Otvoreno pismo Billu Gatesu o hrani, poljoprivredi i Africi

Dragi Bill Gates:

U nedavnoj kolumni Davida Wallace-Wellsa u New York Timesu, kao i u članku Associated Pressa, objavljeni su vaši komentari o globalnom stanju poljoprivrede i nesigurnosti opskrbe hranom.

U oba članka iznosite niz tvrdnji koje su netočne i koje treba osporiti. Oba priloga priznaju da se u svijetu trenutno proizvodi dovoljno hrane da bi se adekvatno nahranilo sve Zemljine stanovnike_ce, ali vi i dalje fundamentalno pogrešno dijagnosticirate da je uzrok problema niska produktivnost; ne trebamo toliko povećati proizvodnju koliko osigurati pravedniji pristup hrani. Pored toga, u ovim tekstovima postoje četiri specifična iskrivljenja kojima se treba pozabaviti, naime: 1) navodna potreba za „kreditima za gnojivo, jeftino gnojivo“ kako bi se osigurala poljoprivredna produktivnost, 2) ideja da danas treba ponoviti Zelenu revoluciju iz sredine 20. stoljeća kako bi se riješio problem gladi, 3) ideja da je za suočavanje s klimatskim promjenama potrebno „bolje“ sjeme, koje često proizvode velike korporacije, i 4) vaša sugestija da ćete uložiti novac u ljude koji imaju rješenja umjesto da „pjevaju Kumbaya“.

Kao prvo, sintetička gnojiva doprinose 2% ukupnih emisija stakleničkih plinova i primarni su izvor emisija dušikovog oksida. Za proizvodnju dušičnih gnojiva potrebno je 3-5 posto svjetskog fosilnog plina. Ona također čine poljoprivrednike i zemlje uvoznice ovisnima o nestabilnim cijenama na međunarodnim tržištima i glavni su uzrok rastućih cijena hrane na globalnoj razini. Unatoč svemu tome, vi tvrdite da je za povećanje poljoprivredne produktivnosti i rješavanje problema gladi potrebno još više gnojiva. Otrovna i štetna sintetička gnojiva nisu održivi put naprijed. Tvrtke, organizacije i poljoprivrednici u Africi i drugdje već razvijaju biognojiva napravljena od komposta, stajskog gnoja i pepela te biopesticide napravljene od botaničkih spojeva, poput ulja nima ili češnjaka. Ti se proizvodi mogu proizvoditi lokalno (čime se izbjegava zavisnost i volatilnost cijena), i to na sve većoj razini, te komercijalizirati.

Kao drugo, Zelena revolucija nije bila ni blizu velikog uspjeha. Iako je imala određenu ulogu u povećanju prinosa žitarica u Meksiku, Indiji i drugdje od 1940-ih do 1960-ih, nije previše doprinijela smanjenju broja gladnih ljudi u svijetu ili osiguravanju pravednog i adekvatnog pristupa hrani. Usto, pratili su je mnogi drugi problemi, od ekoloških pitanja poput dugoročne degradacije tla do socioekonomskih pitanja poput povećane nejednakosti i zaduženosti (glavnog uzroka epidemije samoubojstava seljaka u Indiji). Vaša bespogovorna podrška „novoj“ Zelenoj revoluciji pokazuje svjesno ignoriranje povijesti i temeljnih uzroka gladi (koji se uglavnom tiču političkih i ekonomskih aranžmana i beneficija, kako je to čuveno nazvao ekonomist Amartya Sen, a ne globalne nestašice hrane).

Kao treće, sjeme otporno na klimu već postoji, poljoprivrednici ga razvijaju i trguju njime putem neformalnih tržišta sjemena. Sirak, koji u svom intervjuu propagirate kao takozvani sirotinjski usjev (orphan crop), je među tim već etabliranim usjevima prilagođenima klimi. Primjećujete da se većinom ulaže u kukuruz i rižu, a ne u lokalno prilagođene i hranjive žitarice poput sirka. Međutim, Savez za zelenu revoluciju u Africi (Alliance for a Green Revolution in Africa, AGRA), koji je vaša zaklada (Zaklada Billa i Melinde Gates) pokrenula i financirala, je među onim institucijama koje su se disproporcionalno usredotočile na kukuruz i rižu. Drugim riječima, vi ste dio proizvođenja upravo onog problema koji spominjete. Inicijativa AGRA, koju vaša zaklada nastavlja financirati, također je forsirala restriktivne zakone o sjemenu koji ograničavaju inovacije usjeva na dobro opremljene laboratorije i tvrtke. Ove inicijative ne povećavaju širu inovativnost, već doprinose privatizaciji i konsolidaciji korporativnih monopola nad razvojem sjemena i tržištima sjemena.

Naposljetku, vaša tvrdnja da kritičari vašeg pristupa samo „pjevaju Kumbaya“, umjesto da razvijaju smislena rješenja (koja je moguće financirati), krajnje je omalovažavajuća i dismisivna. Već su danas u procesu mnogi opipljivi prijedlozi i projekti usmjereni prema povećanju produktivnosti i sigurnosti opskrbe hrane – od pogonâ za proizvodnju biognojiva i biopesticida, te agroekoloških programa obuke poljoprivrednika, do eksperimentiranja s novim tehnikama upravljanja vodom i tlom, sustavima uzgoja s malim unosom i biljnim vrstama koje suzbijaju štetočine. Vi nas sve pokušavate praviti ludima – pretvarate se kao da su praktična, aktualna rješenja predvođena poljoprivrednicima na neki način nerealna ili smiješna, dok pristupe koji su vam poželjni predstavljate kao pragmatične. No, zapravo su vaša preferirana visokotehnološka rješenja, uključujući genetski inženjering, nove tehnologije uzgoja, a sada i digitalnu poljoprivredu, ta koja konzistentno ne uspijevaju smanjiti glad ili povećati pristup hrani, kao što je obećano. U nekim slučajevima, brzopotezna „rješenja“ koja nudite za klimatske promjene zapravo doprinose biofizičkim procesima koji pokreću problem (primjerice, više gnojiva temeljenih na fosilnim gorivima i više infrastrukture koja ovisi o fosilnim gorivima za njihov transport) ili pogoršavaju političke uvjete koji dovode do nejednakosti u pristupu hrani (primjerice, politike i inicijative za oplemenjivanje sjemena koje pogoduju velikim korporacijama i laboratorijima, a ne samim poljoprivrednicima).

U oba članka drastično pojednostavljujete složena pitanja na načine koji opravdavaju vaš vlastiti pristup i intervencije. U kolumni New York Timesa konstatirate kako bi Afrika, s najnižim troškovima rada i zemlje, trebala biti neto izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Objašnjavate kako je razlog zbog kojega ona to već nije taj da je „njihova produktivnost puno niža nego u bogatim zemljama i tamo naprosto ne postoji infrastrukture“. Međutim, troškovi zemljišta i rada, kao i infrastruktura, društveno su i politički proizvedeni. Afrika je zapravo iznimno produktivna – samo se profiti ostvaruju drugdje. Kroz kolonizaciju, neoliberalizam, dužničke zamke i druge oblike legalizirane pljačke, afrički životi, okoliši i tijela obezvrijeđeni su i pretvoreni u robu za dobrobit i profit drugih. Infrastrukture su dizajnirane kako bi se te robe kanaliziralo izvan samog kontinenta. Afrika nije samodostatna u pogledu žitarica jer su njeni poljoprivredni, rudarski i drugi resursno-intenzivni sektori strukturirani na način koji je usmjeren prema služenju kolonijalnim, a potom i međunarodnim tržištima, a ne samim afričkim narodima. Iako sigurno niste odgovorni za sve navedeno, vi i vaša zaklada pogoršavate neke od ovih problema kroz vrlo privatiziran, profitno utemeljen, korporativni pristup poljoprivredi.

Ne nedostaje praktičnih rješenja i inovacija afričkih poljoprivrednika i organizacija. Pozivamo vas da se odmaknete i učite od ljudi na terenu. Istovremeno pozivamo novinske kuće visokog profila da budu opreznije u davanju kredibiliteta pogrešnim pretpostavkama, oholosti i neznanju jednog bogatog bijelog čovjeka, na račun ljudi i zajednica koji žive i prilagođavaju se ovim stvarnostima upravo u ovom trenutku.

Community Alliance for Global Justice/AGRA Watch

Alliance for Food Sovereignty in Africa (AFSA)

Southern African Faith Communities’ Environment Institute (SAFCEI)

GRAIN

African Centre for Biodiversity

Kenya Food Rights Alliance

Growth Partners

Grassroots International

Agroecology Fund

US Food Sovereignty Alliance

National Family Farm Coalition

Family Farm Defenders

Oakland Institute

A Growing Culture

ETC Group

Food in Neighborhoods Community Coalition

Detroit Black Community Food Security Network

Sustainable Agriculture of Louisville

Haki Nawiri Afrika

Real Food Media

Agroecology Research-Action Collective

Environmental Rights Action/ Friends of the Earth Nigeria (ERA/FoEN)

Les Amis de la Terre Togo/ Friends of the Earth Togo

Justiça Ambiental/ JA FoE Mozambique

Friends of the Earth Africa

Health of Mother Health Foundation (HOMEF)

Committee on Vital Environmental Resources (COVER)

The Young Environmental Network (TYEN)

GMO Free Nigeria

Community Development Advocacy Foundation

African Centre for Rural and Environmental Development

Connected Advocacy

Policy Alert

Zero Waste Ambassadors

Student Environmental Assembly Nigeria (SEAN)

Host Community Network, Nigeria (HoCON)

Green Alliance Nigeria (GAN)

Hope for Tomorrow Initiative (HfTI)

Media Awareness and Justice Initiative (MAJI)

We The People

Rainbow Watch and Development Centre

BFA Food and Health Foundation

Corporate Accountability and Public Participation Africa (CAPPA)

Women and Children Life Advancement Initiative

Network of Women in Agriculture Nigeria (NWIN)

Gender and Environmental Risks Reduction Initiative (GERI)

Gender and Community Empowerment Initiative

Eco defenders Network

Urban Rural Environmental Defenders (URED)

Peace Point Development Foundation (PPDF)

Community Support Centre, Nigeria