Medijske izjave Inicijative “Akademska solidarnost”, zadarskih nastavnika i plenuma
Izjava Inicijative akademske solidarnosti za konferenciju za tisak u srijedu, 2.veljače 2011.
U nedostatku argumenata i demokratske procedure, MZOŠ svakodnevno proizvodi iluziju konsenzusa oko izrade zakonskih prijedloga: kao u boljim totalitarnim praksama, pojavljuju se iznuđene podrške: dijela ravnatelja instituta (bez konsultacija sa zaposlenima na matičnim institucijama), rektorskoga zbora (čiji članovi iznova nastupaju bez rasprave na matičnim sveučilištima) i studentskih predstavnika (čija zastupnica nema nikakav legitimitet). Pritom svi tobože jednodušno zagovaraju prijedloge promjena zakonskih promjena koje nitko nije vidio, niti postoje u bilo kakvu pisanom obliku. Praksa ovakva rada pokazuje da se zakoni pišu za institucije EU i nedemokratske centre moći u sveučilišnoj i znanstvenoj zajednici, a nipošto za njezine članove i usuprot osnovnom javnom interesu – autonomnom sveučilištu, slobodnoj znanosti i općedostupnom i besplatnom visokom školstvu. Ako se dogodi privatizacija visokog školstva i znanosti, posve je jasno tko će zauzeti prvi red i umjesto javnog dobra pretvoriti sustav u privatni biznis.
Stoga smo prisiljeni ponoviti temeljne prigovore načinu na koji se i dalje pripremaju nacrti zakona koje je veći dio akademske zajednice tijekom javne rasprave odbacio u cijelosti, kao nepopravljive, budući da nepovratno izručuju ključno javno duhovno dobro Republike Hrvatske kapitalu i nadzoru političkih struktura. Prigovori su sljedeći:
1) Javnost nikada nije vidjela temeljitu, obrazloženu, autoritativnu i uvjerljivu analizu slabosti zakona koji su trenutačno na snazi, kao što nikada nisu ponuđena alternativna načela na temelju kojih bi valjalo prići izradi nacrta novih zakona.
2) Stavovi što ih je o nacrtima novih zakona donio niz institucija znanosti i visokog obrazovanja, kao što su HAZU, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, Institut za etnologiju i folkloristiku, Pravni fakultet i Katolički bogoslovni fakultet, uz javnu podršku brojnih članova akademske zajednice – uporno se ignoriraju, kao “otpor pojedinaca i skupina”.
3) U sadašnja povjerenstva i radne skupine za procjenu “konstruktivnosti” preko tisuću pristiglih primjedbi na nacrte zakona uključene su osobe po logici svojih funkcija, ne po logici demokratskog zastupništva stavova članova akademske zajednice u tome posebnom pitanju od najvećeg javnog interesa. Isto zanemarivanje mišljenja članstva vidimo i kod predstavnika sindikata, a bojimo se i nagađati kako akademsku zajednicu zastupa predstavnik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
4) Tajnovit rad i strogo povjerljive odluke spomenutih, nezakonito osnovanih povjerenstava apsurdno se nazivaju “drugim krugom javne rasprave”, mada je javnosti i nadalje posve neizvjesno o čemu se i kako raspravlja, koje se primjedbe procjenjuju, te što će predlagatelj zakona na kraju odlučiti.
Nasuprot tome, na javnoj tribini “O duhu zakona: strategija razvoja znanosti i obrazovanja kao javnog dobra”, održanoj 27. siječnja 2011. u Studentskom centru, uz uvodna izlaganja uglednih članova akademske zajednice (između ostalih i tri člana HAZU) i sudjelovanje oko četiristo akademskih radnika i studenata s raznih sveučilišta i instituta, pokrenuta je prava, predmetu primjerena javna rasprava, te su usvojena četiri načela na kojima bi, nakon što se odbace trenutni neprihvatljivi nacrti zakonâ, valjalo graditi nove zakone o znanosti, obrazovanju i sveučilištu:
a) znanost i obrazovanje moraju djelovati u interesu čitavog društva, a ne privatnog kapitala;
b) znanost mora biti utemeljena na suradnji, a ne na natjecanju;
c) visoko obrazovanje mora biti potpuno javno financirano i svima dostupno;
d) ustroj akademske zajednice mora biti potpuno transparentan, što treba osigurati demokratskim nadzorom odozdo, a ne upletanjem politike u sveučilišnu autonomiju.
Izjava nastavnika i nastavnica Sveučilišta u Zadru
Mi niže potpisani nastavnici i nastavnice te suradnici i suradnice Sveučilišta u Zadru u svoje osobno ime izjavljujemo:
Slijedom javne rasprave o nacrtima Zakona o Sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju, smatramo svojom moralnom i profesionalnom obvezom ukazati na neprofesionalnost, netransparentnost i nedostatak kriterija u postupku izrade nacrta triju spomenutih zakonskih tekstova.
Držimo da je predlagatelj izradi ovih zakona pristupio bez ikakve sustavne analize stanja u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koja bi trebala biti temeljem svakog odgovornog reformskog zahvata u području znanosti i visokog obrazovanja. Na neznanstvenim temeljima ne može se reformirati sustav u kojem bi znanost trebala biti jedna od temeljnih djelatnosti i ključni orijentir u strategiji društvenog razvoja jedne zajednice.
Autonomija sveučilišta ne može biti mjesto pregovora jer je ona conditio sine qua non znanstvenog rada, slobode i komunikacije znanosti i obrazovanja, kao što ni sveučilište ne smije biti prostor za dalju komercijalizaciju znanosti, u službi interesa kapitala ili izravnog interesa te političkog nadzora države. Implikacije donošenja zakona na takvim polazištima dalekosežne su kako za svako hrvatsko sveučilište i znanstvenu ustanovu pojedinačno, tako i za akademsku zajednicu i društvo u cjelini.
Predlažemo stoga da se nacrti zakonskih tekstova na kojima rade prosudbene skupine povuku te da se pristupi temeljitoj analizi cjelokupnog nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja, na temelju koje bi postalo jasno što, zašto i na koji način valja reformirati. U izradi zakonskih rješenja kojima se reguliraju pitanja od neprijepornog javnog interesa, kao što su znanost, visoko obrazovanje i sveučilište, važno je omogućiti transparentnu javnu raspravu u kojoj bi sudjelovali svi zainteresirani društveni subjekti.
Isto tako, akademska zajednica u toj raspravi mora sudjelovati preko demokratski delegiranih predstavnika svih sveučilišta i znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. Nedopustivo je da se temeljem proizvoljno utvrđenih kriterija onemogućuje zastupljenost Sveučilišta u Zadru i drugih institucija u pojedinim tijelima koja rade na tekstu zakonâ, kao što je sada slučaj s prosudbenom skupinom za Zakon o znanosti.
Načela kojima se mora voditi svaki prijedlog reforme nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja su:
a) potpuna autonomija sveučilišta u izboru sveučilišnih tijela i uprave, utvrđivanju i provođenju sveučilišnih studijskih programa i znanstvenih istraživanja;
b) javno financirano i pod jednakim uvjetima svima dostupno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima;
c) javno financiranje znanstvenih istraživanja u institucijama nacionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja;
d) mogućnost napredovanja u znanstveno-nastavnim zvanjima temeljem osobne izvrsnosti, a ne u ovisnosti o uvjetima piramidalnog ustroja znanstveno-nastavnih radnih mjesta.Zadar, 1. veljače 2011.
Doc. dr. sc. Rafaela Božić Šejić, Doc. dr. sc. Senka Božić-Vrbančić, Mr. sc. Ankica Bralić, Doc. dr. sc. Iva Grgić Maroević, Prof. dr. sc. Emil Hilje, Prof. dr. sc. Biljana Kašić, Marko Kapović, prof., Dr. sc. Marijana Kovačević, Prof. dr. sc. Anamarija Kurilić, Prof. dr. sc. Milenko Lončar, Dr. sc. Marko Lukić, Doc. dr. sc. Zdenka Matek Šmit, Antonija Mlikota, d. p. u., Tomislav Oroz, prof., Dubravka Saulan, prof., Mirna Sindičić, prof., Sofija Sorić, d. p. u., Ana Stanić, prof., Adrijana Vidić, prof., Doc. dr. sc. Babara Vodanović, Doc. dr. sc. Mario Vrbančić, Doc. dr. sc. Nikola Vuletić, Mario Županović, prof.
Ažurirani popis potpisnika izjave zadarskih nastavnika i nastavnica možete pronaći ovdje
Izjava podrške plenuma Inicijativi “Akademska solidarnost”
Plenum Filozofskog fakulteta izražava podršku “Akademskoj solidarnosti” – Inicijativi protiv predloženih zakona o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanosti i njihovom pozivu na štrajk kao jedinom preostalom rješenju u borbi protiv nametnutih zakona i (eventualnih) ”izmjena” nastalih radom nedemokratski ustrojenih prosudbenih povjerenstava.
Predloženi zakoni, bez obzira na kozmetičke izmjene na kojima rade prosudbena povjerenstva bez ikakvog demokratskog legitimiteta, u konačnici će dovesti do: zatvaranja vrata sveučilišta većini građana RH zbog njihovog socijalnog statusa, ograničavanja znanosti na kratkoročne projekte u službi tržišta i privatnih interesa te privatizacije fakulteta i instituta. Prema dostupnim zaključcima spomenutih komisija: postignuta je suglasnost oko najproblematičnije stavke – financiranja sveučilišta putem programskog ugovora, a upisnine koje su medijskim izvrtanjima postale zalog ”besplatnog obrazovanja” su zapravo temelj za daljnje povećanje iznosa participacije koju će plaćati svi. Ono što dodatno zabrinjava su prijedlozi određenih članova povjerenstava o izjednačavanju privatnog i javnog visokog školstva, kao i određivanju upisnih kvota prema tržištu rada. Riječ je o konceptima koji pokazuju elementarno nerazumijevanje društvenih potreba i prioriteta. Takav pristup jasno ocrtava smjer u kojem se ovakva regulativa (zajedno sa svojim predlagačima i “prosuditeljima”) kreće što nikako nije i skretanje s evropskog puta čemu svjedoče i slične “reforme” u “obitelji evropskih naroda”.
Ovim putem pozivamo i studentsku populaciju da se aktivno pridruži nastavnicima u otporu ovakvim tendencijama jer je i njihov glas u tobože legitimnim prosudbenim skupinama zastupljen vršiteljicom dužnosti predsjednice Hrvatskog studentskog zbora koja je izabrana na sjednici spomenutog “koordinacijskog tijela” u trenutku kada na svim sveučilištima u Hrvatskoj nisu u potpunosti provedeni izbori novih studentskih predstavnika. Takav princip ne samo da podcrtava već spomenuta nedemokratska birokratska rješenja pri sastavljanju prosudbenih povjerenstava, nego po tko zna koji put otvara pitanja – kome Studentski zbor služi i za čije interese se bori? Indikativno je da se ovakvo “imenovanje” studentske predstavnice događa u trenutku kada je proces izbora na najvećem sveučilištu – onom Zagrebačkom – obavijen velom tajne zbog jasnih kršenja zakona, pravilnika i demokratske prakse na što smo zajedno sa četiri zagrebačka fakulteta i uz podršku Vijeća Filozofskog fakulteta, reagirali, tražeći poništavanje takvih izbora. Ne trebamo ni napominjati da se Sveučilište u Zagrebu na čelu sa rektorom nije još očitovalo o ovome zahtjevu čime postaju suodgovorni u provođenju ovakve travestije demokracije.
Jedini način borbe protiv ovakvih zakonskih rješenja i birokratske prakse vidimo u javnom otporu cijele akademske zajednice koja tim činom uspostavlja i temelje svoga budućeg organiziranja izvan sindikalne ustanove i Studentskog zbora koji svojim potezima još jednom pokazuju da djeluje neovisno o svojoj bazi uspostavljajući dijalog prije svega sa zakonodavcem, a ne sa svojim članstvom, tj. akademskim radnicima i studentima koji su velikom većinom odbili predložena rješenja kroz zaključke institucija na kojima su zaposleni ili na kojima studiraju.
Na otpor predloženim zakonima trebamo gledati kao na nastavak zajedničke borbe za izmjenu socijalne slike visokog školstva i potpuno javno financirano visoko obrazovanje što je preduvjet svim ostalim promjenama i reformama. Nametnutim rješenjima u cijelom javnom sektoru, kao i od političkih elita konsenzusom prihvaćenom smjeru u kojem se ekonomija i društvo trebaju kretati, treba se isto tako konsenzusom oduprijeti.
