Mario Kikaš | Seminar

Uvod u kritiku civilnog društva

Lokacija: SPD „Privrednik“, Zagreb

Datum održavanja: 26. svibnja 2022.

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival / Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Civilno društvo nije tek autonomna sfera građanskog djelovanja nasuprot državi i tržištu, nego povijesno određena forma posredovanja društvenih interesa i odnosa moći. Njegovu transformaciju prate slabljenje socijalne države i sužavanje prostora kolektivnog organiziranja, ali i otvaranje proturječja između upravljanja društvenim posljedicama krize i političkog potencijala solidarnosti. Predavanje Marija Kikaša razmatra granice civilnog društva i mogućnosti njegove kritike. Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon

26.05.2022., SPD „Privrednik“, Zagreb

15. Subversive festival „Mikrofizike protu-moći“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavač: Mario Kikaš

Moderira: Martin Beroš

Predavanje se može skicirati na dvije razine. Prva je apstraktna i teorijska razina na kojoj će se polaznicima iznijeti koncept civilnog društva kako je formiran kroz povijest zapadne političke misli kao jedan od tri regulacijska mehanizma uz državu i tržište. Pri tom ćemo svoj okvir razumijevanja civilnog društva, tržišta i države iscrtati (političkim) marksizmom (Ellen Meiksins Wood) te heterodoksnom ekonomijom (Hartmut Elsenhans i Ha Joon Chang). Na drugoj, konkretnijoj razini ćemo razgovarati o formiranju i transformaciji civilnog društva u našem političkom kontekstu obilježenom propašću socijalizma, odumiranjem institucija socijalne države, neoliberalnim reformizmom u domeni rada, prirodnim i socijalnim katastrofama te urgentnim humanitarizmom kao odgovorom na sve navedeno. Razgovarat ćemo o tome postoje li organizacijske, institucionalne i političke alternative postojećim institucijama države, tržišta i civilnog društva. Koju ulogu u svemu tome imaju tradicionalne radničke organizacije i njihove infrastrukture, poput sindikata i njima povezanih institucija? U tome će nam pomoći koncept „zajedničke pomoći“ (mutual aid), queer teoretičara Deana Spadea. Literatura uz predavanje je izborna, što znači da su polaznici_e dužni pročitati najmanje jednu od navedenih bibliografskih jedinica.

Izborna literatura:

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam neće reći o kapitalizmu, prev. Filomena Horvatić, Zagreb: Profil knjiga, 2014.

Hartmut Elsenhans, „The Political Economy of Good Governance“, Journal of the Developing Societies, 17, 2 (2001), str. 33-56.

Tomislav Medak, „Civilno društvo i politički rad na ljevici“, 3k: kapital, klasa, kritika, 1,1 (2014), str. 139149.

Dean Spade, Mutual Aid. Building Solidarity During This Crisis (and the Next), London: Verso, 2020.

Ellen Meiksins Wood, „The Uses and Abuses of ‘Civil Society“, Socialist Register, br. 26 (1990), str. 60-84.

Mario Kikaš je novinar i publicist. Trenutno radi za regionalni portal Bilten.org i povremeno objavljuje u drugim medijima poput Kulturpunkta, Books i Slobodnog Filozofskog. Kao nezavisni istraživač bavi se temom rada i to najviše u kulturnim i kreativnim industrijama. Na temi iz ekonomske povijesti filmske industrije je magistrirao na Sveučilištu u Beču.

12. listopada 2026.
Tagovi:

Vezani članci

  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
Arhiva članaka