Politika u umjetnosti: sistemska kritika ili simbolička gesta

Predavanje Vesne Vuković problematizira ideju umjetnosti kao autonomne sfere, izdvojene iz društvenih odnosa i odnosa moći. Polazeći od njezine ukorijenjenosti u klasnim odnosima, razmatra kako se društveni antagonizmi prelamaju u umjetničkom polju i kako se umjetničke prakse povezuju s antikapitalističkim borbama. Može li umjetnost biti sredstvo sistemske kritike i društvene transformacije ili se njezin politički potencijal iscrpljuje u simboličkim gestama? Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon

22.10.2021., SPD „Privrednik“, Zagreb

14. Subversive festival „Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavačica: Vesna Vuković

Moderira: Karolina Hrga

Kako u užem umjetničkom, tako i u širem društvenom polju danas dominira ideja o umjetnosti kao autonomnoj djelatnosti, temeljno različitoj od svih ostalih ljudskih djelatnosti. Tu ideju prigrlile su jednako i konzervativna pozicija koja u umjetnosti vidi slobodu izražavanja i emanaciju ljudskog duha kao i liberalna koja joj pripisuje inherentnu političnost. Ova potonja upravo umjetnosti dodjeljuje „pravo“ političko poslanje, baš zato što je smatra izuzetom iz odnosa moći koji premrežuju društvo. Najprije ćemo se zapitati kako se oblikovalo takvo ahistorijsko i društveno apstraktno određenje umjetnosti? Proces „oslobađanja“ umjetnosti – najprije od patronata crkve i dvora, zatim od formalno-tehničkih okvira (medija, disciplinarne zadatosti, normativnih kriterija), a u konačnici i iz „čeličnog stiska države“ – možemo pratiti od 18. do druge polovice 20. stoljeća. Završni korak u realizaciji projekta autonomije predstavlja ideja „svijeta umjetnosti“. Toj ćemo arkadijskoj slici umjetničke sfere prići s leđa, u pokušaju da otkrijemo što nam skriva. Polazeći od toga da je umjetnost dio društva, a da je društvo oblikovano klasnim podjelama, razmotrit ćemo kako se specifični odnosi klasnih snaga izvan sfere umjetnosti reflektiraju u njoj. Također, vidjet ćemo i kakve su veze umjetnosti s antikapitalističkim borbama u „vanjskom“ svijetu i kolika je njezina društvena moć.

Pripremni materijal za predavanje:

Davis, Ben: „Devet i pol teza o umjetnosti i klasi“, u: Radna bilježnica Političke škole za umjetnike i sve zainteresirane (Zagreb: BLOK, 2017). Dostupno na: http://blok.hr/system/publication/pdf/15/Radna_Biljeznica_Politicke_skole_2017.pdf

Astra Taylor, „Protiv aktivizma“, u: Le monde diplomatique – hrvatsko izdanje, br. 42, 2016. Dostupno na: https://arhivalmd.wordpress.com/2016/06/15/protiv-aktivizma/

Vesna Vuković, „O problemima politizacije umjetničkog polja“, u: Bilten, 2014. Dostupno na: https://www.bilten.org/?p=581

Dodatna literatura:

William Morris, O umjetnosti i socijalizmu (Zagreb: BLOK, 2019). Dostupno na: http://www.blok.hr/system/publication/pdf/29/W.Morris_-_O_umjetnosti_i_socijalizmu_WEB.pdf

Vesna Vuković, kustosica i istraživačica u području društveno angažirane umjetnosti, prevoditeljica. Suosnivačica i članica kustoskog kolektiva BLOK. Od 2007. do 2011. gošća predavačica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 2012. do 2014. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. U 2013. rezidentica Akademije Solitude u Stuttgartu. Objavljuje u stručnim publikacijama u zemlji i inozemstvu (Život umjetnosti, Frakcija, Teorija koja hoda, Camera Austria), kao i na Bilten.org, u Le Monde Diplomatique-u te na HR3 gdje od 2013. do 2019. suuređuje emisiju Stvarnost prostora. Autorica dvaju predgovora umjetničkim monografijama (Sanja Iveković: Biseri revolucije, Bojan Mrđenović: Toplice) te urednica nekoliko publikacija u području suvremene umjetnosti. Od književnih prijevoda ističe: John Berger, Rosa Luxemburg, Heiner Müller, Peter Weiss, Vlado Kristl, Georg Büchner.

Seminarsku brošuru s opisima predavanja i literaturom možete skinuti ovdje.

Vezani članci

  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.