U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
Francisco de Goya, Saturno devorando a su hijo (1819-1823)
„Kada pogledam što su ovi ljudi učinili našoj zemlji, kako su opustošili generaciju djece, ali i odraslih, turobnost i ružnoću njihovog svjetonazora, moralni i intelektualni kaos koji ostavljaju za sobom – da, postajem jako ljut. A kad uzmem u obzir da moja vlastita djeca moraju naslijediti ovu kulturu, da će Dylan Mulvaney i njemu [sic] slični vrebati moju djecu i pokušati pretvoriti moje vlastite sinove i kćeri u osakaćene mutante, samoprezirne, šuplje, iščašene ljušture poput njih samih, moja ljutnja tada prerasta u kipteći bijes. I znam da ću učiniti sve što moram i izgovarati sve istine nužne da zaštitim svoju djecu od ovog prokletog paklenskog ludila.
Osobno sam od mnogih roditelja čuo nebrojene verzije iste horor priče. Lijepo i nevino dijete jednoga dana, naizgled niotkuda, bude uvučeno u rodni kult koji ga proždre. Dijete koje su držali kao bebu, odgajali ga, za njega dali svoj život, voljeli ga i još uvijek ga vole, odjednom postaje neprepoznatljivo. Sva njegova nevinost, svjetlost i ljepota naprosto je iscijeđena iz njega, zamijenjena ovim samokanibalizirajućim ludilom. Za roditelja je svjedočiti kako se ovo događa njegovom djetetu sudbina gora od smrti. Radije bih bio mrtav nego da se to dogodi mojoj djeci.”
Matt Walsh, 21. veljače 2023., The Matt Walsh Show
Radije bih da ne moram znati tko je Matt Walsh, nekmoli ga spominjati i dopuštati mu da bez rente zaposjeda stambeni prostor mog uma, no to naprosto nije izvedivo. Odviše mi je stalo, previše se tiče mene i mnogih koje volim, sklon sam opsesivnom razmišljanju o fenomenima koje ne mogu dokučiti intelektualnom i emocionalnom angažmanu unatoč.
Kada razgovaram s kvir ljudima svojih godina, vrlo se često autamo jedni drugima kao zavidnici. Zavidimo mlađim generacijama jer u manjoj mjeri moraju trunuti u ormaru, zavidimo im na dostupnosti informacija, zavidimo im na činjenici da se mogu ranije, češće ili uopće vidjeti na ekranima različitih veličina, zavidimo im jer zarana znaju da nisu jedna jedina kvir osoba na ovome svijetu, zavidimo im jer se znaju imenovati, zavidimo im jer ne gube godine i godine, ponekad i desetljeća, na to da LARP-aju dobre prave curice i dobre prave dječake dok im se ne smuči.
Nerijetko nailazim na roditelje koji žaluju za svojom vrlo živom djecom, jer su njihovim genitalijama pripisali toliku moć da u najsitniji detalj određuju trajektoriju njihovih života, a ona neće pa neće. Ni ja nisam htio, i mene su živog žalovali, a ni u smrti ne bih imao mira pod pogrešnim imenom, u pogrešnom rodu.
Nikome ne bi trebao nedostajati svijet u kojemu se rodno varijantno dijete kakvo sam ja bio moglo ogledati u… Boys Don’t Cry? Neka hvala. Nikome ne bi trebao nedostajati svijet u kojemu isto to dijete nije moglo sebe koncipirati nikako drugačije nego kao Paleta samog na svijetu. Meni svakako ne nedostaje to što sam jedino mogao skupljati mrvice koje bi mi dobacio poneki putnik-namjernik u autobusu kojim bih se praktično kratkokos vraćao s treninga plivanja, pa bih ono bracek ili dečec iz zamolbe da mjesto ustupim starijima zobao danima, tjednima, pobogu – dosad.
Daleko od toga da je najgore što mi se ikada dogodilo to što sam prvu riječ za sebe dobio onako usput, kad mi je neki britanski čičica kad sam već imao dovoljno engleskoga da se sporazumijemo obznanio da sam tomboy, ali i to je sigurno dio slagalice koja je dovela do toga da sam o bilo kojem vidu tranzicije preko d v a d e s e t godina razmišljao kao o ograničenom resursu rezerviranom za prave trans ljude.
Konzervativcima su puna usta djece, ali rodni kult je taj koji ih proždire? Saberite se, molim vas.
Ovaj najfriškiji anti-trans legislativni val zahvatio je nekih 100 000 trans mladih u Americi, na način da ih je ostavio bez već ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi, mogućnosti da se bave sportom ili pristupa toaletu.
Dječjim bolnicama se zbog sumnji da se u njima pruža rodno afirmirajuća njega prijeti – checks notes – bombama? Proud Boys upadaju na čitanja dječjih knjiga djeci, jer stabilnosti nacije prijeti činjenica da im dotične čitaju drag kraljice. Ako si to uopće mogu priuštiti, obitelji s trans djecom bježe iz saveznih država u kojima je afirmiranje djetetova roda okarakterizirano kao zlostavljanje djece.
A mi se uz sada već tradicionalno tradicionalističko mjesečno klečanje na Trgu glavnoga grada možemo veseliti tribinama na kojima se promovira isti onaj Matt Walsh iz uvoda, ili pak debatama na kojima se transfobna muda prodaju pod bubrege zabrinutosti za mentalno zdravlje djece.
Do idućeg referenduma!
Novinarski projekt Utjecaj anti-trans narativa u medijima i političkim raspravama na prava i življenu stvarnost trans osoba realizira se u okviru potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.
10. travnja 2026.Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize
U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
8. prosinca 2025.Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
