Štrajk u osječkoj “Pivovari”

Radnici osječke “Pivovare“ d.d. okupljeni u Hrvatskoj udruzi sindikata (HUS), koji je većinski sindikat u tvrtki, odlučili su 24. veljače, nakon neuspjelih pregovora oko novog kolektivnog ugovora i procesa mirenja s Upravom, stupiti u štrajk. Sedmi dan štrajka članovi Radničke borbe razgovarali su s Darkom Andrašekom, predsjednikom radničkog vijeća osječke “Pivovare” d.d. i članom HUS-ovog Sindikata osječke “Pivovare” d.d.

RB: Koji su, po Vama, razlozi koji su doveli do toga da radnici osječke“Pivovare“ d.d. stupe u štrajk?

Darko Andrašek: Prvo bih zahvalio “Radničkoj borbi“ što je omogućila da javnosti prezentiramo punu istinu o razlozima stupanja u štrajk, ali i o neviđenom kriminalu i opetovanom kršenju radničkih prava u “Pivovari“ d.d., koje se provodi od kada je na njezinom čelu direktor i većinski vlasnik Ivan Komak.

Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju je podigao tužbu, kojom će se dokazati da je Komakov vlasnički udio od 48% protuzakonit, te da on nije vlasnik većinskog udjela od 88% kao što se predstavlja. Tako da se i ta misterija jednom zauvijek razriješi.

No, vratimo se razlozima koji su nas, radnike “Pivovare“ d.d., nagnali da stupimo u štrajk. Naime, u tijeku pregovora oko novog kolektivnog ugovora Uprava na čelu s Komakom je donijela jednostrani akt po kojem bi plaće radnika bile smanjene za 1000-1500 kuna. Isto tako, po tom pravilniku je predviđen i novi katalog radnih mjesta po kojem bi oko sto radnika bilo proglašeno viškom. Za ovakve poteze Uprave nema ama baš niti jednog ekonomskog opravdanja budući se dobit tvrtke povećala, a ne smanjila. Ovdje je na djelu ljudska pohlepa oličena u liku i djelu Ivana Komaka, a na štetu radnika.

Radnici “Pivovare“ d.d. će biti u štrajku sve dok se ne potpiše kolektivni ugovor kojim će se zadržati dosadašnja prava radnika i od toga nećemo odustati ni za jedan jedini milimetar. Godinama između Sindikata i sadašnjeg direktora nema nikakvog dijaloga. E, pa došlo je vrijeme da se i to jednom za svagda riješi. I još nešto: do 2006. godine, kada je došao Komak, u “Pivovari“ d.d. smo imali kolektivni ugovor gdje je bila ugrađena i jedna odredba po kojoj smo financirali djecu umrlih radnika Pivovare, sve dok traje njihovo školovanje. Mjesečni iznos je bio 1000 kuna za svako dijete, a takve djece ima ukupno četvero. Dakle, samo 4.000 kuna. Svi dosadašnji vlasnici tu odredbu nisu ukinuli jer su smatrali da se u takvo što ne smije dirati. Komak, “veliki vjernik“, kakvim se voli predstavljati, odmah je to izbacio iz kolektivnog ugovora. Toliko o njegovoj vjeri i kršćanskom svjetonazoru.

RB.: U osječkoj “Pivovari“ d.d. osim HUS-a djeluje i Sindikat PPDiV-a. Oni su s Upravom potpisali novi kolektivni ugovor. O čemu se tu, zapravo, radi?

Darko Andrašek: Sindikat PPDiV-a je manjinski sindikat u “Pivovari“ d.d., a osnovan je na vrlo interesantan način. Naime, Ivan Komak je jednom prigodom na skup radnika doveo Šimu Oreškovića (regionalni povjerenik PPDiV-a za Slavoniju i Baranju) i rekao otprilike ovako: “Evo, ljudi, ovo je pravi čovjek za vas i od sada se učlanjujte samo u ovaj sindikat.“ Odmah po osnivanju Komak im je odobrio pozajmicu u iznosu od 19.600,00 kuna dok podružnici HUS-a tu pozajmicu nije odobrio. Sami prosudite koliko je PPDiV u stanju štititi i boriti se za radnike i radnička prava. Naravno, ogromna većina radnika nije nasjela na ovaj jeftini trik. Koliko se taj sindikat i Šima Orešković bori za radnička prava dokazao je i ovim svojim potezom gdje je izdao radnike, članove njegovog sindikata, pa sad oni, uvidjevši da su prodani, prelaze k nama. Inače, u osječkoj “Pivovari“ d.d. PPDiV ima samo 10 članova. To sve govori o njihovoj snazi i ozbiljnosti.

“Pivovara” d.d. ima i dvije tvrtke kćeri, “Piće plus” d.o.o. i “Pivo 1697” d.o.o. Tamo su, uglavnom, zaposleni mladi ljudi koje je doveo Komak i koji rade na određeno vrijeme, a pod pritiskom su morali potpisati članstvo u PPDiV-u. Osim toga ove dvije tvrtke služe da se radnike može neograničeno držati pod ugovorom o radu na određeno vrijeme. Kad u jednoj istekne zakonski rok, radnik se prebacuje u drugu. Na taj način se radnici drže u strahu i stvaraju slijepi poslušnici Komakove neodgovorne i kriminalne politike kao direktora i vlasnika.

RB: Spomenuli ste neviđeni kriminal i opetovano kršenje radničkih prava. Kako se ono očituje?

Darko Andrašek: Ivan Komak je “vlasnik“ protiv kojega se vodi više kaznenih postupaka zbog pronevjere, prijevare u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnog ugovora.

Najeklatantniji primjer kriminala u “Pivovari“ d.d. je taj kad je Komakov sin Ivica skoro svaki drugi dan, svakog tjedna, uzimao po par gajbi piva i šta ja znam sve ne i u službenom automobilu, bez vozačke dozvole, to izvozio i prodavao na crno. Portirima je bilo strogo zabranjeno svako zaustavljanje njegova sina.

Nadalje, Komak je sam sebi isplatio predujam dividende u iznosu od cca 1.100.000,00 kuna, a iznos od vrtoglavih 900.000,00 kuna je pozajmio od “Pivovare“ d.d. da bi mogao otplaćivati kredit u PBZ-u koji je podigao u vrijeme kada je kupio dionice.

Državni inspektorat je u zadnjih šest mjeseci prošle godine utvrdio dvanaest teških prekršaja vezanih uz Zakon o radu, od neplaćanja prekovremenih radnih sati preko vrijeđanja radnika psovanjem i omalovažavanjem pa sve do nezakonitih otkaza ugovora o radu. Jednoj radnici je dao nezakonit otkaz da bi, vjerojatno uvidjevši svoju pogrešku, istu vratio na posao. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

RB: Kakve su reakcije javnosti, te gradskih i županijskih čelnika?

Darko Andrašek: Prvi dan štrajka bilo je raznih dezinformacija pa je takva bila i reakcija javnosti. Pričalo se da se u krugu “Pivovare“ d.d. štrajk koristi da bi radnici neovlašteno konzumirali piva iz skladišta što je notorna neistina jer je štrajkaški odbor prvi dan izričito zabranio tako nešto i moram reći da se svi radnici striktno pridržavaju naputaka. Već drugi dan, kada su prave informacije došle do javnosti, građani su prepoznali našu pravednu borbu za ostvarenje radničkih prava. Tako smo imali slučaj gdje nam je jedan privatnik, koji je želio ostati anoniman, donio grah i kobasice. Nebrojeni su primjeri gdje nas građani Osijeka podupiru i daju nam podršku. Ovom prigodom bih im, u ime svih radnika“Pivovare“ d.d., zahvalio na tome. Jedino je izostala žešća reakcija na najavu Uprave da će u slučaju da se štrajk oduži dovesti zamjenske radnike. No, to je možda i zbog toga što do njih nije doprla takva informacija. I na to smo spremni i poručujemo da ćemo svim sredstvima braniti naša radna mjesta. Reakcija gradskih i županijskih vlasti, za razliku od građana, je kod nas izazvala veliko nezadovoljstvo. Ne pokazuju niti najmanje zanimanje za ovaj slučaj iako su jako dobro upoznati sa svim događanjima u “Pivovari“ d.d. Ne znam ni sam od kuda ta inertnost vlasti u gradu i županiji, no to njima ostavljam na savjesti. Možda netko od njih pročita ovaj intervju, te se napokon probude i zainteresiraju za ovaj štrajk.

S naše strane mogu poručiti da ćemo ustrajati u borbi za radnička prava, te bih poručio svim radnicima u Hrvatskoj da samo jedinstvom i odlučnom borbom mogu izboriti i poboljšati svoj status, te da ne čekaju kada već bude prekasno.

tekst je objavljen na stranicama Radničke borbe 2. veljače 2010.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.