Javno priopćenje sekcije Sociologija prostora

Pročitajte javno priopćenje sociologa okupljenih u sekciji Sociologija prostora pri Hrvatskom sociološkom društvu kojim se daje potpora borbi za očuvanje javne pješačke zone u Varšavskoj ulici. “Slučaj Cvjetni prolaz može se promatrati i kao neravnopravan model nametnutog tzv. privatno-javnog interesa s minimumom javnog, a maksimumom privatnog interesa. Namijenjen je samo elitnom sloju stanovnika (novom društvenom sloju) kao ‘ključnim akterima ili nositeljima moći u urbanoj areni’. Može ga se prema postojećim teorijskim konceptima označiti i kao tip rekonstrukcije centra grada koju obilježava značajna uloga kapitala i investiranja, a zaboravlja interese građana.”


Očuvanje javnih interesa – primjer Varšavske ulice u Zagrebu

Ako se osvrnemo na trenutno stanje u procesu planiranja gradova u nas, pa tako i Zagreba očito je kako je planiranje postalo strogo tehnička djelatnost (samo arhitektonske, prometne i građevinske struke) dok su društveni aspekti planiranja ostali u drugom planu. Štoviše, moglo bi se reći da su gotovo potpuno izostavljeni iz procesa planiranja, te da se u njemu javljaju isključivo u obliku fraza ispražnjenih od značenja, koje najčešće služe da bi se opravdale intencije investitora. To znači i da su građani svjesno isključeni iz grada u kojem svakodnevno žive, te nemaju gotovo nikakav utjecaj na neposredno životno okruženje.

Javne rasprave nisu dovoljan mehanizam uključivanja javnosti, a njihov novi naziv ‘javni uvid’ objašnjava o čemu je zapravo riječ: javnost u vrlo kratkom roku ima mogućnost dobiti ‘uvid’ u ono što namjerava raditi netko tko nije ‘javnost’ (dakle, radi iz privatnog interesa). Nedovoljan utjecaj građana na razvoj neposrednog i šireg okruženja olakšava masovnu privatizaciju i komercijalizaciju prostora. Velik broj donedavnih javnih površina (parkova, obalnog pojasa, ruralnih krajolika, zelenih površina, šuma, igrališta, čak i trgova i dijelova ulica) privatiziran je ili smanjen u korist zadovoljavanja privatnih građevinskih, tj. poduzetničkih interesa. Tranzicijski kontekst društvenih promjena u prostoru doveo je do toga da se vrijednost prostora mjeri uglavnom postignutom cijenom po m2 te ga stoga određuje samo tržišna dimenzija. Ostale dimenzije prostora izgubile su na vrijednosti ili su ugrožene pa javna, povijesna, simbolička ili kulturna dimenzija postaju gotovo nevažne osim kada služe određenim privatnim interesima. To proizlazi iz necjelovitog pristupa prostornom planiranju u hrvatskom tranzicijskom kontekstu u kojem vodeću ulogu imaju političke i njima srodne stručne strukture društvene moći.

Smatramo da je pitanje javnog dobra i javnog interesa potrebno problematizirati, ali i štititi, danas kada se poduzimaju tako brojne mjere kojima je cilj da oni izgube značenje i važnost. Ovi su pojmovi za urbanu politiku grada Zagreba i donositelje odluka u njeno ime, čini se, posve izgubili na važnosti. Kako inače objasniti situaciju u zagrebačkom prostoru gdje smo svjedoci ‘poklanjanja’ dijela javnog prostora privatnom interesu?

Sociološka literatura, primjerice, definira ‘javno dobro kao takvo čija potrošnja ima kolektivno obilježje: potrošnja pojedinca ne smanjuje potrošnju drugih pojedinaca’ (Supek, 1987.). Upravo se u slučaju gradnje poslovno – stambenog kompleksa na zagrebačkom Cvjetnom trgu (Lifestyle centra, investitora T. Horvatinčića) radi o narušavanju javnih interesa i javnog dobra. Pješačka zona Varšavske ulice zbog gradnje podzemne garaže i ulaza u garažu izvan privatne parcele, ali u korist privatnog kompleksa, smanjuje se i dijelom ukida. Zbog projekta će se tako smanjiti ionako nedovoljna ukupna pješačka zona centra Zagreba te će se pretvoriti u prometnu ulicu.

Sve ovo utoliko više zabrinjava stoga što su središnja zagrebačka zona ili zagrebački donjogradski blokovi najatraktivniji dijelovi grada zbog višestrukih obilježja i kvaliteta, od povijesnih, spomeničkih, kulturnih i javnih do rezidencijalnih i parkovnih. Oni zaslužuju da se u njih ulaže jer trebaju rekonstrukciju i revitalizaciju da bi bili i dalje atraktivni, ali nikako ne zaslužuju destrukciju i ukidanje njihovog javnog interesa i obilježja.

Slučaj Cvjetni prolaz može se promatrati i kao neravnopravan model nametnutog tzv. privatno-javnog interesa s minimumom javnog, a maksimumom privatnog interesa. Namijenjen je samo elitnom sloju stanovnika (novom društvenom sloju) kao ‘ključnim akterima ili nositeljima moći u urbanoj areni’. Može ga se prema postojećim teorijskim konceptima označiti i kao tip rekonstrukcije centra grada koju obilježava značajna uloga kapitala i investiranja, a zaboravlja interese građana.

Zbog svega navedenoga tražimo očuvanje Varšavske ulice kao pješačke zone bez smanjivanja njene veličine u korist gradnje spomenutog kompleksa!


Sekcija Sociologija prostora pri HSD-u (Hrvatskom sociološkom društvu)
Amruševa 8, 10000 Zagreb
4. veljače 2010. Zagreb

Članovi sekcije Sociologije prostora pri HSD-u:

Nataša Bokan, prof., dr. sc. Ognjen Čaldarović, Kruno Kardov, prof., Marica Marinović Golubić, prof., mr. sc. Mirko Petrić, dr. sc. Saša Poljanec-Borić, dr. sc. Dušica Seferagić, dr. sc. Anđelina Svirčić Gotovac (predsjednica sekcije), Jana Šarinić, prof., dr. sc. Maja Štambuk, Tijana Trako, prof., Jelena Zlatar, prof. (tajnica sekcije), Milan Župančić, prof.

Vezani članci

  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.