Velečastivi na Filozofskom: klerikalizacija visokog obrazovanja?

Pogledajte snimku tribine na kojoj su Andrea Horvat (Studentski zbor FFZG), Mate Kapović (Odsjek za lingvistiku) i Tomislav Pletenac (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju) izlagali o ugovoru o suradnji između Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji dolazi na valu neokonzervativizma koji se arterijski širi institucijama, nakon čega im se ispunjeni auditorij dvorane 7 pridružio u raspravi pod moderatorskom palicom Zdravka Popovića iz inicijative Akademska solidarnost koja je organizirala tribinu i čiju izjavu protiv ugovora s KBF-om možete pročitati u nastavku.

Featured Video Play Icon
Organizacija: Inicijativa Akademska solidarnost
Lokacija: Dvorana 7, Filozofski fakultet u Zagrebu, 22.3.2016., 19.30h
Moderator: Zdravko Popović (Akademska solidarnost)
Izlagači: Andrea Horvat (Studentski zbor FFZG), Mate Kapović (Odsjek za lingvistiku), Tomislav Pletenac (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju)

Izjava za javnost inicijative Akademska solidarnost povodom pokušaja nasilne integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta

 

U javnosti se već nekoliko godina govori o konzervativnoj kontrarevoluciji, koja se pod novom vlasti samo zahuktala – od prvobitne najave “registra izdajnikâ”, preko nasrtajâ na slobodu medijâ i sve češćeg javnog zastrašivanja “nepodobnih” s najviših razina. S druge strane, ekonomski modeli koji će se gurati su očekivani i predviđani – od privatizacijâ preko daljnje komercijalizacije zdravstva pa do i dalje Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet i odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društvanedovoljnog izdvajanja za znanost i obrazovanje. No neki aspekti konzervativne kontrarevolucije u široj su javnosti potpuno nepoznati.

 

Dok se daljnja komercijalizacija, komodifikacija i privatizacija visokog obrazovanja, često u žarištu političkih borbi još od 2008-9., pripremaju kroz daljnje smanjivanje izdvajanja za obrazovanje i znanost iz proračuna, na polju visokog školstva sprema se ofanziva drugačije vrste. Naime, upravo se odvija plan da se zagrebački Filozofski fakultet (koji se inače, opravdano ili ne, smatra bastionom progresivne misli) integrira ni više ni manje nego s Katoličkim bogoslovnim (!) fakultetom.

 

Nejasno je po kojem bi se to logičkom kriteriju jedan društveno-humanistički fakultet (na kojem se studiraju i predaju jezici, arheologija, sociologija, psihologija i sl. znanstveni predmeti) mogao spajati s učilištem na kojem se obrazuju vjeroučitelji, crkveni orguljaši i različiti katolički birokrati.

 

Naravno, logika tu nema nikakve veze bilo s čim. Na prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, a ideja integracije FF-a i KBF-a mu ni ideološki nije bila mrska (dovoljno se sjetiti prvog, kontroverznog medijskog istupa novog rektora Borasa o “biblijskim vrijednostima”). Integracija se FF-a i KBF-a pokušala provesti odmah tada, potpuno netransparentno i ispod žita, ali kako to, zbog otpora na FF-u, nije odmah uspjelo, sklapanje se ugovora prolongiralo za dvije godine.

 

Trenutni dekan FF-a, Vlatko Previšić, po svemu je nasljednik prethodnoga dekana i njegov “igrač”. Stoga ni ne čudi da sadašnja uprava FF-a, u fingiranju javne rasprave na Fakultetu, pokušava silom progurati neznatno promijenjen i i dalje netransparentan ugovor FF-a i KBF-a (a na štetu svojih studenata i profesora), pri čemu ne prezaju čak ni od ucjenâ pa se pojedinim odsjecima neizravno daje do znanja da neće dobiti nova docentska mjesta ako ne pristanu na sklapanje ugovora s KBF-om.

 

No na stranu sitno politikantstvo i činjenica da se nasilnim guranjem takvog ugovora krše i brojni fakultetski propisi, ono što je stvarno zabrinjavajuće je što ovakvo nešto znači u široj slici.

 

Riječ je, bez ikakve sumnje, o napadu na sekularnost visokoga obrazovanja, o daljnjem pokušaju premrežavanja Crkve i države, o pokušaju još čvršće integracije vjeronauka u osnovnom i srednjem školstvu (jer će vjeronauk ubuduće, prema ovom planu, držati vjeroučitelji koji će također biti i profesori hrvatskog, engleskog, sociologije, filozofije i sl.), kao i o praktički izravnom političkom napadu na jedan fakultet koji trenutna vlast može, bar dijelom, smatrati “disidentskim” i “buntovničkim” jer s njega dolazi čitav niz javnih intelektualaca koji se ne slažu s konzervativnim idejama koje promiče nova vlast, kao što je u prošlosti upravo FF bio izvor više studentskih gibanja koji su išli protiv ekonomskoga smjera u kojem ide ova (kao i bivša) vlast.

 

Nakon napadâ na slobodu medijâ, nakon napadâ na “buntovne” nacionalne manjine, uz napade na prava i životni standard radne većine kojiNa prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu se najavljuju, politički konglomerat koji gura konzervativnu kontrarevoluciju (a koji se ne može, dakako, svesti samo na stranke trenutno na vlasti) to planira učiniti napadom na najveći društveno-humanistički fakultet u zemlji. Nema nikakve sumnje, kao što je već rečeno, da su ovakvi postupci, započeti na iznimno koruptivan način (kupovinom glasova prilikom izbora za rektora), motivirani vrlo prozaičnim političkim namjerama.

 

Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet u Zagrebu i s gnušanjem odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društva. Najavljujemo da ćemo se aktivno boriti protiv integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kao i protiv svih drugih negativnih tendencija u visokom obrazovanju – od komercijalizacije, komodifikacije i privatizacije pa do nasilne retradicionalizacije i klerikalizacije.

 

Želimo slobodno i otvoreno sveučilište, spremno na kritičko propitivanje svijeta oko sebe, a ne sveučilište kao psa čuvara sistema i promotora uskogrudnih i nazadnih ideja, koje služe samo očuvanja trenutnog statusa quo.

 

Dijelovi tribine prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja prve epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 29.4.2016. na TV Istra te dostupne na SkriptaTV:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.