Korporativne cvilidrete

"Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun, koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji. Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a."

Prosvjed protiv Trumpovog poreznog zakona, Atlanta, SAD, 4. prosinca 2017. godine (izvor: John Ramspott @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Korporativna Amerika pjeni se što će joj Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) – koji bi zapravo mogao dugoročno, ako već ne trenutno, umanjiti inflacijske pritiske – povisiti poreze. Financial Times priredio je lijepi kompendij vapaja njihovih tržišnih udruženja:
Ovaj zakon bi nametnuo „značajna nova povećanja poreza i dosad neviđene državne kontrole cijena“, upozorila je Američka gospodarska komora. Njegove porezne odredbe zadale bi „udarac kapacitetima naše industrije da poveća nadnice, zaposli radnike i ulaže u naše zajednice“, izjavila je Nacionalna udruga proizvođača. Udruga Business Roundtable, koja predstavlja kompanije najvišeg stupnja financijske sigurnosti u Washingtonu, procijenila je da bi paket nametnuo industriji 300 milijardi dolara novih troškova, upravo u trenutku kada je ekonomija krenula nizbrdo.
Glavni direktor Komore Neil Bradley ponudio je malo perspektive: „Ako su porezne reforme iz 2017. bile desetka, a Build Back Better [Bidenov izvorni plan] nula, gdje je ovo? Rekao bih da je to petica. Porezi nisu smanjeni, nego su povećani, ali je zakon puno bolji od Build Back Better.“
 
Dodatnu perspektivu dao je analitičar UBS-a, koji u Financial timesu procjenjuje da bi IRA nametnula jednopostotni udar na dobit za pet stotina kompanija najvišeg stupnja financijske sigurnosti na S&P 500 indeksu. Pravi „udarac“, nema šta!
 
Vrijedi razmotriti zašto Bradley toliko voli 2017. godinu: donijela je enormno smanjenje poreza za tvrtke čije se porezno opterećenje smanjivalo već desetljećima. Evo povijesti korporativnih poreza, izvučene iz računâ nacionalnog dohotka. Voditelji tih računa prilagođavaju profit tako da odgovara ekonomskoj stvarnosti, a ne onome što tvrtke govore svojim dioničarima (ponekad umjetno visoki iznosi) ili Poreznoj upravi (što je moguće niži iznosi). Kao što grafikon pokazuje, efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije – ono što plaćaju kao postotak dobiti – kontinuirano opada još otkad se 1947. godine započelo s kvartalnim
Efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije, SAD (1947-2022)
računovodstvom.
 
U 1950-ima, stopa je u prosjeku iznosila 50 posto. Opadala je gotovo svakog narednog desetljeća – na 41 posto u 1970-ima, na 31 posto u 1980-ima i na 26 posto u 2000-ima. Bradleyjevo omiljeno smanjenje iz 2017. reduciralo je stopu s 22 posto u 2016. na 15 posto u 2018. godini, uštedjevši tvrtkama 93 milijarde dolara poreza. Efektivna porezna stopa malo je porasla u prvom kvartalu ove godine, na skoro 19 posto, ali je još uvijek niža od razine na kojoj je bila između 1934. i 2016. godine.
 
Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun (Committee for a Responsible Federal Budget), koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji (Build Back Better, BBB). Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a.
 
No ne bismo željeli rastužiti Neila Bradleya i njegove drugove.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve