Katarzyna Gajewska

Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga

S engleskog prevela Karolina Hrga

Izvorno objavljeno 24. kolovoza 2020. godine na stranici LeftEast.

"Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."

„Participirajte u izgradnji boljeg svijeta, kauč po kauč“, slogan sa Couchsurfing sastanka Vienna Calling, Beč, 5. lipnja 2010. godine (izvor: Unplug @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poput većine velikih korporacija, Couchsurfing.com registriran je kao korporacija C, natječe se u ostvarivanju profita i podložan je plaćanju korporativnih poreza, iako je od 2003.-2011. poslovao kao neprofitna organizacija. Domaćini na platformi nude putnicima besplatni smještaj. Međutim, čini se da se u posljednje vrijeme okrenuo prema tome da postane još jedan plan za izvlačenje novca od online korisnika i korisnica.

 

Sredinom svibnja ove godine, mnogi korisnici porukom su obaviješteni da se od njih traži plaćanje mjesečne ili godišnje naknade ako se žele nastaviti koristiti platformom. Neki ljudi koji nisu željeli platiti ne mogu pristupiti svojim profilima, kao i informacijama koje su sami ostavili na web stranici. I dalje je moguće od uprave zatražiti promjenu ili brisanje podataka. Premda glavni tim upravitelja tvrdi da su morali uvesti platni zid zbog manjka novca, ne žele objaviti ništa vezano uz svoj proračun i financije.

 

Na prvi pogled, njihova priča ima smisla. Međutim, temeljitije istraživanje detalja i povijesti platforme budi sumnju u njihovo objašnjenje. Uprava dolazi iz financijskih krugova, a kompanija je upletena s globalnim poslovnim akterima i investitorima – koliko nam je poznato – barem od 2010. godine.

 

Tijekom mjesec dana nakon uvođenja naknada, kompanija je uložila veliki trud u blokiranje glasova protivljenja. Mnogi su članovi i članice izbrisani s web stranice na račun referiranja na platforme koje nude sličnu uslugu, kao što su BeWelcome i Trustroots. Moguće je primijetiti jasni interes iskorijenjivanja određenog tipa osoba s platforme.

 

Što bi moglo biti u pozadini nedavne promjene?

 

U nedavnom članku ocrtala sam mogući scenarij spajanja s kompanijom koja nudi turističke usluge i usluge smještaja. Ondje možete čitati o postavkama privatnosti, koje sugeriraju da su podaci korisnika i korisnica ključni dio njihova poslovnog modela i da ih dijele s trećim stranama.

 

Procijeni li kompanija da su joj podaci koje je prikupio Couchsurfing korisni, može ih vrlo profitabilno iskoristiti. Ima pristup otprilike 15,4 milijuna profila i podatke za kontakt članova širom svijeta. Prema podacima od 11. lipnja 2020. godine, 1 714 418 ljudi ulogiralo se u web stranicu Couchsurfinga u prethodnih šest mjeseci, što ukazuje na porast broja korisnika.

 

Većina članova i članica ne ulazi u interakcije povezane sa smještajem, sudeći prema statistikama o njihovim referencama. Samo 342 953 korisnika imalo je 11. lipnja 2020. barem jednu referencu. Za kompaniju aktivnu u turizmu, mogle bi postojati prednosti u ostvarivanju pristupa podacima o ljudima koje zanimaju putovanja i koji pokazuju interes prema alternativnim načinima organiziranja svojeg iskustva, ali koji nisu spremni upustiti se u potragu za domaćinima ili gostima.

 

Natjerati ljude da se koriste svojom kreditnom karticom još je jedan način prikupljanja podataka. Kompanija ima pristup ljudima koji su spremni platiti i navikli plaćati jer je prag za korištenje drugih plaćenih usluga za njih možda niži. Naposljetku, koliko je novca moguće zaraditi na hrpi hipija koji su se u početku priključili ekonomiji darivanja? Platformi više nisu potrebni ljudi kojima je bitna stvarna razmjena gostoljubivosti, besplatno ugošćivanje i poopćeni reciprocitet, ako joj je cilj privući krotke potrošače koji su spremni platiti za svoj odmor.

 

Relativno mali broj ljudi koji zaista razmjenjuje gostoprimstvo sugerira da web stranica nema previše šanse održavati se na osnovu tih naknada. Umjesto toga, mogli bismo pretpostaviti da će pridošlice plaćati mjesečnu naknadu od 2-3 dolara kako bi pronjuškale po stranici prilikom sanjarenja o odlasku na putovanje. Na ovaj način signaliziraju svoje putne planove, što se može prikupiti u obliku podataka. Međutim, to možda neće biti dovoljno da održi upraviteljski tim i direktora tvrtke, navikle na plaće kakve su primali u financijskom sektoru.

 

Platforma možda nastavi kao mehanizam prikupljanja podataka, što je poprilično opasno ako je neki ljudi i dalje koriste kako bi pronašli smještaj. Nedavni potez ozbiljno je naštetio zajednici. Raspravama o odluci kompanije odzvanjaju glasovi razočaranih domaćina koji su u prošlosti dosta toga dali zajednici. Umjesto toga, platforma bi i dalje mogla biti privlačna potencijalnim predatorima i ljudima koji nisu previše svjesni potencijalnih opasnosti.

 

U svakom slučaju, problematično je utemeljiti poslovni model kompanije koja se natječe u ostvarivanju profita na volonterskom radu. Ambasadori, koje možemo nazivati volonterima jer nisu plaćeni za svoj angažman, dio su tog modela. U opisu posla Michaela Joyja, upravitelja zajednice, navodi se da je jedan od njegovih zadataka „upravljanje programom Couchsurfing ambasadora, što podrazumijeva i neprestano obučavanje, regrutiranje, i edukaciju u razvijanju zajednice.“[1] Popis ambasadora dostupan na njihovoj web stranici navodi preko 750 imena. Pored toga što su izgubili povjerenje mnogih ambasadora ili ih suspendirali zbog njihovih kritičkih glasova, oslanjanje na volontere u svojem djelovanju moglo bi biti problematično iz pravne perspektive jer kompaniji koja se natječe u ostvarivanju profita nije dopušteno angažirati volontere. Budući da je Couchsurfing.com i poslovni model platformi čiji su vlasnici investitori relativno nov, ne možemo izvoditi zaključke iz prethodnih slučajeva kako bismo ocijenili je li ova organizacija usklađena sa zakonom.

 

U intervjuu za njemačku publikaciju Jetzt.de – magazinu za mlade Süddeutsche Zeitunga – jedan od zaposlenika Couchsurfing.com-a, Florian, kaže da ne otkrivaju koliki broj zaposlenika radi u kompaniji. Ova strategija u odnosima s javnošću mogla bi biti način da se prikrije kako nemaju dovoljan broj osoblja te da nisu u stanju pobrinuti se za sigurnost. U članku se spominje slučaj talijanskog policajca koji je svojim ženskim gošćama uvaljivao drogu za silovanje. Imao je nekoliko profila. U istragi je otkriveno 16 žrtava.

 

Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije.

Bilješke:

[1] Preneseno s LinkedIna 15. lipnja 2020. godine.

Katarzyna Gajewska je doktorandica, autorica i edukatorica. Možete doprinijeti njezinoj crowdfunding kampanji i time pomoći objavljivanje feminine utopije „Imagine a Sane Society“ ili drugih nadolazećih knjiga pod Creative Commons licencom, koje će biti dostupne besplatno online. Autorica se koristi ovom izdavačkom strategijom jer ne želi da njezin rad doprinosi Amazonu jer se protiv njihovim praksama. Autorica je knjige Transnational Labour Solidarity: Mechanisms of Commitment to Cooperation within the European Trade Union Movement (Routledge, 2009 i 2013), a objavila je i nekoliko akademskih članaka.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

13. rujna 2020.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka