„Povijesna“ ekvadorska reforma radnog zakonodavstva prepoznala je važnost kućanskog rada

Prošlog je tjedna u ekvadorskom parlamentu s 91 glasom za i 29 glasova protiv usvojena reforma radnog zakonodavstva pod nazivom “Zakon o pravedno vrednovanom radu i priznavanju kućanskog rada”. Uz priznavanje i naknadu za kućanski rad kroz sustav socijalne zaštite, novi zakon o radu donosi i odredbe koje štite dosad učestalo diskriminirane skupine radnika, kao što su trudnice, Afro-Ekvadorci i LGBT radnici/ce. On “također propisuje da svi novi ugovori o radu potpisani od 1. siječnja 2016. moraju biti sklopljeni preko ugovora na neodređeno, umjesto ugovora na određeno vrijeme.”

Reforma štiti ranjive i povijesno diskriminirane društvene skupine poput trudnica, Afro-Ekvadoraca i LGBT radnika/ca.
Nakon maratonske jedanaestosatne sjednice, ekvadorska Narodna skupština je u utorak, 14. travnja, izglasala povijesnu reformu radnog zakonodavstva.

Reforma pod nazivom „Zakon o pravedno vrednovanom radu i priznavanju kućanskog rada“ modificira zakon o radu iz 1938. godine kako bi proširila prava u nekoliko područja. Takvu reformu je prvi predložio predsjednik Rafael Correa u studenom 2014. godine kada je prijedlog zakona uručio predsjednici Narodne skupštine Gabrieli Rivadeneirai na skupu u Guayaquili, na kojemu je sudjelovalo više od 100.000 ljudi.

Promjene donesene novim zakonom o radu, uključuju i priznavanje rada kućanica koje će također po prvi put u povijesti te zemlje biti uključene u sustav socijalne zaštite, od čega će korist imati 1,5 milijuna ljudi.

„Prepoznajemo vrijednost kućanskog rada. To nas čini dijelom socijalizma za 21. stoljeće„ – izjavio je predsjednik Correa u studenom.

Rivadeneira je na svome Twitter profilu napisala da ova reforma predstavlja „odlučujući korak koji će promjeniti povijest žena u Ekvadoru.“

U nastojanju da se smanje prekarni uvjeti rada, novi zakon o radu, koji je izglasan s 91 glasova za prema 29 glasova protiv, također propisuje da svi novi ugovori o radu potpisani od 1. siječnja 2016. moraju biti sklopljeni preko ugovora na neodređeno, umjesto ugovorom na određeno vrijeme.

On također sadrži odredbe za zaštitu ugroženih i povijesno diskriminiranih skupina ljudi kao što su trudnice, Afro-Ekvadorci i LGBT radnici/ce. Poslodavci za koje se ustanovi da su nezakonito otpustili radnika sada će tom radniku morati platiti godišnju plaću.

Novi zakon će omogućiti radništvu da se odluči za primanje polugodišnjih novčanih bonusa u manjim obrocima tijekom cijele godine, što znači da će moći uštedjeti taj novac i zaraditi kamatu na tu svotu. U Ekvadoru su radnici/ce kroz povijest primali dva bonusa kroz dvije jednokratne uplate, jednu u kolovozu, drugu u prosincu.

Novi zakon nalaže stvaranje Narodnog vijeća za rad i plaće, što uključuje zastupanje radnika/ca, poslodavaca i države. Ono će obnašati dužnost savjetodavnog tijela za radne politike i plaće.

Jedna od spornih odredbi novog zakona nalaže sindikatima demokratske izbore. Ova mjera je naišla na protivljenje pojedinih sindikata, međutim, organizirani marš kojim se kritizirala radna reforma nije naišao na velik odaziv.

Savez ujedinjenih radnika (The United Workers Trade Union Federation), koji ujedinjuje više od 60 radničkih organizacija u zemlji, podržao je radne reforme.

O zakonu se prvi puta raspravljalo na Skupštini u siječnju nakon čega je prošao kroz savjetodavni proces koji je uključio osam sastanaka Povjerenstva za radnička prava i socijalnu sigurnost (Commission of Workers Rights and Social Security) na kojemu su zakonodavci saslušali predstavnike iz 35 organizacija.
S engleskog prevela Karolina Hrga

Fotografija je preuzeta sa stranice telesurtv i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.