Rezultati Gjurina “referenduma”

Prenosimo vam u cijelosti izvještaj o rezultatima “referenduma” koji je maloprije na internetskoj stranici https://maia.ffzg.hr/referendum_app/default.aspx objavio voditelj Informatičke službe Gjuro Kladarić. Ispod izvještaja možete pročitati kratak komentar o pouzdanosti dobivenih rezultata i provedbi “Gjurina referenduma”.

Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3,
10000 Zagreb
Služba za informatiku

prof. dr. sc. Miljenko Jurković, dekan
doc. dr. sc. Borislav Grgin, šef Etičkog povjerenstva svima FF

Zagreb, 2009-05-12
Predmet: izvještaj o referendumu za deblokadu Fakulteta Na molbu Inicijative za deblokadu Fakulteta napravio sam sustav koji omogućuje referendumsko glasanje onima koji imaju tzv. AAI identitet na Fakultetu, odgovaranjem na pitanje: Jeste li za prestanak blokade nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? Glasanje je otvoreno 8. svibnja 2009. u 13.20h a posljednji glas je pristigao 12. svibnja 2009. u 2.59.40. Sve osobe koje su glasale su osobe koje su evidentirane na tzv. LDAP poslužitelju koji čuva akademske identitete studenata i zaposlenika Fakulteta, i koji upravo služe za online aplikacije kada je potrebna provjera identiteta sudionika. Aplikacija je sačinjena tako da ne dopušta višestruko glasanje za isti AAI identitet, niti ispravljanje jednom danih glasova. Ukupno je prikupljeno 1858 glasova. Provjerom jedinstvenosti AAI identiteta osoba koje su glasale na referendumu uočeno je da je pet osoba dalo po dva glasa. Razlog za ovo je to što program nije odbijao da se korisnik prijavi i kao „ivan.horvat“ i kao „ivan.horvat@ffzg.hr“, pa su neki ljudi dva puta dali glas. Nemam dojam da je to bilo zlonamjerno, jer da jest, puno bi više ljudi tako dalo glas. Od tih dvostrukih glasova sam prve proglasio nevažećima a druge uvažio. U četiri od pet slučajeva prvi i drugi glas su bili jednaki. U LDAP poslužitelju imamo 11079 evidentiranih osoba, od toga 10259 studenata, a od toga za 6376 je rok isteka njihovoga identiteta kasniji od 1.5.2009., pa te studente smatramo aktivnim studentima u ovom trenutku. Od ukupnog broja od 1858 glasova na referendumu, 1774 glasa pripadaju studentima, i oni su ovako razdijeljeni: • 919 DA (za prestanak blokade) • 850 NE (protiv prestanka blokade) • 5 nevažećih

S poštovanjem,

Predrag Gjuro Kladarić voditelj Službe za informatiku

Što se tiče ovih rezultata i njihovih implikacija, nužno je još jednom naglasiti kako pouzdanost i valjanost ovog “referenduma” nije moguće provjeriti. Druga, i važnija, jest činjenica da je glasao premalen broj ljudi, odnosno manje od 30% aktivnih studenata i studentica. S druge bi se strane dalo zaključiti da se na dosadašnjim plenumima (kojih je bilo dvadeset i dva i na kojima redovito sudjeluje po šest i više stotina (ne uvijek istih) studenata) sveukupno pojavio veći broj studenata od onih koji su sudjelovali na “referendumu”. I treće, ništa manje bitno, treba naglasiti da je velik broj podržavatelja blokade, kako je i najavio, odbio glasati zbog metodoloških nedostataka “referenduma”.

Smatramo da ovako sproveden “referendum” te njegovi rezultati ne mogu ni približno biti dovoljni za legitimaciju tvrdnje da većina studenata ne podupire blokadu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.