Grčka kriza – Papandreou se previše kocka s referendumom

Costas Lapavitsas, profesor ekonomije na SOAS u Londonu piše za Guardian od 1. studenog o ovogodišnjim zbivanjima u Grčkoj, najavljenom referendumu te mogućnostima razvoja situacije s posljedicama po eurozonu.


Malo je vjerojatno da bi grčki narod u otvorenoj raspravi odabrao ostanak u eurozoni – to je jasno naglašeno tijekom rujanskih prosvjeda.

Referendum koji je u ponedjeljak najavio grčki premijer George Papandreou vjerojatno je posljednje zvono za uzbunu prije nego što Grčka objavi da ne može plaćati dugove i izađe iz eurozone. Pod pretpostavkom da ga se ne povuče usred političkih previranja u vladajućoj stranci, glasanje se planira obaviti u siječnju, a pretpostavka je da će predmet glasanja biti posljednji bailout. No pravo pitanje će biti: „Euro ili drahma?“

Grčka vladajuća elita savršeno razumije dilemu, otud i negativne reakcije političkih stranaka i medija na Papandreouovu inicijativu te šest visokih dužnosnika njegove vlastite stranke koji traže da podnese ostavku. Ako bi se glasovanje okrenulo protiv eura, grčka tridesetogodišnja ekonomska, politička i diplomatska strategija bila bi duboko uzdrmana. Posljedice bi bile nesagledive, kako za Grčku, tako i za Europu.

Papandreouva odluka nije donesena olako, iako sa sobom nosi dašak nepredvidivosti članova njegove obitelji kao političara. Glavni razlog je to što je Grčkom postalo nemoguće upravljati uzastopnim paketima „pomoći“ Europske unije.

Užurbani rasap domaće političke moći započeo je ljetos masovnim skupovima diljem glavnih grčkih urbanih središta. Najveći su bili na trgu Syntagma u Ateni, gdje su Aganaktismenoi („Ogorčeni“) odbacili politički sustav i zahtijevali „pravu demokraciju“. Ogromne demonstracije održane su u lipnju, Vlada je bila uzdrmana, a Papandreou je čak i podnio ostavku na nekoliko sati, pokušavajući uspostaviti koalicijsku vladu s oporbom. No, nedostatak političkog fokusa „Ogorčenih“ omogućio je vladi da se spasi.

U rujnu su se narodni nemiri vratili s još više odlučnosti, predvođeni sindikatima koji su prekinuli veze s vladajućom strankom. Zaposlenici lokalnih vlasti pustili su da se smeće nakuplja u gradovima. Radnici u elektroprivredi izjavili su kako neće surađivati s državnim planom ubiranja poreza na imovinu preko računa za struju. Državni službenici počeli su zauzimati ministarstva i druge institucije, znatno slabeći kapacitete grčke države da ubire poreze i smanji izdatke.

Trenutak eskalacije vjerojatno se dogodio 28. listopada, na obljetnicu grčkog ulaska u Drugi svjetski rat. Tradicija je da se tada održavaju studentske i vojne parade u središtima gradova, a najveća je u Solunu. U činu bez presedana nazočno mnoštvo prekinulo je parade po cijeloj zemlji, uključujući i onu u Solunu. Predstavnici vlasti protjerani su kao psi, a predsjednik je prozvan izdajicom. Mehanizmi simboličke i ideološke moći grčke države su popustili.

Reakcija mase signalizirala je razvoj događaja koji je već dugo bio na vidiku. Nametanjem nemilosrdnih mjera štednje, privatizacije i liberalizacije, Europska unija je s vremenom uspjela usijati nacionalističke sentimente Grka. Odbijanje posljednjeg bailouta poprimilo je nacionalistički karakter i često je bilo usmjereno protiv percipirane njemačke dominacije.

Da se ne bi shvatilo pogrešno, još uvijek se ne radi o žestokom nacionalizmu. Više se radi o reakciji na gubitak nacionalne suverenosti i neovisnosti do kojeg bi došlo permanentnim nadziranjem grčkih financija od strane europskih birokrata i planom prodaje širokog raspona javne imovine kako bi se vratio dug.

To je također reakcija na opipljivo slabljenje demokratskog procesa u tijeku krize. Papandreou je potpuno svjestan rizika da ga se, pravedno ili nepravedno, proglasi izdajicom. Također je svjestan predstojećeg raspada njegove vlade. Ali nije sklon tomu da održi nove izbore jer zna da bi mu to uništilo stranku. Zato se odlučio na očajničko kockanje s referendumom u nadi da može kupiti vrijeme, kao i uplašiti ljude pitanjem „euro ili drahma“.

Ostaje za vidjeti hoće li biti referenduma. Vlada ovaj tjedan u parlamentu mora dobiti glasove povjerenja, što je daleko od toga da bude sigurno. Isto tako, vrlo brzo bi moglo doći do političke promjene koja bi vodila prema izborima.

Međutim, važnost Papandreouovog poteza je ta da stavlja pravu dilemu ove krize pred grčki narod. Ako bi se o njoj slobodno raspravljalo, nema jamstava da bi se Grci odlučili za euro. A ako odluče otići iz eurozone, moguće je da će se cijela monetarna unija početi raspadati.

Grčko odustajanje od eura vlastitom odlukom vjerojatno bi iznenadilo tvorce politika u EU. Oni nikada nisu stvarno planirali izbaciti Grčku jer bi rizik za banke bio ogroman. Zavedeni krotkim stavom grčke vlade, nametnuli su još surovije mjere, umišljajući kako time čine Grcima uslugu. Netko unutar mjehura u Bruxellesu trebao je priopćiti donositeljima odluka što se točno događa na terenu u Grčkoj.

Pravi rizik je od početka bio taj da će Grčka iz oskudice biti prisiljena osloboditi se eura i to je trenutno vjerojatnije nego ikada.

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve