Maja Solar | Seminar

Teorija socijalne reprodukcije: struktura i politika

Lokacija: SPD „Privrednik“, Zagreb

Datum održavanja: 19. svibnja 2022.

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival / Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Kapitalizam ne počiva samo na proizvodnji i eksploataciji rada, već i na njegovoj društvenoj reprodukciji. Maja Solar kroz perspektivu marksističkog feminizma propituje kako su klasa, rod i različiti oblici opresije povezani s organizacijom kapitalističkog društva. Što nam teorija socijalne reprodukcije otkriva o odnosu proizvodnje i reprodukcije te o samim temeljima kapitalizma? Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon

19.05.2022., SPD „Privrednik“, Zagreb

15. Subversive festival „Mikrofizike protu-moći“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavačica: Maja Solar

Moderira: Martin Beroš

 

Teorija socijalne reprodukcije: struktura i politika

Društvo koje se temelji na eksploataciji i različitim oblicima opresija strukturirano je složenom
podelom rada. Ona pored klasnog, ima i orodnjeni (rasijalizirani, zasnovani na telesnoj sposobnosti,
cis-heteroseksualizirani itsl.) aspekt, stoga klasno-identitetski oblici ugnjetavanja, potčinjenosti i
discipliniranja – iako ne organiziraju kapitalističku proizvodnju direktno, u smislu direktnog stvaranja
viška vrijednosti ‒ imaju ključnu ulogu u kapitalističkoj organizaciji rada. Kapitalizam ih od samog
svog nastanka (uz izvesne modifikacije) koristi kao različite modalitete kojima se održava ono što je
srce sistema: odnos podređenosti rada kapitalu zasnovan na odvajanju radnika_ca od sredstava za
proizvodnju zbog kojeg, u uslovima ove specifične strukturne prinude, postoji radna snaga prinuđena
da se prodaje i da stvara višak vrednosti za kapital. Nasilno izvlaštenje proizvođača_ica u vreme
nastanka kapitalizma i njihovo pretvaranje u najamnu radnu snagu omogućeno je i transformacijom
orodnjenih tijela i u sferi reprodukcije, odnosno naturaliziranjem i orodnjavanjem reproduktivnog
rada. Da li se orodnjena opresija misli kao strukturni dio kapitalizma stvar je interpretacija, ali i
različitih političkih uloga. Stoga je orodnjenu podelu rada u kapitalizmu potrebno smestiti u širi
analitički okvir i pretresti neke od temeljnih pojmova feminističkog marksizma (pol/rod, klasa,
patrijarhat/patrijarhalni odnosi, dvosistemska (višesistemska) ili unitarna teorija,
kapitalizam/kapitalistički sistem proizvodnje, proizvodnja i reprodukcija, strukturni i politički pojam
klase…) te propitati kakvu funkciju ove kategorije imaju u dinamici kapitalističkih društava i njihovoj
reprodukciji. Cilj je i pokazati kako analiza kapitalizma iz marksističko-feminističke perspektive nije
reduktivno ekonomistička, jer se nikada ne radi samo o ekonomskim odnosima, ali i zašto nam je
analiza ekonomskih uslova neophodna

Pripremni materijal za predavanje:

Aruca Čincija, Primedbe o rodu. U: „Stvar“ br. 9, Časopis za teorijske prakse, Gerusija, 2017.

Arruzza Cinzia, Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija Dostupno na:
https://slobodnifilozofski.com/skripta-tv/onkraj-logike-paralelnih-pokreta-treci-feministicki-val-kao-klasnaformacija

Dodatna literatura:

Arruzza Cinzia, Fraser Nancy i Bhattacharya Tithi. Feminizam za 99%. Manifest. Zagreb, 2019. Preveli:
Karolina Hrga i Martin Beroš. Dostupno na: http://zenstud.hr/wpcontent/uploads/2019/08/Arruzza_Cinzia_Bhattacharya_Tithi_Fraser_Nancy_Feminizam_za_99_posto_Ma
nifest_2019.pdf

Arruzza Cinzia, Dangerous Liaisons: The Marriages and Divorces of Marxism and Feminism. The Merlin
Press Ltd, London, 2013.

Bhattacharya Tithi, Mapping Social Reproduction Theory, Verso Blog, 2018. Dostupno na:
https://www.versobooks.com/blogs/3555-mapping-social-reproduction-theory

Bhattacharya Tithi, What is Social Reproduction Theory?, Socialist Worker, 2013. Dostupno na:
https://socialistworker.org/2013/09/10/what-is-social-reproduction-theory + video iz 2017., dostupno na:
https://www.youtube.com/watch?v=Uur-pMk7XjY (prijevod: https://slobodnifilozofski.com/skripta-tv/stoje-teorija-socijalne-reprodukcije )

Ferguson Susan, Women and Work: Feminism, Labour, and Social Reproduction. London: Pluto Press, 2020.

Ferguson Susan, Social Reproduction: What’s the big idea?, Pluto Books Blog, 2016. Dostupno na:
https://www.plutobooks.com/blog/social-reproduction-theory-ferguson/

Ferguson Susan i McNally David, Društvena reprodukcija onkraj intersekcionalnosti, Zarez, 2016. Dostupno
na: http://www.zarez.hr/clanci/susan-ferguson-i-david-mcnally-drustvena-reprodukcija-onkrajintersekcionalnosti

Jaffe Aaron, Social Reproduction Theory and the Socialist Horizon: Work, Power and Political Strategy. Pluto
Press, 2020.

Logika roda. O razdvajanju direktno i indirektno tržišno posredovanih sfera i prezrenom, mahom ženskom
radu, I deo i II deo.

Social Reproduction Theory. Remapping Class, Recentering Oppression. Edited by Tithi Bhattacharya. Pluto
Press, 2017.

Prša Anita, Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege. Dostupno na:
https://slobodnifilozofski.com/2021/12/prilog-razvijanju-konceptualnih-okvira-rada-njege.html

Viewpoint Magazine, Issue 5: Social Reproduction, 2015.
Vogel Lise, Marxism and the Oppression of Women. Toward a Unitary Theory. Brill, Leiden, Boston, 2013.

Maja Solar (1980, Zagreb) je doktorirala filozofiju, bavi se književnošću, društvenom teorijom i aktivizmom. Članica je
kolektiva Gerusija, deo je uredništva medijskog portala Slobodni Filozofski, saradnica je Foruma Roma_kinja Srbije.

17. kolovoza 2026.
Tagovi:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka