Andrej Nikolaidis: “Roba”

Crnogorski politički tjednik Monitor danas je objavio tekst bosansko-crnogorskog književnika i kolumnista Andreja Nikolaidisa o blokadama fakulteta u Hrvatskoj. Tekst ovdje prenosimo u cijelosti.

U socijalističkoj Jugoslaviji obrazovanje je bilo besplatno. To je na kraju dovelo do toga da smo imali više doktora nauka nego čobana i težaka. Studiralo se po deset-petnaest godina, a kakvoća inteligencije koju je proizveo obrazovni sistem obznanjena je početkom ratova za raspad Jugoslavije: pokazalo se da su naši intelektualci grđa rulja od pijačnih nakupaca. Bez znanja, bez društvene odgovornosti, ksenofobični i korumpirani, naši su intelektualci svojim riječima i, jednako efikasno, svojom ćutnjom, ubijali i palili. Ipak, nisu se ni u onoj Jugoslaviji baš svi mogli školovati… Kristalno jasno se sjećam testa inteligencije koji sam polagao prije nego su me upisali u osnovnu školu. Kraj mene je sjedio dječak Rom. Njega su izbacili sa testa. Nadležni mu nisu dozvolili da upiše razred. Test je bio prilagođen sposobnostima šestogodišnjeg idiota: od nas se tražilo da, kada predstavnik države kaže biciklo, među ponuđenim crtežima zaokružimo crtež bicikla. Čak i ja sam, čak i tada, znao da je romskom dječaku koji je izbačen sa testa učinjena ogromna nepravda. On je nesumnjivo bio dovoljno inteligentan – sa testa je trebalo izbaciti one koji su njega izbacili. A izbacili su ga zato što je dječak, kada je rečeno „biciklo“ rekao: ja sam zaokružio motor. Kada su rekli „konj“, on je rekao ja sam zaokružio auto. On je, dakle, znao što se od njega očekuje, ali je smatrao da ima pravo da učini suprotno.

Ma koliko neki sistem smatrali pravednim i savršenim, represija i diskriminacija su i dalje njegovi sastavni djelovi. To, dakako, ne ukida našu potrebu da sistem pokušamo učiniti boljim – iako je bunt najčešće neefikasan, osim kod onih koji su pobunu pretvorili u profesiju, pa od nje zarađuju i žive. Kada se javi pobuna i protiv takve pobune, Bunta D.O.O., znaćemo da pluralizam mišljenja i demokratija funkcionišu.

U Hrvatskoj se ovih dana odvija ona vrsta bunta koju bi zanimljivo bilo vidjeti i u Crnoj Gori – fokusirana, osmišljena akcija sa jasnim i opravdanim zahtjevima (protest u Hrvatskoj služi ostvarenju ciljeva, ne samopromociji „heroja otpora“: studenti čak nisu istakli predstavnike i tako personalizovali akciju, te je takvo insistiranje na kolektivizmu zbunilo medije). Grupa od hiljadu studenata zauzela je zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uskoro su im se pridružili i studenti iz Zadra. Potom je na red došla i Rijeka. Sljedeći je Split. Studenti iz Slovenije bili su najbrži u izrazima podrške hrvatskim kolegama. Najavljeno je da će uskoro podrška stići i iz Beograda. Podršku podgoričkih studenata za sada niko ne pominje – ima li iznenađenih?

Studenti, ukratko, traže besplatno školovanje. Prvi odgovor hrvatske Vlade bio je da im se „besplatno“ ne čini kao realna opcija. „Realno“ je u takvim situacijama vrlo rastegljiv pojam, čije će značenje uveliko zavisiti i od upornosti studenata. Na čiju su stranu stali i profesori. Suština studentske akcije je nepristajanje na tezu da je znanje – roba. Oni, dakle, ne vode spor samo sa hrvatskom Vladom, nego i sa institucijama globalnog kapitalizma. Svaka zemlja koja želi pristup WTO-u, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, obavezna je potpisati GATS, Opšti sporazum o trgovini i uslugama. Taj Sporazum obrazovanje tretira kao robu.

I ova priča o Davidu i Golijatu se itekako tiče Crne Gore i njenih studenata. Ovo društvo se, međutim, potrudilo da studentima usadi znanje da se u sukobu moćnog i slabog valja prikloniti jačemu, kao i znanje da društveni odnosi nisu drugo nego pijaca: pardon, berza. Valja shvatiti jedno: ako su promjene uopšte moguće, u ovaj sistem robne razmjene mogu ih donijeti samo oni koji nisu učestvovali na berzi – studenti, dakle. Zato su privatni univerziteti tako moćno sredstvo društvene kontrole: gurni ih na berzu od malih nogu, neka kupe znanje i neka prodaju ideje, neka ne ostane ništa što nije pretvoreno u robu.

Andrej Nikolaidis

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve