Neprofitni mediji, čiji sadržaj predstavlja zadnju kognitivnu branu pred relativizmom i simplificiranim nekritičkim analizama kakve prevladavaju u komercijalnim medijima, bore se protiv svakog oblika nesnošljivosti, zlouporabe položaja i ovlasti, uništavanja zajedničkih dobara, te brinu o zaštiti temeljnih ljudskih prava marginaliziranih skupina u društvu. Kako se financiraju neprofitni mediji? U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije? Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima? Odgovore na ova pitanja donosimo u preglednom FAQ-u o neprofitnim medijima. Prilažemo i snimku tribine "U obrani slobode govora" održane 9. veljače 2016. u organizaciji Mreže emancipacije E-net te inicijative neprofitnih medija, kao i vizuale prikazane tijekom tribine koji dovode u perspektivu "odnose snaga" komercijalnih i neprofitnih medija pri korištenju državnih financijskih sredstava.
Mreža emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija organiziraju javnu tribinu u velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2, Zagreb, Hrvatsko novinarsko društvo, u utorak, 9. veljače 2016., u 11 sati,
Uvodno govore: Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti)
Prvi potezi nove Vlade koji su naznačili „novu nacionalnu paradigmu“ kulturne i medijske politike predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.
Neutemeljeno ukidanje stručnog povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture i najava ukidanja inače premalog sufinanciranja novinarskog rada pritom se pokušavaju prikazati kao reakcija kontroverznog ministra na „kontroverznost“ kritičkog i istraživačkog novinarstva.
Tribina na kojoj će, uz ostale, govoriti novinari iz neprofitnih medija, ponudit će analizu dosadašnji postupaka Vlade te priliku da se iznesu činjenice o javnim potporama medijima u Hrvatskoj.
1. Što su to neprofitni mediji?
To su neprofitni internetski portali, novine, časopisi i proizvođači radijskog ili televizijskog programa, bez obzira distribuiraju li ga samostalno, putem radiofrekvencijskog spektra, interneta ili drugih medija.
Prema Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13), nakladnici neprofitnih medija mogu biti “ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti” (članak 48. stavak 1).
Neprofitni mediji dobit “smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti” (članak 48. stavak 2). To znači da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode mora biti utrošen na zadovoljavanje komunikacijskih potreba javnosti, a ne može – kao kod komercijalnih medija – biti uložen u neku drugu djelatnost niti “podignut” kao profit. Pritom plaće i naknade u neprofitnim medijima ne mogu premašiti iznos propisan za javne ustanove u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna (članak 48. stavak 3).
Iz navedene zakonske norme, proizlaze tri momenta koji pravno i financijski određuju neprofitne medije:
(1) neprofitni medij je pravna osoba (reprezentirana putem npr. udruge koja ih objavljuje),
(2) neprofitni medij ne iskazuje dobit,
(3) plaće su limitirane do razine onih u knjižnicama, muzejima ili arhivima.
Primjeri neprofitnih medija su Radio 808 Udruge za promicanje medijskog pluralizma, Televizija student Fakulteta političkih znanosti, mjesečnik Crveni kotač Vijeća romske nacionalne manjine, časopis za kulturu i društvena pitanja Behar Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Hrvatski katolički radio Hrvatske biskupske konferencije, internetski neovisni novinarski portal Tris.com.hr Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija iz Šibenika, portal Narod.hr udruge U ime obitelji, televizijska produkcija udruge Fade In…
Neke neprofitne novine, poput Novosti i La voce del popolo talijanske nacionalne manjine, ostvaruju određene prihode od prodaje, no velika većina od stotinjak neprofitnih medija su svima besplatno dostupni internetski portali, uz tek nekoliko radija i televizijskih produkcija. Budući da su njihovi prihodi od oglašavanja ravni nuli ili zanemarivi, glavni izvor sredstava za rad oko 340 stalno zaposlenih i još barem tisuću honorarnih suradnika u neprofitnim medijima predstavljaju potpore i donacije.
Ministarstvo kulture je u 2015. godini za neprofitne medije izdvojilo 3 milijuna i 97 tisuća kuna, odnosno 0,32 posto proračunskog razdjela ili 2 promila Državnog proračuna. Sredstva za neprofitne medije Ministarstvu kulture su raspoređena Uredbom Vlade o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. i raspodijeljena prema propozicijama dvaju natječaja: Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima i Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Sufinanciran je rad 17 postojećih i tri nova medija te istraživački rad 35 individualnih novinarskih radova (na javni poziv prijavljenih anonimno – pod šifrom) koji će u neprofitnim medijima biti objavljeni.
Prema Zakonu o elektroničkim medijima i Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija NN 150/13, elektronički neprofitni mediji bi trebali dobivati i barem pet posto sredstava tog Fonda koji raspodjeljuje Agencija za elektroničke medije. Prema toj osnovi za 2015. godinu je neprofitnim internetskim portalima dodijeljeno 972 tisuće kuna, odnosno nešto više od 1,5 milijuna svim elektroničkim neprofitnim medijima. Kad se tome dodaju neki još skromniji izvori, europski projekti i eventualne potpore lokalne samouprave, neprofitni mediji – prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima – sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca.
Usporedbe radi, vrijednost neizravne proračunske potpore dnevnim novinama u vidu posebno snižene stope poreza na dodanu vrijednost Hrvatska gospodarska komora je procijenila na 131,5 milijuna kuna godišnje, a različite izravne i neizravne potpore medijima postoje gotovo svugdje u svijetu. Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita. Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje (Nielsen, R. K. i Linnebank, G. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford). U Hrvatskoj se lokalnim i regionalnim radijima i televizijama iz Fonda za pluralizam godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna potpora, što je svakako nedovoljno za njihov rad, budući da su komercijalni prihodi već dugo u padu.
3. U čemu je problem s razrješenjem Povjerenstva za neprofitne medije?
Ministarstvo kulture raspodijelilo je u listopadu 2015. godine otprilike tri milijuna kuna bespovratnih sredstava neprofitnim medijima na razdoblje od godinu dana, i to na osnovu mišljenja Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Zadaća članica i članova Povjerenstva je, između ostaloga, da prate rad neprofitnih medija kojima su dodijeljena sredstva, odnosno da nadziru troše li se sredstva u skladu s priloženim uređivačkim koncepcijama i operativnim planovima. Međutim, odluka ministra kulture Zlatka Hasanbegovića o razrješenju Povjerenstva nije u skladu s pravilnicima. Odluka o imenovanju Povjerenstva donesena je u mandatu ministrice kulture Andree Zlatar Violić na temelju preporuke stručne službe (Odjela za medije) Ministarstva. U Poslovniku o radu Povjerenstva objavljenom na stranicama Ministarstva kulture jasno piše:
Članovi/ice Povjerenstva dužni su biti nazočni na najmanje 80 % sjednica održanih tijekom prve polovice mandata i jednako toliko tijekom druge polovice mandata. U protivnom Povjerenstvo i/ili službenik/-ica Ministarstva kulture će izvijestiti ministra kulture i predložiti razrješenje člana/ice Povjerenstva prije isteka mandata, sukladno članku 5. Zakona o kulturnim vijećima.
A u članku 5. Zakona o kulturnim vijećima na koji se Poslovnik poziva stoji:
Članovi Vijeća imenuju se na četiri godine. Ministar kulture može članove Vijeća razriješiti i prije isteka mandata ako neopravdano ne nazoče sjednicama Vijeća, na osobni zahtjev ili pisani zahtjev predlagatelja iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona te ako su osuđeni za kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora.
Iz toga proizlazi da je potrebno zadovoljiti određene uvjete za razrješenje. Iz javno objavljenih zapisnika može se vidjeti da je Povjerenstvo svoj posao obavljalo stručno i odgovorno te da nema osnove za razrješenje. Također ostaje nejasno tko će sada pratiti medije koji su dobili sredstva na natječaju za 2015/2016. u izvještajnom razdoblju, koje traje do 15. 10. 2016., jer je to bila jedna od funkcija Povjerenstva.
4. Kako se bira Povjerenstvo za neprofitne medije?
Za razliku od Kulturnih vijeća (kojima mandat traje 4 godine, a predlažu ih institucije), Povjerenstvo za neprofitne medije biralo se Javnim pozivom, na mandat od godinu dana, pri čemu su svi prijavitelji pristupali intervjuu (uz predaju životopisa i eseja o mogućnostima i problemima neprofitnih medija). Jednostrana odluka ministra kulture, bez ikakvih konzultacija sa stručnom službom vlastitog ministarstva jasno upućuje na velik interes za medijski polje u smislu autokratskog, jednostranog i u konačnici nezakonitog odlučivanja i upravljanja. Ovaj način formiranja Povjerenstva i djelokruga njegova rada donesen je upravo da bi se spriječilo interveniranje u uredničku politiku medija i sačuvala novinarska autonomija te sloboda govora.
Program dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima počeo je 2013. godine s ciljem jačanja njihova kritičkoga kapaciteta i društvenog utjecaja uz poseban cilj profesionalizacije novinarskog i autorskog rada u sektoru. Do sada su uspješno provedena 3 natječaja, u ukupnom godišnjem iznosu od 3,000.000 kuna i u prosjeku s 18 dobitnika u kategoriji postojećih medija i 3 u kategoriji novih (još nepostojećih) medija. Osnovne odlike provedenih natječaja su: inovativnost, participativnost i transparentnost.
Kriteriji ocjenjivanja su rađeni u širokoj javnoj raspravi – putem sastanaka s neprofitnim medijskim sektorom te putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ovo je jedini natječaj u državi koji objavljuje pojedinačne tablice svih članova Povjerenstva zajedno sa skupnim ocjenama, recenzije svih prijavljenih projekata te osigurava praćenje rada medija tokom izvještajnog razdoblja. Natječaj je – bez obzira na njegovu potpunu marginalnost u smislu financijskog iznosa – bio pod udarom različitih interesnih skupina, koje su u javni prostor plasirale toksične informacije o tome kako je „Ministarstvo novac dodjeljivalo nepostojećim medijima“, iako je jedan od transparentno prodiskutiranih i objavljenih ciljeva – bila upravo podrška novim medijima, uključujući i one koji tek trebaju započeti s radom.
Svi korisnici natječaja podnosili su redovne polugodišnje i završne financijske izvještaje, koje je ocjenjivala stručna služba, a natječaju je pozitivno mišljenje dala i revizija obavljena u Ministarstvu kulture sredinom 2015. godine.
7. Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima?
Ideje novog ministra kulture o prorežimskim medijima su posve netočne i mogu se lako provjeriti konzultiravši sadržaj tih medija koji je često bio izrazito negativno i kritički intoniran prema prijašnjoj vlasti, ali uvijek na strani demokratskog poretka, participacije javnosti, manjina, kritičkog odnosa prema ekonomski i politički moćnima… Više informacija o programu i Odjelu za medije dostupno je na službenim stranicama Ministarstva kulture.
31. listopada 2025.Filozofski pod kaznom
Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]
25. rujna 2025.Što je to Antifa i tko je se treba bojati?
Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
17. rujna 2025.Znanje nije i ne treba biti roba
Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
25. srpnja 2025.O društvenom i klimatskom denijalizmu
Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
19. srpnja 2025.Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja
Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
