Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga

"Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."

„Participirajte u izgradnji boljeg svijeta, kauč po kauč“, slogan sa Couchsurfing sastanka Vienna Calling, Beč, 5. lipnja 2010. godine (izvor: Unplug @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poput većine velikih korporacija, Couchsurfing.com registriran je kao korporacija C, natječe se u ostvarivanju profita i podložan je plaćanju korporativnih poreza, iako je od 2003.-2011. poslovao kao neprofitna organizacija. Domaćini na platformi nude putnicima besplatni smještaj. Međutim, čini se da se u posljednje vrijeme okrenuo prema tome da postane još jedan plan za izvlačenje novca od online korisnika i korisnica.

 

Sredinom svibnja ove godine, mnogi korisnici porukom su obaviješteni da se od njih traži plaćanje mjesečne ili godišnje naknade ako se žele nastaviti koristiti platformom. Neki ljudi koji nisu željeli platiti ne mogu pristupiti svojim profilima, kao i informacijama koje su sami ostavili na web stranici. I dalje je moguće od uprave zatražiti promjenu ili brisanje podataka. Premda glavni tim upravitelja tvrdi da su morali uvesti platni zid zbog manjka novca, ne žele objaviti ništa vezano uz svoj proračun i financije.

 

Na prvi pogled, njihova priča ima smisla. Međutim, temeljitije istraživanje detalja i povijesti platforme budi sumnju u njihovo objašnjenje. Uprava dolazi iz financijskih krugova, a kompanija je upletena s globalnim poslovnim akterima i investitorima – koliko nam je poznato – barem od 2010. godine.

 

Tijekom mjesec dana nakon uvođenja naknada, kompanija je uložila veliki trud u blokiranje glasova protivljenja. Mnogi su članovi i članice izbrisani s web stranice na račun referiranja na platforme koje nude sličnu uslugu, kao što su BeWelcome i Trustroots. Moguće je primijetiti jasni interes iskorijenjivanja određenog tipa osoba s platforme.

 

Što bi moglo biti u pozadini nedavne promjene?

 

U nedavnom članku ocrtala sam mogući scenarij spajanja s kompanijom koja nudi turističke usluge i usluge smještaja. Ondje možete čitati o postavkama privatnosti, koje sugeriraju da su podaci korisnika i korisnica ključni dio njihova poslovnog modela i da ih dijele s trećim stranama.

 

Procijeni li kompanija da su joj podaci koje je prikupio Couchsurfing korisni, može ih vrlo profitabilno iskoristiti. Ima pristup otprilike 15,4 milijuna profila i podatke za kontakt članova širom svijeta. Prema podacima od 11. lipnja 2020. godine, 1 714 418 ljudi ulogiralo se u web stranicu Couchsurfinga u prethodnih šest mjeseci, što ukazuje na porast broja korisnika.

 

Većina članova i članica ne ulazi u interakcije povezane sa smještajem, sudeći prema statistikama o njihovim referencama. Samo 342 953 korisnika imalo je 11. lipnja 2020. barem jednu referencu. Za kompaniju aktivnu u turizmu, mogle bi postojati prednosti u ostvarivanju pristupa podacima o ljudima koje zanimaju putovanja i koji pokazuju interes prema alternativnim načinima organiziranja svojeg iskustva, ali koji nisu spremni upustiti se u potragu za domaćinima ili gostima.

 

Natjerati ljude da se koriste svojom kreditnom karticom još je jedan način prikupljanja podataka. Kompanija ima pristup ljudima koji su spremni platiti i navikli plaćati jer je prag za korištenje drugih plaćenih usluga za njih možda niži. Naposljetku, koliko je novca moguće zaraditi na hrpi hipija koji su se u početku priključili ekonomiji darivanja? Platformi više nisu potrebni ljudi kojima je bitna stvarna razmjena gostoljubivosti, besplatno ugošćivanje i poopćeni reciprocitet, ako joj je cilj privući krotke potrošače koji su spremni platiti za svoj odmor.

 

Relativno mali broj ljudi koji zaista razmjenjuje gostoprimstvo sugerira da web stranica nema previše šanse održavati se na osnovu tih naknada. Umjesto toga, mogli bismo pretpostaviti da će pridošlice plaćati mjesečnu naknadu od 2-3 dolara kako bi pronjuškale po stranici prilikom sanjarenja o odlasku na putovanje. Na ovaj način signaliziraju svoje putne planove, što se može prikupiti u obliku podataka. Međutim, to možda neće biti dovoljno da održi upraviteljski tim i direktora tvrtke, navikle na plaće kakve su primali u financijskom sektoru.

 

Platforma možda nastavi kao mehanizam prikupljanja podataka, što je poprilično opasno ako je neki ljudi i dalje koriste kako bi pronašli smještaj. Nedavni potez ozbiljno je naštetio zajednici. Raspravama o odluci kompanije odzvanjaju glasovi razočaranih domaćina koji su u prošlosti dosta toga dali zajednici. Umjesto toga, platforma bi i dalje mogla biti privlačna potencijalnim predatorima i ljudima koji nisu previše svjesni potencijalnih opasnosti.

 

U svakom slučaju, problematično je utemeljiti poslovni model kompanije koja se natječe u ostvarivanju profita na volonterskom radu. Ambasadori, koje možemo nazivati volonterima jer nisu plaćeni za svoj angažman, dio su tog modela. U opisu posla Michaela Joyja, upravitelja zajednice, navodi se da je jedan od njegovih zadataka „upravljanje programom Couchsurfing ambasadora, što podrazumijeva i neprestano obučavanje, regrutiranje, i edukaciju u razvijanju zajednice.“[1] Popis ambasadora dostupan na njihovoj web stranici navodi preko 750 imena. Pored toga što su izgubili povjerenje mnogih ambasadora ili ih suspendirali zbog njihovih kritičkih glasova, oslanjanje na volontere u svojem djelovanju moglo bi biti problematično iz pravne perspektive jer kompaniji koja se natječe u ostvarivanju profita nije dopušteno angažirati volontere. Budući da je Couchsurfing.com i poslovni model platformi čiji su vlasnici investitori relativno nov, ne možemo izvoditi zaključke iz prethodnih slučajeva kako bismo ocijenili je li ova organizacija usklađena sa zakonom.

 

U intervjuu za njemačku publikaciju Jetzt.de – magazinu za mlade Süddeutsche Zeitunga – jedan od zaposlenika Couchsurfing.com-a, Florian, kaže da ne otkrivaju koliki broj zaposlenika radi u kompaniji. Ova strategija u odnosima s javnošću mogla bi biti način da se prikrije kako nemaju dovoljan broj osoblja te da nisu u stanju pobrinuti se za sigurnost. U članku se spominje slučaj talijanskog policajca koji je svojim ženskim gošćama uvaljivao drogu za silovanje. Imao je nekoliko profila. U istragi je otkriveno 16 žrtava.

 

Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije.

Bilješke:

[1] Preneseno s LinkedIna 15. lipnja 2020. godine.

Katarzyna Gajewska je doktorandica, autorica i edukatorica. Možete doprinijeti njezinoj crowdfunding kampanji i time pomoći objavljivanje feminine utopije „Imagine a Sane Society“ ili drugih nadolazećih knjiga pod Creative Commons licencom, koje će biti dostupne besplatno online. Autorica se koristi ovom izdavačkom strategijom jer ne želi da njezin rad doprinosi Amazonu jer se protiv njihovim praksama. Autorica je knjige Transnational Labour Solidarity: Mechanisms of Commitment to Cooperation within the European Trade Union Movement (Routledge, 2009 i 2013), a objavila je i nekoliko akademskih članaka.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve