Akademska solidarnost

Izjava za medije sindikata Akademska solidarnost: Zajedničko dobro i kolektivni karakter znanja, 21. veljače 2012.

U nastavku pročitajte izjavu Sindikata visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost povodom trgovinskog sporazuma ACTA-e. Sindikat ističe potrebu za ofenzivnim postavljanjem kritike i zahtjeva, usmjeravanjem pažnje prema osporavanju koncepata autorskih prava i intelektualnog vlasništva, na kojima je zasnovana ACTA, postuliranjem ideja zajedničkog intelektualnog dobra i kolektivnog karaktera znanja, te na potrebu borbe protiv kapitalističkom sustavu svojstvenog procesa ograđivanja i komercijalizacije zajedničkog dobra.

Zajedničko dobro i kolektivni karakter znanja

The law locks up the man or woman,
Who steals the goose from off the common.
But leaves the greater villain loose,
Who steals the common from off the goose.

And geese will still a common lack
Till they go and steal it back.

Anonymous, ~1600, England

Javni govor o međunarodnom Anti-krivotvoriteljskom trgovinskom sporazumu (ACTA) ukazao je na određene granice javnog diskursa i političkog imaginarija. Ne bez razloga, zamjerke Sporazumu u medijskom prostoru uglavnom su ukazivale na prijetnje aspektima ljudskih i građanskih prava poput slobode govora i izražavanja, prava na privatnost, presumpcije nevinosti, prava na sudski postupak i razmjernosti kazne zločinu. U manjoj mjeri problematiziran je niz vezanih tema: nedemokratsko donošenje trgovinskih sporazuma, porast globalne nejednakosti, problemi s tretmanom generičkih lijekova, pravo na plaćeni rad, pitanje vlasništva nad patentima za biljne sorte sjemena, nejednaka dostupnost medicinskih i znanstvenih istraživanja i otkrića, problem plagijatorstva, provedba uredbi s obzirom na stanje na terenu, itd.

Svaki od ovih uvida ukazuje na zaseban dio širokog problemskog sklopa unutar kojeg je moguće provoditi analizu. No, takva fragmentacija neuralgičnih mjesta lako može postati dijelom obrambene strategije koja se bavi ublažavanjem posljedica, uz ignoriranje uzroka. Kao mogući pravci djelovanja, u javnosti su se pojavile ideje primjerenije regulacije, čak i reforme sustava autorskih prava i intelektualnog vlasništva. Neovisno o tome što smatramo primjerenom razinom, opsegom, metodom i oblikom regulacije i reforme, bez angažmana u političkoj sferi karakter takvih prilagodbi prepušten je birokratskoj i tehnološkoj ekspertizi koja operira u okviru neoliberalnog konsenzusa. Pritom se složeni koncepti autorskih prava i intelektualnog vlasništva tretiraju kao samorazumljive polazne točke.

Da bismo kritiku postavili ofenzivno pažnju treba usmjeriti na osporavanje tih koncepata postuliranjem ideja zajedničkog intelektualnog dobra i kolektivnog karaktera znanja, te na potrebu borbe protiv kapitalističkom sustavu svojstvenog procesa ograđivanja i komercijalizacije zajedničkog dobra. Čitava ekonomsko-politička logika zaštite intelektualnog vlasništva temelji se na imperativu da se sve stvari i iskustva svede na novčane ekvivalente, njihovu razmjensku vrijednost. Kako bi se javni govor pretvorio u javnu raspravu, treba ga okrenuti naglavce i protresti.

Kultu pokradenog „genija“, koji tobože neponovljivo i ni iz čega stvara djelo čiji je vlasnik, valja suprotstaviti društveno porijeklo znanja i umjetnosti. Bez obzira govorimo li o intertekstualnosti, derivativnom karakteru umjetnosti, znanstvenoj razmjeni ili konstitutivnoj nemogućnosti postojanja privatnog jezika, svakom „geniju“ prethodi minuli umreženi kolektivni rad. Intelektualna sredstva za proizvodnju posuđena su, a kako bi novim generacijama bila dostupna, treba ih i vratiti.

Naravno da živi rad autorâ treba biti plaćen. No, zbog nejednake moći pregovaračkih pozicija autora s jedne, te korporacija s druge strane, od tog rada najveću korist imaju nakladnici i izdavači te kompanije za zaštitu autorskih prava. Zanemarimo li tu disproporciju i krenemo se baviti ACTA-om i sličnim ugovorima isključivo iz rakursa zaštite autorskih prava i intelektualnog vlasništva, možemo se lako naći u poziciji da se umjesto za pravo intelektualnog radnika na plaćeni rad borimo za pravo intelektualnog poduzetnika na ubiranje rente s ograđenog dijela zajedničkog dobra.

U izjavi inicijative STOP ACTA! koju podržavamo stoji: „…ako raspravljamo o autorskim pravima, treba reći da su digitalne mreže donijele izobilje kulture i znanja tamo gdje je u analognom svijetu vladala oskudnost. Izobilje se ne da vratiti u oskudnost bez pravnog, institucionalnog, tehnološkog ili ekonomskog nasilja.“ Suprotstaviti se tom nasilju znači suprotstaviti se dominaciji doktrine koja je tržište učinila dogmom i povjerovati u mogućnost dobrobiti svih društvenih subjekata.

Sindikat Akademska solidarnost Zagreb, 21. veljače 2012.
21. veljače 2012.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka