Neregistrirano komentiranje na SlobFil-u: upute i smjernice o komentiranju i moderiranju komentara

Kao što znate, dovršavanjem transfera tekstova i materijala sa stare na novu stranicu, uredništvo stranice Slobodni Filozofski odlučilo je, u želji da pokuša na neki način uvesti red u komentiranje na SlobFilu te maksimalno spriječiti spam i lažno predstavljanje u naše ime i ime radnih grupa (a koje je zadnjih tjedana na starome blogu bilo počelo uzimati sve više maha), uvesti registraciju komentara. Iako smo se potrudili sistem komentiranja objasniti što detaljnije te iako nitko od nas nema niti je imao uvid u vaše profile niti pristup vašim e-mail adresama, registrirano komentiranje na ovom portalu, na žalost, nikada nije zaživjelo.

Odlučili smo zato, a nakon duge rasprave i promišljanja kako riješiti probleme koji su nas s komentiranjem mučili, ukinuti dosadašnje restrikcije i vratiti mogućnost neregistriranog komentiranja na stranici Slobodni Filozofski. Uveli smo, ipak, zaštitu od spama koja se nam se čini idealnom zlatnom sredinom između registriranog komentiranja i potpune slobode pisanja kome i kako želi: od danas ćete, naime, prije slanja svakog komentara biti dužni “riješiti” tzv. captcha test (upisivanje nasumično zadanih slova i brojeva) koji provjerava je li komentar poslao kompjutor ili čovjek te na taj način onemogućava kompjutorski generirane spam komentare na stranici.

Budući da nemamo nikakvog načina spriječiti komentatore koji se potpisuju u ime raznih radnih grupa ili u ime uredništva SlobFila, napominjemo još jednom da su jedini službeni podatci i informacije oni koji se nalaze u postovima na stranici Slobodni Filozofski. Ni uredništvo ovoga portala ni radne grupe neće navoditi nikakve službene informacije u komentarima. Molimo vas da na takve “obavijesti”, ukoliko ih uočite prije nego ih uspijemo pobrisati, ne nasjedate. Također vas molimo da nas, ako je moguće, obavijestite mailom (slobodnifilozofski[at]gmail.com) o svakome takvom komentaru koji nam eventualno bude promaknuo – obrisat ćemo ga u najkraćemu mogućem roku.

U skladu s time, a i željom da maksimalno smanjimo količinu spama i omogućimo što čitljiviju razmjenu mišljenja u komentarima, najavljujemo da ćemo bez prethodnih odnosno naknadnih objašnjenja brisati sljedeće komentare:

  • linkove na sve komercijalne sadržaje kao što su reklamiranje vlastita bloga ili vlastitih proizvoda te linkove na pornografske i slične stranice
  • komentare čiji se autori lažno predstavljaju kao uredništvo SlobFila, lažni koordinatori radnih grupa koji “hitno” javljaju “službene” informacije o promjenama termina i slično
  • komentare sadržajno nevezane uz rasprave a namijenjenje isključivo opstruiranju rasprave – ovdje spada onaj “najtipičniji” spam – identični komentari kopipejstani ispod velikog broja postova, komentari dugački i do nekoliko stranica i slično
  • sva vrijeđanja na nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj i sličnoj osnovi
  • komentare koji sadrže bilo čije osobne podatke (broj telefona naveden uz ime i prezime osobe, mail adresa navedena uz ime i prezime osobe i slično), a gdje ni na koji način ne možemo provjeriti je li podatke dao njihov vlasnik/njihova vlasnica osobno (ovdje napominjemo još jednom da smo u slučaju bilo kakvih molbi za objavljivanje hitnih obavijesti koje sadrže i vaše osobne podatke, poput onih u postu izgubljeno/nađeno, i dalje dostupni na mail adresi slobodnifilozofski[at]gmail.com.)

Gore nabrojani komentari bit će obrisani, a umjesto originalnog komentara pisat će sljedeće: “Ovaj komentar uklonio je administrator bloga.”

Nijedan drugi komentar osim navedenih neće, kao što ni do sada nije bila praksa, biti pobrisan s ove stranice.

Ukoliko se odlučite na komentiranje kao neregistrirani korisnik/ca, molimo vas da u padajućem izborniku odaberete opciju “Ime/Url” i u polje “Ime” upišete neki nadimak – polje url može ostati prazno.

Upisivanje (bilo kojeg) nadimka uvelike će olakšati komunikaciju među komentatorima – oni koji su komentirali na staroj stranici sjećaju se da se tamo u slučaju odgovaranja na komentar neke osobe obično moralo kopirati vrijeme slanja dotičnog komentara, jer gotovo nitko nije koristio nadimke, pa su odgovori obično započinjali s nečime poput: “za 18:57:42: (…)”, što je većini komentatora bilo naporno, a kvalitetno praćenje rasprave u komentarima činilo gotovo nemogućim.

Podsjećamo također i da na novoj stranici imamo opciju “rss feed-a” za komentare, te ih na taj način možete pratiti ili se na njih, ako želite, i pretplatiti.

Pravila ponašanja u komentarima i na stranici Slobodni Filozofski, a o kojima smo pisali ranije u postu pod nazivom “Neke smjernice i pravila ponašanja na SlobFil portalu” vrijede, naravno, kao i dosad, pa vas i dalje najljepše molimo da se pokušate u najvećoj mogućoj mjeri suzdržati od ad hominem ispada i vrijeđanja sugovornika/ca.

Poveznica na ovaj post stajat će pod nazivom “Upute i smjernice oko neregistriranog komentiranja na SlobFilu” u kućici “osnovne informacije”.

Želimo vam ugodno postanje!
Uredništvo stranice Slobodni Filozofski

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.