Hladni dom ubija

"Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."

Mapiranje porasta troškova prosječnog kućnog računa za energiju za oko 1400 funti tijekom torijevskih vlada od 2010. do 2022. – plakat s prosvjeda kampanje borbe protiv krize životnih troškova Enough is Enough, Devonshire Green, Sheffield, UK, 1. listopada 2022. godine (izvor: Tim Dennell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Milijuni kućanstava pate od neimaštine goriva, a situacija će se samo pogoršavati uslijed smanjenja državnih potpora. Prošlotjedno zahlađenje jasno pokazuje: moramo smanjiti račune, i to zauvijek.

Milijuni obitelji suočavaju se s hladnim vremenom, nesigurne hoće li si moći priuštiti grijanje svojih domova. Nedavno izvješće pokazalo je da se dvanaest milijuna kućanstava suočava s izvanrednom financijskom situacijom koja je rezultat nepriuštivih troškova energije, a vlada je najavila da će zajamčena energetska naknada, uvedena u listopadu, biti smanjena od travnja 2023. godine.

 

Premijer je izjavio da će se pružiti ciljanija potpora obiteljima u krajnjoj potrebi – onima koji primaju isplate socijalnog osiguranja kao što su naknada za nezaposlenost i državna mirovina. Međutim, od dvanaest milijuna kućanstava koja jedva uspijevaju podmiriti račune za energiju, njih gotovo tri milijuna neće se kvalificirati za državnu potporu.

 

U ta tri milijuna kućanstava živi više od sedam milijuna ljudi, od kojih su mnogi djeca i starije osobe, i koji će se odlukom vlade naći u još dubljem siromaštvu.

 

Siromaštvo u Ujedinjenom Kraljevstvu već je neko vrijeme u porastu. Nadnice su nakon financijske krize iz 2008. godine u najduljem periodu stagnacije još od prijelaza u osamnaesto stoljeće, a mjere štednje donijele su duboke rezove socijalnog osiguranja i javnih servisa koji su mogli ublažiti učinak smanjenja nadnica.

 

Srećom, tijekom većeg dijela tog razdoblja inflacijski je pritisak ostao relativno prigušen. Povećanje cijena zabilježeno tijekom prošle godine dovelo je do toga da 2022. postane najgora godina za rast plaća od 1977. Istraživanje TUC-a pokazalo je da su zaposleni tijekom godine gubili 80 funti mjesečno jer nadnice nisu pratile inflaciju.

 

Čak i da je vlada zadržala gornju granicu cijene energije na 1971 funti, koliko je iznosila u ljeto – još bi milijun ljudi završilo u siromaštvu 2022. godine, navodi se u izvješću desničarskog instituta Legatum. Čak je i ovaj konzervativni think tank inzistirao na tome da je krucijalno da vlada pruži potporu radnim ljudima u situaciji koju su prozvali povećanjem siromaštva do kojeg dolazi „jednom u generaciji“.

 

Korištenje pučkih kuhinja naglo je poraslo od uvođenja mjera štednje 2010. godine. Između 2008/9 i 2020/21, broj ljudi koji koriste pučke kuhinje povećavao se svake godine – s oko 26 000 ljudi u 2008. godini, na više od 2,5 milijuna danas.

 

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova.

 

Naprosto nema opravdanja za smanjenje državne potpore u ovom kontekstu. Čak i konzervativci moraju priznati da se vlada suočava s etičkim imperativom djelovanja u smjeru ublažavanja očajnih uvjeta kojima su izloženi radni ljudi. Zašto onda Rishi Sunak i Jeremy Hunt odbijaju pružiti podršku koja je potrebna kako bi se prebrodilo krizu troškova života?

 

Sunak je stupio na dužnost pod golemim pritiskom financijskih tržišta kako bi pokazao da zaduživanje Ujedinjenog Kraljevstva neće još više premašivati ekonomski rast. U tom kontekstu, imao je dvije mogućnosti.

 

Prva je opcija bila najava ogromnih rezova u javnim servisima, povećanja poreza i niza mjera za smanjenje potrošnje i povećanje prihoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. Drugim riječima, mjere štednje. To je put koji je vlada izabrala.

 

Međutim, iz nedavnog gorkog iskustva znamo da mjere štednje ne funkcioniraju – smanjuju rast i produktivnost, čineći težinu postojećeg duga dugoročno ozbiljnijom. Također, stavljaju zemlju u daleko lošiju poziciju za rješavanje problema poput klimatskih promjena.

 

Druga opcija bila bi objaviti da se pokreće širokopojasni program ulaganja, osmišljen u svrhu adresiranja temeljnog uzroka energetske krize putem dekarbonizacije ekonomije, kao i otvaranja radnih mjesta, jačanja vještina i povećanja produktivnosti. Inflacijski učinak te potrošnje morao bi se adresirati kontrolom cijena i povećanjem poreza za bogate i velike korporacije, kao i suzbijanjem izbjegavanja i utaje poreza.

 

No, tako značajan program ulaganja podrazumijevao bi mnogo veće stope zaposlenosti i veće nadnice, a time i daleko veću pregovaračku moć za radnike_ce u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vlada nedvojbeno smatra da je radnički pokret u UK-u već postao previše ratoboran i da ne može riskirati daljnje pomicanje ravnoteže moći u korist radnika.

 

Između potiskivanja radnika i potiskivanja pritiska financijskih tržišta, Sunak i Hunt nemaju previše manevarskog prostora. Međutim, sve je jasnije da britansko društvo ne može preživjeti još jednu rundu dubokih rezova javne potrošnje. Štoviše, zbog nove runde torijevskih rezova, tisuće ljudi možda neće preživjeti ovu zimu.

 

U konačnici, bešćutnost ove vlade vjerojatno će ih skupo stajati na sljedećim izborima. No, Keir Starmer će se suočiti s potpuno istim nizom pritisaka kao Rishi Sunak, i nije nam dao apsolutno nikakav razlog da vjerujemo kako bi učinio bilo što drugačije.

Grace Blakeley je urednica Tribunea i voditeljica našeg tjednog podcasta A World to Win.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve