Izjava

Za Novu Europu: Sveučilišta ustaju protiv mjera štednje

Međunarodni kolektiv EduFactory nastavlja s borbom protiv komercijalizacije obrazovanja, u Europi povezane s Bolonjskim procesom, posljednjih godina uz alibi globalnih mjera štednje. U izjavi od 13. veljače, nakon zajedničkog sastanka u Parizu, najavljuju konsolidaciju otpora na međunarodnoj razini i protestiraju protiv francuskih vlasti koje su njihovim kolegama iz Tunisa zabranile ulazak u zemlju.

Završna izjava s europskog sastanka sveučilišnih pokreta, održanog u Parizu od 11. do 13. veljače 2011.

Mi, studenti i neizvjesno zaposleni radnici Europe, Tunisa, Japana, SAD-a, Kanade, Meksika, Čilea, Perua i Argentine, sastali smo se u Parizu preko vikenda od 11. do 13. veljače da raspravimo i organiziramo zajedničku mrežu na temelju zajedničke borbe. Studenti iz Magreba i Gambije su pokušali doći, ali im je Francuska odbila ulaz u zemlju. Zahtijevamo slobodan protok ljudi kao i slobodan protok borbi.

U biti, posljednjih godina naš je pokret učinio Europu područjem borbe protiv korporatizacije sveučilišta i neizvjesnog rada. Ovaj sastanak u Parizu i revolucionarni pokreti koji se komešaju na području Mediterana omogućavaju nam da poduzmemo važan korak prema novoj Europi protiv mjera štednje, na primjeru revolta u zemljama Magreba.

Generacija smo koja smatra da je neizvjestan rad stalno stanje: sveučilište više nije čimbenik za društveni uspon, nego prije tvornica neizvjesnosti. Niti je sveučilište zatvorena zajednica: naša borba za državnu pomoć potrebitima, protiv neizvjesnosti i za slobodan protok znanja i ljudi ne staje na vratima sveučilišta.

Nužnost za stvaranjem zajedničke mreže temelji se na našoj borbi protiv Bolonjskog procesa i ograničavanja sredstava za obrazovanje i mjera za kojima Europa namjerava posegnuti kako bi odgovorila na krizu.

Država i privatni interesi surađuju u procesu korporatizacije sveučilišta prema modelu poduzeća i stoga cilj naše borbe nije obrana statusa quo. Vlade spašavaju banke i potkopavaju obrazovanje. Želimo stvoriti svoje sveučilište – sveučilište koje se temelji na našim iskustvima autonomnog obrazovanja, alternativnih istraživanja i besplatnih škola. Slobodno sveučilište kojim upravljaju studenti, neizvjesno zaposleni i migranti, sveučilište bez granica.

Tijekom ovog vikenda izmjenjivali smo iskustva i raspravljali na različitim jezicima o praksama združenog sukoba: manifestacije, blokade i prometni štrajkovi. Stvorili smo i unaprijedili zajedničke zahtjeve: slobodan pristup sveučilištu bez povišenja troškova obrazovanja; novo blagostanje i zajednička prava bez duga i financijalizacije naših života, i za obrazovanje temeljeno na suradnji bez konkurencije i hijerarhija.

Na temelju ove zajedničke izjave:

  • Pozivamo na zajedničke i nadnacionalne dane akcije 24, 25. i 26. ožujka 2011: protiv banaka, dužničkog sustava i mjera štednje, a za slobodno obrazovanje i slobodan protok ljudi i znanja.
  • Stvorit ćemo zajedničke novine o borbi i medij za autonomnu komunikaciju
  • Napravit ćemo veliku karavanu i održati sastanak u Tunisu jer su borbe u Magrebu borbe u kojima ovdje sudjelujemo.
  • Pridružit ćemo se protestima na sastanku G8 sveučilišta u Dijonu od 5. do 7. svibnja 2011.
  • Ponovo ćemo se sastati u Londonu u lipnju.

Borimo se i surađujemo, ovo je naša Pariška komuna!

Više informacija: www.edu-factory.org

22. veljače 2011.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka