Sjedinjene Države TTIP-a – ustav za velike korporacije u Europi

U institucije EU i SAD-a, koje već pate od pozamašnog demokratskog deficita, TTIP bi uveo pravo prvenstva korporativnih lobista da sastavljaju i određuju sva pravila koja se odnose na velike korporacije. One bi tako mogle mijenjati i ukidati već postojeće propise te krojiti vlastite, po mjeri rasta svojih profita. Dužnost zakonodavaca pritom bi bila svedena na to da cijelo vrijeme imaju u vidu samo profite tih korporacija – na štetu svega ostaloga. Donosimo prijevod teksta sa stranice Common Dreams.


TTIP nije samo “trgovinski sporazum”, on je svojevrsna povelja prava korporacija. Cilj te povelje je uspostavljanje neupitne premoći multinacionalnih korporacija nad vladama i jačanje njihove dominacije nad ljudima i planetom.


Trgovinski sporazum između SAD-a i EU-a, poznat kao TTIP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama), nije tek jedan u nizu sporazuma o slobodnoj trgovini. On je povelja za velike korporacije koja prisiljava zakonodavce da brane takozvana “prava” ulagača i daju im prednost ispred svega drugoga – ljudskih prava, zaštite okoliša i svoje demokratske odgovornosti. On je ustav za slobodno kretanje kapitala.

TTIP će biti “živi sporazum” koji će nastaviti utjecati na zakone čak i nakon njegova potpisivanja. Ako neki zakon ne bude po volji korporacija njihovi se lobisti ne trebaju bojati jer će prvenstveni cilj Komisije postati taj da im omogući veću ulogu u procesu sastavljanja zakona ili zaustavljanja njihova donošenja
Dokumenti koji su procurili iz Europske komisije otkrivaju da će TTIP biti “živi sporazum” koji će nastaviti utjecati na zakone čak i nakon njegova potpisivanja. Ako neki zakon ne bude po volji korporacija njihovi se lobisti ne trebaju bojati jer će prvenstveni cilj Komisije postati taj da im omogući veću ulogu u procesu sastavljanja zakona ili zaustavljanja njihova donošenja.

To je korporacijama vrlo prikladno, jer je rastuće protivljenje javnosti TTIP-u gurnulo neke politike u središte pozornosti – primjerice korištenje kemikalija pri preradi govedine i mesa peradi. “Živi sporazum” omogućit će da se odluke o ovakvim prijepornim pitanjima odlože do trenutka kada će nova pravila uvelike olakšati provođenje volje američkog agrobiznisa.

To konkretno znači da se Europska komisija zalaže za osnivanje institucije pod nazivom Vijeće za regulatornu suradnju. Ta bi se suradnja održavala između donositelja odluka i korporativnih lobista, koji su već ionako u međusobno srdačnom odnosu. Ti se lobisti već nekoliko godina zalažu za pravo da budu, rečeno njihovim riječima, “su-sastavljači zakonâ”. Iz dokumenata koji su procurili, a koji pokazuju kako je taj proces tekao u posljednje dvije godine, jasno je da im i Komisija želi dati takve ovlasti.

Valja se podsjetiti da je središnja svrha TTIP-a usklađivanje zakonskih propisa s obje strane Atlantika – bilo da se oni odnose na kemijsku industriju, standarde proizvodnje hrane ili zaštitu okoliša. Prema dokumentima koji su prvi put procurili krajem 2013., a to potvrđuju i oni koji su procurili kasnije, Europska komisija predlaže da taj proces usklađivanja ne završi s pregovaranjem. Umjesto toga, korporacije će dobiti zajamčen pristup raspravama o propisima duboko u budućnost, a donosioci propisa imat će obvezu da razmotre učinak svakog pojedinog propisa na interese investitorâ.

U jezgri ovih prijedloga Europske unije nalazi se Vijeće za regulatornu suradnju koje bi uključivalo donosioce propisa iz SAD-a i EU, ali i ‘dionike’. U Bruxellesu se izraz ‘dionici’ prvenstveno odnosi na korporativne lobiste. U 92 posto svih susreta Komisije s ‘dionicima’ u sklopu izrade TTIP-a radilo se upravo o tim lobistima.
Procjene utjecaja propisa prisilile bi donosioce propisa da uvijek imaju u vidu učinak određenog propisa na trgovinu i investicije; da razmatraju promjene koje žele napraviti s ciljem zaštite ljudi ili okoliša iz perspektive stranih ulagača

U prijedlogu Komisije izložena su “prava” ovih dionika. Prema njima, lobisti bi primili “rano upozorenje” o nadolazećim propisima. Na taj bi način korporacijama bilo zajamčeno pravo da utječu na formulaciju predloženih propisa, često prije nego što izabrani predstavnici uopće saznaju za njih. Oni bi također dobili mogućnost revizije već postojećih propisa. Konkretni prijedlozi lobista bili bi proslijeđeni i donosiocima propisa u SAD-u te “pažljivo razmotreni”.

Drugim riječima, Vijeće za regulatornu suradnju daje trajnu, zajamčenu ulogu velikim korporacijama u donošenju provedbenih politika.

Štoviše, procjene utjecaja propisa prisilile bi donosioce propisa da uvijek imaju u vidu učinak određenog propisa na trgovinu i investicije. Drugim riječima, dužnosnici bi trebali razmatrati promjene koje žele napraviti – s ciljem zaštite ljudi ili okoliša, na primjer – iz perspektive stranih ulagača.

To omogućuje TTIP-u da postane svojevrsni novi ustav – ali takav koji je osmišljen s ciljem zaštite interesa korporacija, a ne prava ljudi i planeta. Ovaj novi ustav činio bi polazišnu točku s koje bi naše vlade sagledavale zakone, propise i općenito političke procese. Kao da su stavili TTIP-jem obojane naočale – cijelo naše društvo nalikovalo bi igralištu velikih korporacija, a sve mjere naše zaštite izgledale bi kao prepreke njihovom profitu.


S engleskog preveo Damjan Rajačić




Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice oneworld.org.



Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve