"Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun, koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji. Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a."
Korporativna Amerika pjeni se što će joj Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) – koji bi zapravo mogao dugoročno, ako već ne trenutno, umanjiti inflacijske pritiske – povisiti poreze. Financial Times priredio je lijepi kompendij vapaja njihovih tržišnih udruženja:
Ovaj zakon bi nametnuo „značajna nova povećanja poreza i dosad neviđene državne kontrole cijena“, upozorila je Američka gospodarska komora. Njegove porezne odredbe zadale bi „udarac kapacitetima naše industrije da poveća nadnice, zaposli radnike i ulaže u naše zajednice“, izjavila je Nacionalna udruga proizvođača. Udruga Business Roundtable, koja predstavlja kompanije najvišeg stupnja financijske sigurnosti u Washingtonu, procijenila je da bi paket nametnuo industriji 300 milijardi dolara novih troškova, upravo u trenutku kada je ekonomija krenula nizbrdo.
Glavni direktor Komore Neil Bradley ponudio je malo perspektive: „Ako su porezne reforme iz 2017. bile desetka, a Build Back Better [Bidenov izvorni plan] nula, gdje je ovo? Rekao bih da je to petica. Porezi nisu smanjeni, nego su povećani, ali je zakon puno bolji od Build Back Better.“
Dodatnu perspektivu dao je analitičar UBS-a, koji u Financial timesu procjenjuje da bi IRA nametnula jednopostotni udar na dobit za pet stotina kompanija najvišeg stupnja financijske sigurnosti na S&P 500 indeksu. Pravi „udarac“, nema šta!
Vrijedi razmotriti zašto Bradley toliko voli 2017. godinu: donijela je enormno smanjenje poreza za tvrtke čije se porezno opterećenje smanjivalo već desetljećima. Evo povijesti korporativnih poreza, izvučene iz računâ nacionalnog dohotka. Voditelji tih računa prilagođavaju profit tako da odgovara ekonomskoj stvarnosti, a ne onome što tvrtke govore svojim dioničarima (ponekad umjetno visoki iznosi) ili Poreznoj upravi (što je moguće niži iznosi). Kao što grafikon pokazuje, efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije – ono što plaćaju kao postotak dobiti – kontinuirano opada još otkad se 1947. godine započelo s kvartalnim Efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije, SAD (1947-2022)
računovodstvom.
U 1950-ima, stopa je u prosjeku iznosila 50 posto. Opadala je gotovo svakog narednog desetljeća – na 41 posto u 1970-ima, na 31 posto u 1980-ima i na 26 posto u 2000-ima. Bradleyjevo omiljeno smanjenje iz 2017. reduciralo je stopu s 22 posto u 2016. na 15 posto u 2018. godini, uštedjevši tvrtkama 93 milijarde dolara poreza. Efektivna porezna stopa malo je porasla u prvom kvartalu ove godine, na skoro 19 posto, ali je još uvijek niža od razine na kojoj je bila između 1934. i 2016. godine.
Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun (Committee for a Responsible Federal Budget), koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji (Build Back Better, BBB). Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a.
No ne bismo željeli rastužiti Neila Bradleya i njegove drugove.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]
25. rujna 2025.Što je to Antifa i tko je se treba bojati?
Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
17. rujna 2025.Znanje nije i ne treba biti roba
Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
25. srpnja 2025.O društvenom i klimatskom denijalizmu
Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
19. srpnja 2025.Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja
Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
