Izjava za medije 30. travnja 2009. – 11. dan blokade

Od samoga početka akcije ni najviše državne instance nisu mogle odoljeti napasti da studentsko dizanje glasa protiv socijalno destruktivne politike koju iste te instance vode iskoriste za uvježbavanje poze vlastite tobožnje demokratske zrelosti. Deklarativno nam se atestira pravo na protest, ali samo kao praznu kazališnu gestu i performans. Od samoga se početka osporava relevantnost i razumljivost artikulaciji političkog i društvenog cilja kojemu protest treba priskrbiti vidljivost. Ono što nam se poručuje jest: imate pravo dizati glas, ali vaše glasanje neće imati status suvisloga govora. Druga stvar koja je od presudne važnosti za vladajuće birokrate jest da protest bude kratak i bez osjetnih posljedica po daljnje funkcioniranje administrativnog aparata kojime upravljaju.

Da je tomu doista tako pokazuje sve otvorenije spominjanje „represivnih mjera“ protiv onih koji su počinili grijeh i demokratsko pravo na protest shvatili ozbiljno. Iza kulisa i službene fasade demokratske dobrohotnosti stvari su još kudikamo eksplicitnije, a pritisci na studente, asistente i profesore bliži razini otvorenoga psihološkog rata. Poručujemo da se nećemo dati zastrašiti tim igricama, niti ćemo dopustiti da bilo koji od naših kolega bude razapet i demonstrativno žrtvovan jer je ustao u ime svih. Logika demonstrativnoga javnog kažnjavanja ima dugu povijest kao sredstvo pacifikacije i zastrašivanja širokih slojeva. Njezina je svrha ušutkati one koji bi se mogli usuditi ustati u obranu javnih interesa, a protiv interesa elita. Jedan aspekt ove akcije je i podsjetnik na činjenicu da povijest otpora protiv tih strategija ušutkivanja teče paralelno s ovom prvom. U slučaju da nakon svršetka ove akcije netko od naših kolega ili solidarnih profesora bude šikaniran i kažnjavan zbog svojega angažmana, nećemo se libiti krenuti u daljne akcije solidarnosti. Ako smo i slabiji u ovoj priči, nećemo pristati na svođenje na apsolutnu nemoć.

U medijima se množe glasine o padu potpore našoj akciji. Mediji stvarnost podvrgavaju specifičnoj temporalnosti senzacija i spektakla pa ne čudi ako je ustrajnost nešto za što im ponekad nedostaju kategorije. Ako su i proizvođači vijesti do određene mjere i zasićeni ovom akcijom, dosad prebrojenih trideset tisuća peticijom iskazanih glasova potpore svjedoče o tome da šira javnost o ovome pitanju možda ima drugačije stavove od nekih bučnijih predstavnika medija.

Pozdravljamo studente dvadeset fakulteta u Hrvatskoj koji se u ovome trenutku nalaze u blokadi. Na nama je da ustrajemo u obrani prava na obrazovanje i nakon što mediji izgube interes jer im više ne pružamo dovoljno uzbudljivih novih slika. Pozdravljamo odluku Vijeća Filozofskog fakulteta o daljnjoj potpori studentskoj inicijativi. Protivno plasiranim glasinama, studenti i profesori nepodijeljeno nastavljaju zajedničku borbu.

Također, izražavamo svoju bezrezervnu podršku radnicima koji ovih dana ponovno kreću u aktivniju borbu za svoja prava.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve