Život u zaleđu: Benkovac

Nekada živopisno središte Ravnih Kotara i Bukovice, Benkovac je bio jedan od centara jugoslavenske poljoprivredne proizvodnje. Danas, puno godina nakon rata i tranzicije, dobar dio njegovih stanovnika i stanovnica nosi u sebi izbjegličke traume, a gotovo se svi suočavaju s problemom bezperspektivnosti i ekonomske deprivacije. Donosimo posljednji u nizu tekstova u okviru novinarskog projekta Život u zaleđu.

Središte Benkovca, studeni 2020. godine (foto: BČ)
Benkovac je jedno od pet mjesta navedenih u Programu integrirane fizičke, gospodarske i socijalne regeneracije malih gradova na ratom pogođenim područjima ili skraćeno Programu urbane regeneracije. Ovaj projekt predviđa povlačenje 120 milijuna eura sredstava europskih fondova, a provodi ga Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Uz Benkovac, odabrani su i Beli Manastir s općinom Darda, te Knin, Petrinja i Vukovar.
 
Pri odabiru „depriviranih pilot-područja“ na kojima će se projekt provoditi u obzir je uzet niz socioekonomskih faktora, a kao neki od ciljeva navedeni su „smanjenje socijalne nejednakosti, isključenosti i siromaštva, poboljšanje infrastrukture, jačanje potencijala rasta, povećanje atraktivnosti za življenje, jačanje socijalnog uključivanja i aktivnog sudjelovanja stanovnika tih područja u gospodarskom i društvenom životu“. Ako ste ikada u posljednjih par desetljeća makar prolazili Benkovcem, zasigurno vam je jasno zašto se našao na popisu područja kojima je najhitnije potrebna infrastrukturna regeneracija.
 
Dobar dio grada izgleda kao da je rat završio jučer, a ne prije 25 godina. Brojne kuće stoje polurazrušene, bez krovova, srušenih katova i praznih prozorskih okna. Vlasnici su im uglavnom Srbi protjerani u Oluji ili su vlasnički udjeli suviše komplicirani da bi se itko mogao baviti obnovom. Spomenik Franji Tuđmanu visok četiri metra stoji na mjestu na kojem je 1990. navodno pokušan atentat na prvog predsjednika Republike Hrvatske. Kasnije se pokazalo kako se ipak radilo tek o pojedincu koji je u pijanom stanju potegnuo plinski pištolj na redare HDZ-ovog predizbornog skupa, bez jasne nakane da pokuša usmrtiti osnivača stranke. U svakom slučaju, radi se o jednom od mnogih događaja koji su odigrali ulogu u raspirivanju međunacionalnih sukoba u osvit Domovinskog rata, a benkovački spomenik Tuđmanu tu je da nas na njega trajno podsjeća.
 
Nekoliko obližnjih murala s endehazijskom i nacionalističkom ikonografijom dodatno pojačava turobnu postratnu atmosferu. Nasuprot njihovom trijumfalnom tonu, središte grada obilježeno je mnogim grafitima s parolama kao što su „Tourist free zone“, „Smiješan grad“, „Ti u kafiću, ja u kafani“, „Alkoholom protiv droge“; „Malo mi za sriću triba“ ili „Jebem ti rat! Da ti jebem! Jebite se ljudožderi“,kojima je nepoznati počinitelj (ili više njih) Benkovac smjestio poprilično visoko na listi hrvatskih mjesta poznatih po ovoj vrsti ulične umjetnosti, naročito s obzirom na njegovu veličinu.
 
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, na benkovačkom je području živjelo 11026 ljudi, što znači da je u odnosu na 1991. izgubljeno čak dvije trećine stanovništva. Ništa čudno s obzirom na dva vala protjerivanja stanovništvas benkovačkog područja prije posttranzicijske deprivacije. Prvo su nakon uspostave Republike Srpske Krajine protjerivani Hrvati, a 1995. su na red došli Srbi, kojih je netom prije rata ovdje bilo nešto manje od 19 tisuća, a danas tek oko 1500. Dio Srba se u poslijeratnim godinama postepeno vraćao, u mnoge prazne kuće naselili su Hrvati prognani iz BiH, ali je jasno da se Benkovac nikada više neće približiti nekadašnjem broju stanovnika. Umirovljeni ekonomist Gligorije Rnjak zvani Glišo iz obližnjeg sela Buković o razdoblju prije rata govori nam kroz perspektivu ekonomskog procvata:
„Ovo je prije rata bilo mjesto di je svak imao posla, narod je mirno živio, a djeca se školovala. Ljudi su radili u firmama i brinuli o obiteljskim imanjima na selu. Ja sam radio u Poljoprivrednoj zadruzi Razvitak. Imali smo najveću tvornicu kiselog kupusa u Jugoslaviji. Imali smo kompleks sa 530 vagona hladnjača i proizvodili 40 hiljada komada pršuta. Bili smo najjači u proizvodnji maraske i badema, oko 12000 tona godišnje, pa maslinarstvo i ribarstvo…Većina poljoprivrednog zemljišta propala je već u ratu zbog neodržavanja, a nekadašnji Poljoprivredno-prehrambeni centar danas je pod korovom.“
Glišo ističe i nekadašnje Građevinsko poduzeće Radnik, ponos benkovačke industrije, koje je provodilo građevinske projekte na čitavom području sjeverne Dalmacije, a neke i u Splitu.
„U Radniku i benkovačkom pogonu Jugoplastike radilo je preko 3000 ljudi. U Jugoplastici su proizvodili cipele koje su se izvozile u Sovjetski Savez i drugdje, danas je na njihovom mjestu Tommy gdje sirotih dvadesetak trgovaca radi za mizerne plaće“.
Temeljna egzistencijalna pitanja danas zaista muče stanovništvo benkovačkog kraja – puno je korisnika socijalne pomoći, a velik broj starijeg stanovništva u okolnim selima ovisi o radnicima Caritasove pučke kuhinje, bez kojih doslovno ne bi imali štoza jesti. Pored toga, mnoga sela još čekaju na izgradnju vodovodne infrastrukture. Krajem prošle godine o ovom problemu pisao je tjednik Novosti, jedan od rijetkih domaćih medija koji redovno donose vijesti s „područja posebne državne skrbi“. U razgovoru s Goranom Borkovićem, zamjenik predsjednika Mjesnog odbora Dojčilo Matić iz Islama Grčkog kazao je:
„Činjenica da nismo spojeni na vodovodnu mrežu doslovno nam zagorčava život. Tako smo blizu vodi, a u isto vrijeme i tako daleko. Oko Islama Grčkog ima dovoljno rijeka. Još prije rata su iskopani cjevovodi, ali vode, eto, još nema. Ali ima puno obećanja. Nadamo se da je čekanju konačno došao kraj. Projektna dokumentacija se radi duže od godinu dana. Komisije su snimile stanje, novac je osiguran i obećano je da će dokumenti biti gotovi do prvog maja. Došao nam je deseti mjesec, a još uvijek smo na čekanju. Bio sam prije otprilike mjesec dana kod direktora Vodovoda. Rekao mi je da se kasni s izradom, a da ni on sam ne zna razloge za to i da će se osobno angažirati da se požuri. Bojimo se da će se izrada prolongirati tko zna do kada. Posebno zato što znamo da su tehnika i mehanizacija prebačeni na istočno područje Benkovca gdje se širi vodovodna mreža.“
Kada se na sve nadoda i diskriminacijska politika koju lokalne vlasti dosljedno provode prema Srbima povratnicima, zaobilazeći njihove zaseoke i sela prilikom širenja asfaltnih puteva i ostale infrastrukture prijeko potrebne za iole normalan život, možemo razumjeti zašto je dobar dio Benkovčana itekako nepovjerljiv prema toliko najavljivanim projektima urbane regeneracije, bez obzira na osmeroznamenkaste cifre EU fondova. Urazgovoru sastarijima naročito prevladavaju dva motiva – sjećanje na bolju prošlost i strepnja pred neizvjesnom budućnošću. Ova kombinacija ne izostaje ni u ostalim razgovorima o životu u dalmatinskom zaleđu.




Novinarski projekt Život u zaleđu realizira se u okviru potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.

Vezani članci

  • 6. prosinca 2020. Život u zaleđu: Drniš Nekada gradić s najraznovrsnijim proizvodnim pogonima, u kojima je nastajalo gotovo sve od pršuta do tekstila i alata, danas je sve praznija usputna stanica u šibenskom zaleđu. Donosimo treći tekst iz ciklusa novinarskog projekta Život u zaleđu, posvećen ekonomskoj propasti Drniša i okolnog kraja te aktualnim izazovima s kojima se suočavaju njegovi žitelji.
  • 1. studenoga 2020. Život u zaleđu: Knin Ratne obljetnice ili koruptivne afere bivše gradonačelnice gotovo su jedini povodi za spominjanje Knina u medijskom mejnstrimu. S druge strane, propast gradske industrije zapostavljena je tema. Velik je broj opustjelih radnih pogona koji svjedoče o poprilično drugačijem Kninu prije rata.
  • 13. kolovoza 2020. Život u zaleđu: Sinj Povijest razvoja Sinja i okolice iz seljačkog kraja u industrijsko središte i popratna svjetonazorska transformacija neizostavno idu preko Narodnooslobodilačke borbe partizana i KPJ u Drugom svjetskom ratu, dok je deindustrijalizacijska deteriorizacija sinjskog kraja, odnosno gašenje nekadašnjih tvornica Dalmatinka, Konfekcija Sinjanka, Sadra, Ciglana Tadija Anušić, Prerada plastike Cetinka, Poljoprivredni kombinat Trnovača, Trgosirovina i dr., te popratnih socijalno-reproduktivnih struktura, posljedica postsocijalističkog izostanka planskog razvoja i prepuštanja organiziranja života zajednice privatnom kapitalu. Pročitajte prvi od četiri teksta posvećena učincima tranzicije na ekonomski i socijalni život ljudi u dalmatinskom zaleđu.
  • 29. prosinca 2017. Ideologija pomirbe u službi desnog revizionizma Nedavnom javnom komemoracijom 75. obljetnice četničko-talijanskog pokolja nad stanovnicima sela Gata, u omiškom zaleđu, službeni izaslanici hrvatske države još su jednom demonstrirali nepoznavanje ili svjesno ignoriranje povijesnog konteksta u kojemu se zločin dogodio. Suprotno tvrdnjama prisutnih nacionalista iz redova klera i visoke politike, pokolj u Gatima i okolnim selima, sproveden uz punu suglasnost tadašnjih ustaških vlasti, nije motiviran njihovom nacionalnošću ili vjerskim opredjeljenjem, nego antifašističkim diverzantskim aktivnostima i političkom potporom Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije – partizanima.
  • 10. lipnja 2018. Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
  • 19. svibnja 2014. Privatizacija u Hrvatskoj – tijek, posljedice, mitovi
  • 4. travnja 2010. Trilogija otpora: Intervjui s radnicima Jadranske pivovare, Željezare Split i Jadrankamena
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 11. studenoga 2011. Dugi marš neoliberalne revolucije
  • 28. prosinca 2017. Padaj (jezična) silo i nepravdo!
    Produktivni paradoks Deklaracije
    o zajedničkom jeziku
    Fetiš znanstvene kompetentnosti, koji imaginarni sukob „znanosti“ i „politike“ izmješta izvan realnih socioekonomskih odnosa i historijskog procesa ideološke naturalizacije različitih (pa i jezičnih) praksi, svaki poziv na akciju lišava antisistemskog zahtjeva. Osvrt na ahistorijsko i depolitizirajuće polazište Deklaracije o zajedničkom jeziku, koju je grupa lingvista/kinja i intelektualaca/kinja s prostora bivše Jugoslavije okupljena na projektu „Jezici i nacionalizmi“ javnosti ponudila na potpisivanje početkom ove godine, piše Boris Buden.
  • 28. srpnja 2012. Hrvatsko govedarstvo u negativnim trendovima
  • 17. siječnja 2013. Razdoblja barbarizma nužan su preduvjet za daljnju akumulaciju kapitala
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. Odbačene trice i semantičke tričarije NBA liga spada u vrh svjetske profesionalne košarke i godišnje obrće milijarde dolara, što sa sobom, kao i u slučaju drugih visokolukrativnih sportova, povlači mnoge negativne pojave, poput ograničavanja slobode govora njezinih igrača. Žonglirajući politički korektnim govorom i pokaznim gestama, čelnici lige kozmetički prikrivaju problem rasizma i rasne diskriminacije u američkom sportu i društvu.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 20. prosinca 2011. Financijalizacija i kriza u Istočnoj Europi
  • 31. ožujka 2013. U Hrvatskoj je nužna reindustrijalizacija (I. dio)
  • 6. siječnja 2012. Novi sindikalizam u nastanku
  • 5. kolovoza 2012. Razgovor s radnicima ITAS-a: Tvornica se brani iznutra! (I.)
  • 14. siječnja 2015. MOL je preuzeo dionice, ne i odgovornost
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 26. studenoga 2015. Na krivoj strani povijesti u Lisinskom Prije nešto manje od mjesec dana, na pitoresknom festivalu ekstremne desnice u punoj dvorani Lisinski, okupilo se Hrvatsko nacionalno etičko sudište kako bi izreklo presudu Josipu Brozu Titu: „Riječ je o skupu koji se može promatrati i kao nastavak dugog pohoda tuđmanističkih revizionista tijekom kojeg je u ovih 25 godina izgrađen mitsko-simbolički kompleks koji vrši funkciju konstitutivnog političkog mita neke skupine, u ovom slučaju nacionalne. Hrvatski državotvorni mit isti je kao i svaki drugi – njegovim graditeljima nisu bile bitne činjenice, već samo površne slike i narativi kojima je glavna svrha politička instrumentalizacija.“
  • 20. listopada 2014. „Čiji smo mi ovdje u Slavoniji?“: Štrajk radnika Borova 1988. u kontekstu mjera štednje i uspona nacionalizma u SFRJ
  • 22. srpnja 2011. Tranzicija financijskog sektora u Hrvatskoj i Sloveniji
  • 29. lipnja 2012. Neoliberalizam u tranziciji
  • 22. veljače 2011. Brodogradnja je samoodrživa
  • 29. prosinca 2019. Prema sindikalnom organiziranju nezaposlenih "Kada posjećujemo škole, fakultete i sveučilišta, govorimo o kolektivnoj moći i inherentnom sukobu na radnom mjestu, gdje se uvijek suočavamo sa suprotstavljenim pozicijama. To je prilično jednostavno za objasniti – zadovoljenje radničkih potreba smanjuje profit zapošljavatelja. Nužno dolazi do pretakanja, odnosno redistribucije, stoga je jasno da su ciljevi zapošljavatelja i radnika u suprotnosti. Dakle, klasno diferencirane perspektive početna su točka edukacije naših predstavnika. Škole, fakulteti i sveučilišta trebaju objektivno pripremiti učenike i studente za svijet rada te ih educirati kako da prozru panegirički diskurs o tržištu rada koji im plasiraju zapošljavatelji, navodeći ih da se poistovjete s njihovim setom vrijednosti."
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 29. prosinca 2016. Tigar protiv slona 19. prosinca 2016. označio je 70. godišnjicu početka Prvog indokineskog rata. Te večeri 1946. godine eksplodirala je elektrana u Hanoiju, nakon čega je gradom zavladao mrak. Bila je to prva veća diverzija boraca Viet Minha, Revolucionarne lige za neovisnost Vijetnama, protiv francuskih kolonijalnih vlasti. Ova akcija će označiti uvod u sedmogodišnji ratni sukob (do 1. kolovoza 1954. godine) čija nam povijest pomaže rasvijetliti narav globalnih međunarodnih odnosa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te locirati konkretne ideološke pretpostavke koje su, čak i nakon bolnog iskustva nacifašističke okupacije, motivirale francuske političare da slične modele eksploatacije nastave primjenjivati u kolonijama.
  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 3. svibnja 2014. Sustavno gašenje industrijske proizvodnje
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 12. kolovoza 2016. Stranački duopol i državotvorni konsenzus Pored agresivnog provođenja neoliberalnog ekonomskog programa, kratki mandat Vlade HDZ-ove Domoljubne koalicije i MOST-a svojim je polarizirajućim djelovanjem na simboličkoj reartikulaciji društvenog polja, rekadroviranju institucija građanskog društva te pomjeranju kulturne paradigme politički destabilizirao državotvorni konsenzus o tzv. nacionalnoj pomirbi, uspostavljen još 1990-ih. Obje velike stranke ulaze u predizbornu kampanju konvergirajući prema centru i ponovnoj stabilizaciji političkog polja, što nakon izbora 11. rujna obećava manje društvenih tenzija te umiveniji nastavak napada na radnička prava i javni sektor.
  • 9. travnja 2016. Viktimizacija zločinaca u kontekstu historijske relativizacije Autor teksta osvrnuo se na nedavnu raspravu u HRT-ovoj emisiji, u kojoj jedna od sugovornica inzistira na relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju. Prema njenom shvaćanju, termin ideologije ne obuhvaća nikakvu aktualnu/relevantnu političku dimenziju te ga, u duhu ahistorijske post-konfliktne teorije razvitka društva, odbacuje kao relikt vremena koje je danas već jamačno prevladano. Što stoji iza koncepta o post-ideološkom društvu?
  • 15. svibnja 2010. Branimir Krištofić: Tranzicija i modernizacija
  • 27. srpnja 2016. S roguljama boj smo bili U suradnji s Antifašističkim Vjesnikom, donosimo tekst posvećen 75. obljetnici ustanka narodā Hrvatske. U pregledu povijesne situacije u Hrvatskoj 1941. godine naglasak je na dinamici odnosa između fašističkog terora kojeg je provodio ustaški represivni aparat i partizanskog pokreta, koji se pod vodstvom KPJ ubrzo nakon narodnih ustanaka u Hrvatskoj i drugim krajevima Jugoslavije prometnuo u jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u okupiranoj Europi.
  • 22. listopada 2012. Solidarnost netko mora organizirati I.
  • 20. veljače 2015. Srbija na bubnju
  • 16. travnja 2010. Intervju s Mislavom Žitkom: Još nismo vidjeli ni polovicu posljedica transformacije socijalističkog u kapitalističko društvo
  • 26. siječnja 2010. Transkript predavanja – Željko Klaus: Kako je stožer obranio Petrokemiju
  • 1. svibnja 2013. Snimka panela: “Deindustrijalizacija i radnički otpor” – Siniša Miličić, Denis Geto, Branislav Markuš, Željko Klaus, Davor Rakić i Milenko Srećković / 18. svibnja 2012.
  • 13. svibnja 2014. Linije (dis)kontinuiteta – kratki prikaz formi radničkog organiziranja i metoda borbe (1990. – 2014.), 1. dio

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve