Anita Prša

Sociologija rada, socijalna reprodukcija i migrantski rad

Lokacija: SPD „Privrednik“, Zagreb

23.10.2021.

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival / Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Kako se mijenja način na koji organiziramo brigu, njegu i svakodnevni reproduktivni rad? Predavanje se bavi suvremenim promjenama socijalne reprodukcije, s posebnim fokusom na rad njege, migracije žena, neoliberalizaciju i odnose između države, tržišta i obitelji. Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon

23.10.2021., SPD „Privrednik“, Zagreb

14. Subversive festival „Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti.“ Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavačica: Anita Prša

Moderira: Vir Lev

Cilj ovog predavanja je dati uvid u neke od suvremenih tendencija u organizaciji socijalne reprodukcije gdje je rastuća neoliberalizacija društva zajedno s demografskim promjenama (npr. starenje stanovništva na globalnom Sjeveru) značajno utjecala na način i mjesto obavljanja reproduktivnog rada, stvarajući pritom nove odnose plaćenih i neplaćenih aktivnosti, državnog i privatnog sektora, i centra i periferije. Kompleksnost tih odnosa posebno je vidljiva u radu njege te će kao takav biti fokus mog izlaganja. Nakon kratkog pregleda feminističkih pristupa reproduktivnom i kućanskom radu, studentice će biti upoznate s najrelevantnijim perspektivama korištenima za istraživanje njege koja je danas postala nezamisliva bez masovnog zaposlenja migrantskih žena; fenomena koji mnogi pripisuju globalizaciji tržišta i privatizaciji socijalnih i zdravstvenih usluga. Unatoč određenim svjetskim trendovima, načini na koje su te društveno-ekonomske promjene djelovale na slabljenje, ili pak učvrščivanje rodne podjele reproduktivnog rada, njegovog neplaćenog aspekta, statusa kao službenog priznatog posla te uloge države, nuklearne obitelji i tržišta u njegovu izvršavanju, lokalno su specični. Za bolje razumijevanje ovih specifičnosti na kraju ću se okrenuti pojedinim pristupima unutar sociologije rada koji propituju ustaljena značenja rada kroz proučavanje njegovih višeslojnih veza s raznim društvenim sferama i institucijama.

Pripremni materijal za predavanje:

Eleonore Kofman, Parvati Raghuram, „Women, Migration, and Care: Explorations of Diversity and Dynamism in the Global South“, u: Social Politics, 2012, Volume 19 Number 3

Dodatna literatura:

Eleonore Kofman, Parvati Raghuram, „Conceptualising Reproductive Labour Globally“, u: Eleonore Kofman, Parvati Raghuram (ur.), Gendered Migrations and Global Social Reproduction (Palgrave Macmillan, 2015) Lyon, Dawn and Glucksmann, Miriam. (2008). ‘Comparative configurations of care work across Europe.’ In Sociology. 42(1): 101/18. Parvati Raghuram, „Global Care, Local Configurations – Challenges to Conceptualizations of Care“, u: Global Networks, 12(2), 2012, 155-174.

Istraživački interes Anite Prša sastoji se u proučavanju sociologije rade i socijalne reprodukcije, poglavito rada njege te Marksističkog pristupa feminizmu. Pri završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Anita upisuje rodne studije u Utrechtu (NL) gdje i diplomira na temu hrvatskih njegovateljica zaposlenih u Austriji, Italiji i Njemačkoj. Trenutno je na doktorskom studiju u Beču (CEU), a tema rada joj je komparativna analiza kućne njege u Austriji i Hrvatskoj.

5. listopada 2026.
Tagovi:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka