Velečastivi na Filozofskom: klerikalizacija visokog obrazovanja?

Pogledajte snimku tribine na kojoj su Andrea Horvat (Studentski zbor FFZG), Mate Kapović (Odsjek za lingvistiku) i Tomislav Pletenac (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju) izlagali o ugovoru o suradnji između Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji dolazi na valu neokonzervativizma koji se arterijski širi institucijama, nakon čega im se ispunjeni auditorij dvorane 7 pridružio u raspravi pod moderatorskom palicom Zdravka Popovića iz inicijative Akademska solidarnost koja je organizirala tribinu i čiju izjavu protiv ugovora s KBF-om možete pročitati u nastavku.

Featured Video Play Icon


Organizacija: Inicijativa Akademska solidarnost
Lokacija: Dvorana 7, Filozofski fakultet u Zagrebu, 22.3.2016., 19.30h
Moderator: Zdravko Popović (Akademska solidarnost)
Izlagači: Andrea Horvat (Studentski zbor FFZG), Mate Kapović (Odsjek za lingvistiku), Tomislav Pletenac (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju)




Izjava za javnost inicijative Akademska solidarnost povodom pokušaja nasilne integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta

 
U javnosti se već nekoliko godina govori o konzervativnoj kontrarevoluciji, koja se pod novom vlasti samo zahuktala – od prvobitne najave “registra izdajnikâ”, preko nasrtajâ na slobodu medijâ i sve češćeg javnog zastrašivanja “nepodobnih” s najviših razina. S druge strane, ekonomski modeli koji će se gurati su očekivani i predviđani – od privatizacijâ preko daljnje komercijalizacije zdravstva pa do i dalje Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet i odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društvanedovoljnog izdvajanja za znanost i obrazovanje. No neki aspekti konzervativne kontrarevolucije u široj su javnosti potpuno nepoznati.
 
Dok se daljnja komercijalizacija, komodifikacija i privatizacija visokog obrazovanja, često u žarištu političkih borbi još od 2008-9., pripremaju kroz daljnje smanjivanje izdvajanja za obrazovanje i znanost iz proračuna, na polju visokog školstva sprema se ofanziva drugačije vrste. Naime, upravo se odvija plan da se zagrebački Filozofski fakultet (koji se inače, opravdano ili ne, smatra bastionom progresivne misli) integrira ni više ni manje nego s Katoličkim bogoslovnim (!) fakultetom.
 
Nejasno je po kojem bi se to logičkom kriteriju jedan društveno-humanistički fakultet (na kojem se studiraju i predaju jezici, arheologija, sociologija, psihologija i sl. znanstveni predmeti) mogao spajati s učilištem na kojem se obrazuju vjeroučitelji, crkveni orguljaši i različiti katolički birokrati.
 
Naravno, logika tu nema nikakve veze bilo s čim. Na prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, a ideja integracije FF-a i KBF-a mu ni ideološki nije bila mrska (dovoljno se sjetiti prvog, kontroverznog medijskog istupa novog rektora Borasa o “biblijskim vrijednostima”). Integracija se FF-a i KBF-a pokušala provesti odmah tada, potpuno netransparentno i ispod žita, ali kako to, zbog otpora na FF-u, nije odmah uspjelo, sklapanje se ugovora prolongiralo za dvije godine.
 
Trenutni dekan FF-a, Vlatko Previšić, po svemu je nasljednik prethodnoga dekana i njegov “igrač”. Stoga ni ne čudi da sadašnja uprava FF-a, u fingiranju javne rasprave na Fakultetu, pokušava silom progurati neznatno promijenjen i i dalje netransparentan ugovor FF-a i KBF-a (a na štetu svojih studenata i profesora), pri čemu ne prezaju čak ni od ucjenâ pa se pojedinim odsjecima neizravno daje do znanja da neće dobiti nova docentska mjesta ako ne pristanu na sklapanje ugovora s KBF-om.
 
No na stranu sitno politikantstvo i činjenica da se nasilnim guranjem takvog ugovora krše i brojni fakultetski propisi, ono što je stvarno zabrinjavajuće je što ovakvo nešto znači u široj slici.
 
Riječ je, bez ikakve sumnje, o napadu na sekularnost visokoga obrazovanja, o daljnjem pokušaju premrežavanja Crkve i države, o pokušaju još čvršće integracije vjeronauka u osnovnom i srednjem školstvu (jer će vjeronauk ubuduće, prema ovom planu, držati vjeroučitelji koji će također biti i profesori hrvatskog, engleskog, sociologije, filozofije i sl.), kao i o praktički izravnom političkom napadu na jedan fakultet koji trenutna vlast može, bar dijelom, smatrati “disidentskim” i “buntovničkim” jer s njega dolazi čitav niz javnih intelektualaca koji se ne slažu s konzervativnim idejama koje promiče nova vlast, kao što je u prošlosti upravo FF bio izvor više studentskih gibanja koji su išli protiv ekonomskoga smjera u kojem ide ova (kao i bivša) vlast.
 
Nakon napadâ na slobodu medijâ, nakon napadâ na “buntovne” nacionalne manjine, uz napade na prava i životni standard radne većine kojiNa prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu se najavljuju, politički konglomerat koji gura konzervativnu kontrarevoluciju (a koji se ne može, dakako, svesti samo na stranke trenutno na vlasti) to planira učiniti napadom na najveći društveno-humanistički fakultet u zemlji. Nema nikakve sumnje, kao što je već rečeno, da su ovakvi postupci, započeti na iznimno koruptivan način (kupovinom glasova prilikom izbora za rektora), motivirani vrlo prozaičnim političkim namjerama.
 
Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet u Zagrebu i s gnušanjem odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društva. Najavljujemo da ćemo se aktivno boriti protiv integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kao i protiv svih drugih negativnih tendencija u visokom obrazovanju – od komercijalizacije, komodifikacije i privatizacije pa do nasilne retradicionalizacije i klerikalizacije.
 
Želimo slobodno i otvoreno sveučilište, spremno na kritičko propitivanje svijeta oko sebe, a ne sveučilište kao psa čuvara sistema i promotora uskogrudnih i nazadnih ideja, koje služe samo očuvanja trenutnog statusa quo.
 

Dijelovi tribine prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja prve epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 29.4.2016. na TV Istra te dostupne na SkriptaTV:

Vezani članci

  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, Jacob Riis
(izvor) Razmišljati skromno „Danas bi svi trebali imati pravo živjeti u špilji. Libertarijanci mahnito zagovaraju više slumova, tvrdeći da regulacije dižu cijene i ograničavaju izbor. Umjereni zagovaraju snižavanje legalne minimalne veličine stana kako bi gradovi mogli riješiti stambenu krizu ‘mikro-jedinicama’. Granica između stanovanja koje je dostupno i stanovanja koje je jeftino jer je gotovo nenastanjivo postaje sve tanja. Pobornici slobodnog tržišta barem imaju hrabrosti za svoja uvjerenja kada se potegne ovo pitanje – pustimo da kapitalizam ljudima pruži domove koji su u skladu s njihovim siromaštvom.“
  • 31. prosinca 2017. Štrajk radnika/ca industrije brze hrane u Minneapolisu, 14. travnja 2016. godine (izvor: Fibonacci Blue prema Creative Commons licenci). Napojnice radnicima, ne šefovima „Poslodavci koji upošljavaju radnike koji rade za napojnice među najgorim su prekršiteljima zakona o minimalnoj plaći, pogotovo zbog isplaćivanja substandardnih nadnica koje ovise o napojnicama. Sve dok radnici uspijevaju napojnicama dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i do samo 2,13 dolara po satu.“
  • 31. prosinca 2017. Kameno sivilo (izvor). Posljednji put o pesimizmu Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
  • 31. prosinca 2017. Grob Antonija Gramscija u Rimu (izvor: Sebastian Baryli @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci) Hegemonija i kolektivno djelovanje "Djelovanje hegemonije, s jedne strane, i puko povremeno kolektivno djelovanje, s druge, možemo tumačiti kroz materijalističku optiku, pozivanjem na interese i svakodnevna činjenična iskustva ljudi. To ne znači da negiramo ideološko-kulturne faktore, koji uvijek posreduju interese i iskustva, nego da ih vezujemo uz materijalnu osnovu, iz koje oni proizlaze i djeluju. To znači da kulturalistička alternativa, koja zaobilazi ili aktivno negira materijalne interese, te koja autonomizira ideološko-kulturne faktore, nije prikladna."
  • 31. prosinca 2017. Glas sa megafona (izvor: Gabriel Saldana prema Creative Commons licenci). Socijaldemokracija je dobra, ali nedovoljno dobra „U najmanju ruku trebamo zahtijevati ekonomiju u kojoj različitim oblicima vlasništva (tvrtkama u vlasništvu radnika, kao i fizičkim monopolima i financijskim institucijama u državnom vlasništvu) koordinira regulirano tržište – ekonomiju koja omogućuje demokratsko upravljanje društvom. U nedemokratskoj kapitalističkoj ekonomiji menadžeri zapošljavaju i otpuštaju radnike; u demokratskoj socijalističkoj ekonomiji radnici bi bili ti koji bi zapošljavali menadžere nužne za izgradnju zadovoljne i produktivne tvrtke.“
  • 31. prosinca 2017. Clara Zetkin, Friedrich Engels i August Bebel za vrijeme III. kongresa Druge internacionale u Zürichu 1893. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto, prilagođeno i podrezano kao dio javne domene). Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je „Die Gleichheit“, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. Spomenik na mjestu krvavog prosvjeda za osmosatni radni dan, održanog tijekom niza radničkih pobuna 1886. u Chicagu. Prosvjed je održan 4. svibnja 1886. na trgu Haymarket, kao reakcija na ubojstva dvojice radnika od strane policije protekloga dana. (izvor: Chicago Crime Scenes @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci). Borba za slobodno vrijeme Najveći njemački sindikat, IG Metall, u rujnu ove godine pokrenuo je kampanju za skraćivanje radnog tjedna s 35 na 26 sati i tom akcijom na lijevu agendu vratio borbu za slobodno vrijeme radničke klase. Autorica članka Miya Tokumitsu argumentira u korist ove borbe, ukratko iznosi njezinu internacionalnu povijest te daje presjek trenutnog stanja na ljevici i nudi prijedloge za njezine daljnje korake potrebne za postizanje ovog bitnog cilja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve