Izjava za medije 30. travnja 2009. – 11. dan blokade

Od samoga početka akcije ni najviše državne instance nisu mogle odoljeti napasti da studentsko dizanje glasa protiv socijalno destruktivne politike koju iste te instance vode iskoriste za uvježbavanje poze vlastite tobožnje demokratske zrelosti. Deklarativno nam se atestira pravo na protest, ali samo kao praznu kazališnu gestu i performans. Od samoga se početka osporava relevantnost i razumljivost artikulaciji političkog i društvenog cilja kojemu protest treba priskrbiti vidljivost. Ono što nam se poručuje jest: imate pravo dizati glas, ali vaše glasanje neće imati status suvisloga govora. Druga stvar koja je od presudne važnosti za vladajuće birokrate jest da protest bude kratak i bez osjetnih posljedica po daljnje funkcioniranje administrativnog aparata kojime upravljaju.

Da je tomu doista tako pokazuje sve otvorenije spominjanje „represivnih mjera“ protiv onih koji su počinili grijeh i demokratsko pravo na protest shvatili ozbiljno. Iza kulisa i službene fasade demokratske dobrohotnosti stvari su još kudikamo eksplicitnije, a pritisci na studente, asistente i profesore bliži razini otvorenoga psihološkog rata. Poručujemo da se nećemo dati zastrašiti tim igricama, niti ćemo dopustiti da bilo koji od naših kolega bude razapet i demonstrativno žrtvovan jer je ustao u ime svih. Logika demonstrativnoga javnog kažnjavanja ima dugu povijest kao sredstvo pacifikacije i zastrašivanja širokih slojeva. Njezina je svrha ušutkati one koji bi se mogli usuditi ustati u obranu javnih interesa, a protiv interesa elita. Jedan aspekt ove akcije je i podsjetnik na činjenicu da povijest otpora protiv tih strategija ušutkivanja teče paralelno s ovom prvom. U slučaju da nakon svršetka ove akcije netko od naših kolega ili solidarnih profesora bude šikaniran i kažnjavan zbog svojega angažmana, nećemo se libiti krenuti u daljne akcije solidarnosti. Ako smo i slabiji u ovoj priči, nećemo pristati na svođenje na apsolutnu nemoć.

U medijima se množe glasine o padu potpore našoj akciji. Mediji stvarnost podvrgavaju specifičnoj temporalnosti senzacija i spektakla pa ne čudi ako je ustrajnost nešto za što im ponekad nedostaju kategorije. Ako su i proizvođači vijesti do određene mjere i zasićeni ovom akcijom, dosad prebrojenih trideset tisuća peticijom iskazanih glasova potpore svjedoče o tome da šira javnost o ovome pitanju možda ima drugačije stavove od nekih bučnijih predstavnika medija.

Pozdravljamo studente dvadeset fakulteta u Hrvatskoj koji se u ovome trenutku nalaze u blokadi. Na nama je da ustrajemo u obrani prava na obrazovanje i nakon što mediji izgube interes jer im više ne pružamo dovoljno uzbudljivih novih slika. Pozdravljamo odluku Vijeća Filozofskog fakulteta o daljnjoj potpori studentskoj inicijativi. Protivno plasiranim glasinama, studenti i profesori nepodijeljeno nastavljaju zajedničku borbu.

Također, izražavamo svoju bezrezervnu podršku radnicima koji ovih dana ponovno kreću u aktivniju borbu za svoja prava.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve