kolumna

Preksutra (13.svibnja) počinju masovne studentske demonstracije u 11 gradova Bavarske!

Naša je prevoditeljska sekcija prevela pismo poziva studentima i studenticama Sveučilišta u Münchenu koji u srijedu, 13. svibnja, zajedno s još 10 gradova kreću u masovne demonstracije kako bi ukinuli studentske školarine u cijeloj Bavarskoj. Želimo puno sreće i uspjeha kolegama i kolegicama iz Bavarske i zahvaljujemo prevoditeljskoj grupi FFZG-a na trudu!

Masovne demonstracije u Münchenu (i deset drugih bavarskih gradova) 13. svibnja 2009.

Draga kolegice, dragi kolega,

ove će se srijede, 13. svibnja 2009., u Münchenu i u cijeloj Bavarskoj održati masovne demonstracije s ciljem ukidanja studentskih školarina. Skup će se sastati u 12:45 sati pred menzom u ulici Gisela(straße) i krenuti prema zgradi Uprave Sveučilišta Ludwig-Maximillian, kako bi ondje u 13:30 sati održali motivirajuće govore. Naknadno ćemo zajedno s Tehničkim Sveučilištom München, Fakultetom za primijenjene znanosti, Katoličkim zakladnim fakultetom i drugim minhenskim fakultetima proći Stachusom (Karlsplatz, op.pr.) preko Sendlinških vrata [Sendlinger Tor] pa do Marienplatza (gradske vjećnice, op.pr.). Ondje će se oko 16 sati održati završni govori.

U posljednjih šest mjeseci već smo mnogo toga postigli. Govori se o studentskim školarinama i politika počinje drukčije razmišljati o toj temi. Tako je Kršćanska demokratska unija (vodeća politička stranka CDU, op.pr.) u pokrajinama Saskoj, Tiringiji i Hessen sada shvatila kako studentske školarine nisu samo društveno nepravedne, nego i dugoročno štete akademskim centrima pokrajinâ. U tim pokrajinama ubuduće neće biti studentskih školarina.

U Bavarskoj svi zastupnici Kršćanske socijalne unije (koalicijskog partnera vodeće CDU, op.pr.) također ni izbliza nisu uvjereni da je školarine moguće zadržati. Na izglasavanju prijedloga zakona opozicije o ukidanju školarina u bavarskom Landtagu (pokrajinskom parlamentu, op.pr.) 22. travnja ove godine neki su se zastupnici suprostavili stranačkim pritiscima i glasovali za ukidanje. Iako naš ministar za znanost, istraživanje i umjetnost Wolfgang Heubisch i dalje pokušava obezvrijediti otpor protiv školarina, peticija s trideset tisuća potpisa, koju ćemo mu predati u ponedjeljak, 11. svibnja 2009., itekako će ga uvjeriti u to da mora ukinuti školarine.

Pred vratima nam stoje izbori za Bundestag (njem. parlament, op.pr.) i za Europski parlament. Zajedno s našim roditeljima, nastavnicima, učenicima, docentima i službenicima u javnoj upravi izlazimo u jedanaest bavarskih gradova na ulice, kako bismo poslali jasnu poruku pokrajinskom parlamentu da se i kod nas, u Bavarskoj, moraju ukinuti školarine.

Pojavi se i ti na demonstraciji u srijedu, povedi svoje prijatelje, rodbinu, kolegice i kolege. Zajedno možemo pokrenuti stvari u Bavarskoj!

Radujemo se Vašem dolasku.

Tvoje studentsko predstavništvo

Ostale informacije o terminima, akcijama, angažmanu, radnim sastancima, peticiji i press-clippingu dostupne su na internetskoj stranici www.studiengebuehrenbayern.de.

original:

Liebe Kommilitonin, Lieber Kommilitone,

am kommenden Mittwoch den 13.05.09 findet in München und in ganz Bayern die Großdemonstration für die Abschaffung der Studiengebühren statt. Wir beginnen um 12:45 Uhr vor der Mensa Giselastraße und gehen dann zum Hauptgebäude der LMU um dort um 13:30 Uhr die Auftaktkundgebung abzuhalten. Anschließend ziehen wir gemeinsam mit TU, FH, KsFH und anderen Münchener Hochschulen am Stachus vorbei, über das Sendlinger Tor zum Marienplatz. Dort findet gegen 16 Uhr die Abschlusskundgebung statt.

Im letzten halben Jahr haben wir bereits viel erreicht. Man diskutiert wieder über das Thema Studiengebühren und die Politik beginnt umzudenken. So hat die CDU in Sachsen, Thüringen und Hessen jetzt eingesehen, dass Studiengebühren nicht nur sozial ungerecht sind, sondern dem Hochschulstandort des Landes auch langfristig schaden. In all diesen Ländern wird es in Zukunft keine Studiengebühren mehr geben.

Und auch hier in Bayern sind längst nicht alle CSU-Abgeordnete der Ansicht, dass Studiengebühren weiter haltbar sind. Bei der Abstimmung über die Gesetzesanträge der Opposition zur Abschaffung der Studiengebühren im bayerischen Landtag am 22.04. widersetzten sich bereits einige Abgeordnete ihrem Fraktionszwang und stimmten für die Abschaffung. Zwar versucht unser Wissenschaftsminister Wolfgang Heubisch noch, die Widerstände gegen Studiengebühren herunterzuspielen, doch unsere Petition, die wir ihm am Montag, den 11.05. mit 30.000 Unterzeichnern überreichen werden, wird ihm sehr deutlich klar machen, dass er die Studiengebühren abschaffen muss.

Die Europa- und Bundestagswahlen stehen vor der Tür. Gemeinsam mit Eltern, Lehrern, Schülern, Dozenten und Verwaltungsangestellten gehen wir in 11 bayerischen Städten gemeinsam auf die Straße, um einen deutlichen Aufruf an den Landtag zu schicken, dass auch bei uns in Bayern die Studiengebühren abgeschafft werden müssen.

Komm auf die Demo am Mittwoch und bring deine Freunde, Verwandten und KommilitonInnen mit. Gemeinsam können wir in Bayern was bewegen!

Wir freuen uns auf Euer Kommen.

Deine Studierendenvertretung

Weitere Infos auf www.studiengebuehrenbayern.de Termine, Aktionen, Mobilisierung, Arbeitstreffen, Petition sowie Pressespiegel.

11. svibnja 2009.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka