine na vrhu svjetske piramide bogatstva nalazilo 175 690 odraslih osoba ultra-visoke neto vrijednosti (ultra-high net worth, UHNW), odnosno onih čije je bogatstvo prelazilo 50 milijuna američkih dolara. Ukupan broj UHNW odraslih osoba porastao je za 16 760 (11 posto) tijekom 2019., ali se smanjio za 120 članova i članica tijekom prve polovice 2020., iz čega proizlazi neto porast od 16 640 UHNW osoba od početka 2019. godine.

Tijekom prve polovice 2020., broj milijunaša ukupno se smanjio za 56 000, tek 1 posto od 5,7 milijuna onih koji su to postali 2019. godine. Članstvo se pojačalo u nekim zemljama, dok je u drugima značajno opalo. Ujedinjeno Kraljevstvo (241 000 manje), Brazil (116 000 manje), Australija (83 000 manje), i Kanada (72 000 manje) su zemlje u kojima se broj milijunaša smanjio više od smanjenja ukupnog broja milijunaša na svjetskoj razini.

Izgleda kako se nejednakost u bogatstvu unutar većine zemalja smanjila tijekom ranih 2000-ih. Pad nejednakosti unutar pojedinih zemalja bio je ojačan padom nejednakosti između zemalja, kojega je pogonio strelovit rast prosječnog bogatstva u tržištima u usponu. Trend je postao neujednačen nakon financijske krize iz 2008. godine, kada su financijska sredstva hitro narasla kao odgovor na kvantitativno olakšavanje i umjetno održavane niske stope kamata. Ovi faktori podigli su udio gornjih 1 posto posjednika bogatstva, ali je nejednakost nastavila opadati i za one ispod gornjeg ešalona. Danas donjih 90 posto ima 19 posto globalnog bogatstva, u usporedbi s 11 posto 2000. godine. Drugim riječima, došlo je do koncentracije bogatstva u smjeru gornjih 1 posto (čak i više u smjeru gornjih 0,1 posto), ali uz određenu disperziju među preostalih 99 posto.

Istraživači zaključuju kako malo opadanje globalne nejednakosti u bogatstvu u cjelini „odražava sve suženije diferencijale bogatstva između zemalja, jer ekonomije u usponu, osobito Kina i Indija, imaju natprosječne stope rasta. To je glavni razlog zašto se globalna nejednakost u bogatstvu smanjila tijekom prvih godina ovog stoljeća. Iako se pokrenula prema boljem tijekom 2007.-2016., vjerujemo da je globalna nejednakost u bogatstvu ponovno ušla u silaznu fazu nakon 2016. godine.“

Ukratko, izvještaj pokazuje da milijarde ljudi nemaju nikakvo bogatstvo nakon podmirenja dugova, te da se distribucija osobnog bogatstva na globalnoj razini može opisati kao situacija u kojoj nekoliko divovskih Gulivera s visine promatra masu Liliputanaca.