"Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun, koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji. Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a."
Korporativna Amerika pjeni se što će joj Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) – koji bi zapravo mogao dugoročno, ako već ne trenutno, umanjiti inflacijske pritiske – povisiti poreze. Financial Times priredio je lijepi kompendij vapaja njihovih tržišnih udruženja:
Ovaj zakon bi nametnuo „značajna nova povećanja poreza i dosad neviđene državne kontrole cijena“, upozorila je Američka gospodarska komora. Njegove porezne odredbe zadale bi „udarac kapacitetima naše industrije da poveća nadnice, zaposli radnike i ulaže u naše zajednice“, izjavila je Nacionalna udruga proizvođača. Udruga Business Roundtable, koja predstavlja kompanije najvišeg stupnja financijske sigurnosti u Washingtonu, procijenila je da bi paket nametnuo industriji 300 milijardi dolara novih troškova, upravo u trenutku kada je ekonomija krenula nizbrdo.
Glavni direktor Komore Neil Bradley ponudio je malo perspektive: „Ako su porezne reforme iz 2017. bile desetka, a Build Back Better [Bidenov izvorni plan] nula, gdje je ovo? Rekao bih da je to petica. Porezi nisu smanjeni, nego su povećani, ali je zakon puno bolji od Build Back Better.“
Dodatnu perspektivu dao je analitičar UBS-a, koji u Financial timesu procjenjuje da bi IRA nametnula jednopostotni udar na dobit za pet stotina kompanija najvišeg stupnja financijske sigurnosti na S&P 500 indeksu. Pravi „udarac“, nema šta!
Vrijedi razmotriti zašto Bradley toliko voli 2017. godinu: donijela je enormno smanjenje poreza za tvrtke čije se porezno opterećenje smanjivalo već desetljećima. Evo povijesti korporativnih poreza, izvučene iz računâ nacionalnog dohotka. Voditelji tih računa prilagođavaju profit tako da odgovara ekonomskoj stvarnosti, a ne onome što tvrtke govore svojim dioničarima (ponekad umjetno visoki iznosi) ili Poreznoj upravi (što je moguće niži iznosi). Kao što grafikon pokazuje, efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije – ono što plaćaju kao postotak dobiti – kontinuirano opada još otkad se 1947. godine započelo s kvartalnim Efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije, SAD (1947-2022)
računovodstvom.
U 1950-ima, stopa je u prosjeku iznosila 50 posto. Opadala je gotovo svakog narednog desetljeća – na 41 posto u 1970-ima, na 31 posto u 1980-ima i na 26 posto u 2000-ima. Bradleyjevo omiljeno smanjenje iz 2017. reduciralo je stopu s 22 posto u 2016. na 15 posto u 2018. godini, uštedjevši tvrtkama 93 milijarde dolara poreza. Efektivna porezna stopa malo je porasla u prvom kvartalu ove godine, na skoro 19 posto, ali je još uvijek niža od razine na kojoj je bila između 1934. i 2016. godine.
Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun (Committee for a Responsible Federal Budget), koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji (Build Back Better, BBB). Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a.
No ne bismo željeli rastužiti Neila Bradleya i njegove drugove.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
8. svibnja 2026.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
20. travnja 2026.Breme prihvaćeno
Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
10. travnja 2026.Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize
U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
