Izjava plenuma FFZG-a, 9. srpnja 2012.

Povodom današnje sjednice Senata UNIZG-a na kojoj će se raspravljati o novim modelima (školarina i financiranja sveučilišta) po zamisli birokrata MZOS-a, upozoravamo i ovo tijelo kao i MZOS na naše zahtjeve od 2009. godine koje ni nova vlast ne kani ostvariti nego nastalja sa praksom prodaje jeftinih floskula javnosti.

Izjava plenuma Filozofskog fakulteta, 9. srpnja 2012.

Senat Sveučilišta u Zagrebu danas odlučuje o modelu participacija studenata u troškovima svoga studija. Dosadašnje iskustvo nas uči da se ovakve odluke donose po inerciji dugogodišnjeg statusa quo u odnosu MZOS – Sveučilište u Zagrebu, što zapravo znači održavanje modela školarina koje uvelike doprinosi smanjenju inkluzivnosti u sustav visokog obrazovanja onih lošijeg socioekonomskog stanja.

Jedina bitna ovogodišnja razlika je nominalne prirode – prije pola godine dobili smo novu administraciju tobože socijaldemokratskog političkog predznaka koja je preko ministra Jovanovića hrvatskoj javnosti predstavila model školarina koji će, prema njegovim riječima, zaustaviti sve bune i blokade, a studente učiniti najsretnijim članovima ovoga društva.

Ministar u maniri svojih prethodnika falsificira činjenice i vrlo restriktivan model participacija koji je već postojao u ladicama prošlih administracija na Sveticama predstavlja kao model besplatnog obrazovanja. Želimo hrvatskoj javnosti, po tko zna koji put, poručiti da se iza modela kojeg je kreiralo povjerenstvo MZOS-a krije računica smanjenog javnog financiranja javnih ustanova visokog obrazovanja. Po predloženom modelu, studentima eventualno jedan nepoložen ispit donosi sigurnu financijsku penalizaciju koju će osmisliti podfinancirana sveučilišta i fakulteti. Dosadašnja praksa nas uči da će upravo studentska populacija kao redovni platiše “usluga” nominalno javnih sveučilišta još jednom podmiriti razliku smanjenog dohotka novca iz državnog proračuna.

Ovaj model kao i agenda komercijalizacije sustava zakulisni je projekt birokratskih struktura koje se ne mijenjaju smjenama u izbornim ciklusima naše liberalne demokracije. One kane van ustanovljenih demokratskih procedura javna sveučilišta dovesti u situaciju ucjene u kojem će biti primorana prihvatiti ovaj oblik financiranja školarina kao i model programskih ugovora koje je Fuchsova postava u isto vrijeme prošle godine pokušala na sličan “demokratski” način progurati putem tri zakona koji su odbačeni isključivo zbog pritiska akademske zajednice.

Međutim, pomno osmišljenom taktikom u više etapa i na nižim razinama, Jovanovićeva administracija upravo provodi ideje iz spomenutih zakona te iznalazi načine kako u svim domenama studentskog standarda uskratiti javni novac: od prehrane, smještaja, javnog prijevoza do ovdje opisanih penalizacija. Riječ je o već ustaljenom principu poznatom političkim elitama diljem Europe koji pod mjerama štednje prije svega podrazumijevaju štednju na račun najugroženijih u društvu: studenata, radnika, nezaposlenih, umirovljenika.

Socijaldemokratska Vlada premijera Milanovića kao i njihovi “drugovi” iz sestrinskih stranaka u vladama diljem Europe ovim i sličnim potezima u drugim resorima daju taktove posljednjeg marša političke ideologije koja je nekoć promicala ideje o državi blagostanja, stabilnom i širokom javnom sektoru te općoj dostupnosti obrazovanja. Mi ne kanimo skrušeno gledati takve poteze Vlade koji će uvelike odrediti sudbinu naše generacije.

Plenum Filozofskog fakulteta

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.