Događanja

Marš solidarnosti “Zauzmi, obrani, proizvodi”

Ove godine marširamo solidarno, radnici i nezaposleni, obilazeći nekadašnja žarišta industrijske proizvodnje, danas poprišta pljačke rada i izvlaštenja grada. Peti jubilarni Marš solidarnosti, “Zauzmi, obrani, proizvodi” krenut će s Trga žrtava fašizma u subotu, 17.11. u 13h (okupljanje u 12:30). Tribina “Deindustrijalizacija i radnički otpor“ održat će se u Kulturnom Centru Peščenica s početkom u 15h. Potom slijedi druženje uz piće, grah i muziku.

Mapa – 5. Marš solidarnosti

Privatizacija društvenog vlasništva dovela je do deindustrijalizacije na cijelom području Zagreba, a naročito na Peščenici, nekoć industrijskom srcu grada, koje je upošljavalo preko 60.000 ljudi. Proces otimanja sredstava za proizvodnju pratilo je gašenje radnih mjesta i golem rast nezaposlenosti. Prerađivačka industrija je ili propala (Prvomajska, Jedinstvo, Naprijed, Zagrepčanka, Šavrić, TDZ…) ili je nastavila raditi sa znatno smanjenim kapacitetima (Končar, Tesla, RIZ…). Proces je bio razoran, a u većini privatiziranih, kao i novoosnovanih poduzeća, radnička prava i utjecaj radnika na politiku firme svedeni su na minimum. Bilo je i organiziranog otpora: izdvojimo radnike Komercijalne banke koji su 1999. mjesec dana držali pod kontrolom centralni trezor banke u Frankopanskoj, ili radnike TDZ-a koji su 2006. četiri mjeseca odolijevali naporima uprave da izmjesti tvornicu. Ne zaboravimo otpor radnica Kamenskog političko-građevinskoj mafiji tijekom 2010. ili nedavne borbe radnika Diokija, RIZ-a, Gredelja i drugih.

Međutim, privatizacija ni nakon 20 godina nije završena. Sad je na redu udar na energetski sektor te špekulacija nekadašnjim privrednim zemljištem. Socijalni status bivših radnika pri tom je zanemaren, društveno tkivo zajednica formiranih oko pogona planski razgrađivano, a solidarnost među radnicima sustavno slabljena.

Marš solidarnosti podržava i borbu kolektiva Reciklaonica za proizvodnju prostora i zajednice na ruševinama opljačkane Zagrepčanke, sada ugrožene zemljišnim špekulanatima u sprezi s korumpiranim gradskim strukturama.

Marš i tribinu organiziraju Mladi antifašisti Zagreba i Muzej kvarta udruge Kontraakcija. Događaj će ugostiti Kulturni Centar Peščenica kroz platformu Kvartura.

Sudionici tribine: Mario Iveković (predsjednik Novog sindikata), Dragan Vučić (predsjednik gradske četvrti Peščenica-Žitnjak), Vjekoslav Salmić (predsjednik sindikata Zagrepčanka), Marinko Vidaković (bivši sindikalni povjerenik Croatia busa), Tomislav Kiš (glavni tajnik Novog sindikata), Stipe Ćurković (Centar za radničke studije) i Domagoj Mihaljević (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju).

14. studenoga 2012.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka