Izjava za medije 4. prosinca 2009.

Početkom prošlog tjedna, nakon studentskog preuzimanja kontrole nad fakultetima u četiri hrvatska grada, premijerka je izjavila kako će novi prijedlog zakona koji regulira financiranje visokoškolskog obrazovanja biti gotov ovaj tjedan. Danas je petak, a prijedlog još nitko nije vidio. Drugačiji scenarij nismo ni očekivali: ne treba nasjedati blefovima profesionalnih manipulatora. Njihova je jedina svrha privremeno otkloniti izravnu prijetnju kolektivne političke akcije u nadi da će se sama od sebe ugasiti. Dobro to znamo i mi i radnici i seljaci. No studenti u svojoj akciji ustraju, iako se ne treba zavaravati da će novi prijedlog zakona, jednom kad predstavnici vlasti odluče da je oportuno objaviti ga, donijeti ikakve relevantne promjene: i premijerka Kosor i ministar Fuchs jasno su dali do znanja da ih se ne tiče volja 76% studenata (prema Gallupu) koji se slažu s prijedlogom da visokoškolsko obrazovanje treba biti potpuno javno financirano, kao ni interesi većine članova ovog društva kojoj bi takav model financiranja nesumnjivo koristio. I dalje se studentski zahtjev tretira kao nerazuman, a pokušava se to opravdati potpuno lažnim argumentom o postojanju “vječnih studenata”, navodnih parazita na državnom proračunu, iako je sâm Bolonjski proces eliminirao tu fantomsku kategoriju. Zajedno s tim, razni komentatori do tupila ponavljaju neinformiranu ocjenu o “pravednosti” Fuchsova prijedloga zakona, prema kojem će svi startati bez plaćanja te kasnije besplatno studirati ako budu među “uspješnima”, a plaćati ako budu među “ostalima”. Ta je ocjena također pogrešna. Kriterije “uspješnosti” nitko nikada nije točno definirao, otvarajući time prostor za manipulativno postavljanje letvice previsoko, kako bi što više studenata plaćalo. Fuchsovim modelom ne može se riješiti ni problem studenta koji, primjerice, ima 2 ECTS-boda manje od kriterija uspješnosti pa odustaje od studija jer ne može platiti školarinu, i onog koji ima 5 bodova manje, ali nastavlja studirati jer može platiti. U tom je slučaju, očito, socijalni status najvažniji kriterij za nastavak studija – Fuchsov model štetan je za socijalno najosjetljivije i ne čini ništa kako bi se zaustavila reprodukcija socijalne nejednakosti kroz sustav visokoškolskog obrazovanja.

Osim pitanja financiranja studija, o kojem se priča glasno, već je dugo aktualno i pitanje restrukturacije sveučilišta prema novom Zakonu o sveučilištima, o kojem se šapuće iza zatvorenih vrata. Već smo na to upozorili, ali ponavljat ćemo sve dok ne budemo sigurni da su nas čuli oni kojih se izravno tiče: postojeći prijedlog tog zakona opasno ugrožava autonomiju sveučilišta otvaranjem mogućnosti da Vlada diktira raspoređivanje sveučilišnih financija. Struktura sveučilišta njime će se korporatizirati, a dosad postojeći demokratski minimum smanjiti, ako ne i posve ukinuti. Nije teško zaključiti da su takve promjene priprema terena za buduću privatizaciju i daljnju elitizaciju dostupnosti visokoškolskog obrazovanja. Te se promjene tiču svih, no odgovornost za njihovo zaustavljanje ipak trebaju preuzeti oni koji su najbliže njihovom izvoru. Šutnja profesora, fakultetskih vijeća i ostalih sveučilišnih instanci o destrukciji koja se pred njima događa na štetu čitavog društva možda dokazuje da je autonomija sveučilišta već i sada obična fraza, a njegova društvena uloga svedena na to da bude servis tržištu i tek ukras državi. U raspravi o nacrtu novog zakona na Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta održanom 3.12. 2009. predloženo je da profesori istupe zajedno sa studentima u novom prosvjedu pred Ministarstvom te otvore zajedničku frontu u borbi protiv tog zakona. Prijedlog je naišao na mlaku indiferenciju i potiho propao. Ovakav okoštali konformizam nimalo nas ne iznenađuje. No ozbiljno vas upozoravamo: ne pomoći gasiti požar u susjedovoj kući sebično je i kratkovidno. Ne gasiti ga u vlastitoj, potpuno je suludo.

Vezani članci

  • 9. prosinca 2019. Indikator trenutnog raspoloženja Na valu široke podrške javnosti, zahtjev za dostojanstvom koji su prosvjetne radnice i radnici artikulirali kroz ustrajnu trideset i šestodnevnu štrajkačku borbu za povećanje plaća kroz 6,11% veće koeficijente složenosti poslova, nagovijestio je potencijale, ali i ograničavajuće faktore idućih etapa borbe za širu političku i društvenu promjenu. Unatoč visokoj aktivnosti u štrajkačkoj bazi i dobro pogođenom trenutku, sindikalna su vodstva zbog selektivnog uvažavanja imperativnog mandata u konačnici kapitulirala, pristavši na tek gradualno povećanje koeficijenata samo za nastavno osoblje, čime su pogazila jedinstvo i solidarnost štrajkačkog pokreta.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve