Mjere štednje – grčko putovanje u pakao

Prenosimo osvrt grčkog blogera od 30. prosinca 2011. na trenutno stanje u zemlji i posljedice koje grčki narod osjeća uslijed izloženosti mjerama štednje. Autor se nada da će ovdje opisana strava MMF-ovog žrvnja poslužiti kao upozorenje ostatku Europe kako se sličan scenarij ne bi odigrao i drugdje.

Kako se kriza eura razvija, a bezumne političke vojske ortodoksnog neoliberalizma, raspoređene na pozicijama moći širom kontinenta, te bankari čiji interes one zastupaju ne posustaju s napadima na europski socijalni model, situacija u Grčkoj nije bajna. Grci su, pošto su poslužili kao laboratorijski štakori za ekstremne mjere štednje, shvatili jednu stvar – mjere štednje nisu fiskalni program. One su politički projekt – projekt društvene i financijske sabotaže sa ciljem radikalne redistribucije bogatstva u zemlji u kojoj već vlada poprilična nejednakost, a sve u korist onih koji ga već posjeduju. Slično je stanje i na ostatku kontinenta. Ovako katastrofa uzrokovana mjerama štednje izgleda iz prve ruke:

Natrag u pećine: Deseci atenskih beskućnika provest će božićne blagdane u zaklonu od kiše i hladnoće koji pružaju pećine brda Philopappou. U dva izvještaja, Ministarstva zdravstva i Grada Atene, a koja je objavio Real News, navodi se kako je među beskućnicima sve veći broj dosadašnjih poduzetnika i trgovaca koji sada praznih džepova  spavaju po ulicama. Šokantna je istina da i čitave obitelji žive u takvim uvjetima.

Beskućnici u Ateni: Upoznajte nove beskućnike: s prosječnom starošću od 47 godina, 11% grčkih beskućnika ima sveučilišnu diplomu, 23,5% ih ima završenu srednju školu, a samo ih je 9,3% nepismeno. Novi pripadnici grčke klase beskućnika još uvijek imaju svoje laptope i iPhoneove, ostatke ‘starih’ života. „Dolaze nam u odijelima s laptopima pod rukom. Ti su građani još prije par mjeseci vodili normalne živote. Imali su posao, auto i dom“ kaže Nikitas Kanakis, voditelj atenskih Liječnika bez granica. Savjetnici Odjela za beskućnike opisuju sličnu situaciju: „Imamo čak i beskućnike iz elitnih četvrti Atene kao što su Kifisia i Voula! Dolaze nam šokirani i depresivni sa svojim laptopima i skupim smartphoneovima koje su nekoć koristili za posao.“

Glad: Atenski gradonačelnik George Kaminis izjavio je za dnevni tisak kako se broj gradskih beskućnika povećao za 20%, dok su se redovi za jušne kuhinje povećali za 15%. „Socijalni radnici više ne susreću tipične beskućnike; dolaze im ljudi koji su do prije samo tjedan dana imali savršeno uređene živote“, izjavio je Kaminis koji je ujedno i zatražio dodatno financiranje gradskih socijalnih službi. „Nedavno smo primijetili dramatičan porast u broju posjeta našim pučkim kuhinjama“, dodao je Chrysostomos Symeonidis, voditelj zaklade za siromašne atenske nadbiskupije. „Dijelimo 10.000 obroka na dan, a 250.000 ih se podijeli tjedno na državnoj razini“, izjavio je Symeonidis. (Usput, knjiga Starvation Recipes postaje velik hit).

– …glad u školama: „Naši učenici padaju u nesvijest od gladi. Učenici dolaze u školu s rupama na cipelama. Nemaju čak niti dosta novca za obrok u školskoj kantini.“ (izjava grčkog Učiteljskog sindikata, op. prev.)

– Što nas dovodi do napuštene djece: Potaknute siromaštvom, 500 je obitelji zatražilo da im se djeca smjeste u sirotišta SOS Dječjih sela, prenosi dnevni list Kathimerini. Jedno je dijete bilo ostavljeno na vratima sirotišta s porukom: „Neću se vratiti po Annu. Nemam novaca, ne mogu je odgajati. Žao mi je. Njena majka.“

Čak su i invalidi na meti novih politika: U kolovozu je nakon pet godina otkazan program koji je gluhima osiguravao tumače pošto je vlada naglo srezala financiranje na polovicu dosadašnjeg. Preko noći je 15.000 gluhih ostalo bez mogućnosti prijave zločina policiji, iznajmljivanja kuće ili odlaska na razgovor za posao. Rezovi u financiranju stvorili su rupe u socijalnim službama zbog čega trpe ranjive grupe poput slijepih, pacijenata kojima su presađeni organi, autistične djece, te paraplegičara kojima je potrebna fizioterapija.

– U isto vrijeme već oronuli zdravstveni sustav i dalje se nagriza, kako tvrdi The Lancet: Sve u svemu, stanje zdravstva u Grčkoj je zabrinjavajuće i podsjeća nas kako u naporu da se podmire dugovi obični ljudi plaćaju najvišu cijenu – gube pristup njezi i preventivnim službama, suočeni su s većim rizikom zaraze HIV-om i spolno prenosivim bolestima, a u najgorem slučaju i s gubitkom života. Posvećivanje veće pažnje zdravlju i pristupu zdravstvenim uslugama potrebno je kako bi se osiguralo da grčka kriza ne potkopa najveći izvor državnog bogatstva – narod. Rađanje je postalo luksuz. Pretpostavljam kako se od žena očekuje da rađaju same kod kuće – sjajan način da smrtnost majki i novorođenčadi dođe na razinu zemalja Trećeg svijeta…

– Očajni, ljudi se ubijaju u neviđenom broju: Stopa samoubojstava u Grčkoj dosegla je europski rekord, što stručnjaci pripisuju ekonomskoj krizi i bolnim mjerama štednje. Statistike grčkog Ministarstva zdravstva pokazuju kako je ove godine između siječnja i svibnja bilo 40% više samoubojstava u odnosu na isto razdoblje u 2010.

Što je s ekonomijom? Zasigurno su svi ti čarobnjaci mjera štednje poboljšali koprcajuću grčku ekonomiju, potaknuli proizvodnost i ostalo, zar ne? Pa, i nisu baš:

– Grčka: Očajnički potezi za spas teške industrije: Teška industrija u Grčkoj, pogotovo grane koje proizvode čelik, beton, aluminij, bakar i papir, očajnički traži način da ublaži neke od negativnih utjecaja ekonomske krize kroz koju zemlja prolazi. Neke tvrtke prodaju čak 70% svoje proizvodnje po proizvodnoj cijeni kako bi opstale… Energetski intenzivne industrije u Grčkoj vode dnevnu bitku za preživljavanje na domaćem tržištu koje je već četiri godine u recesiji popraćenoj niskom likvidnošću, ograničenim financijskim resursima, rastućim kamatnim stopama i serijom mjera štednje koje, čini se, ignoriraju svoj učinak na stvarnu ekonomiju, poput visokih poreza na energiju.

Nezaposlenost ubrzano raste, dosežući zastrašujuće razine:

Prema izvještaju grčkog zavoda za statistiku nezaposlenost je porasla na 17,7% u trećem kvartalu u odnosu na 16,3% u prethodnom i 12,4% u odgovarajućem kvartalu 2010. – 878.000 ljudi izgubilo je posao u tri mjeseca, većina od kojih su žene i mlađi od 30 godina.

– U isto vrijeme mladi (i ne tako mladi) Grci napuštaju zemlju ili to ubrzo planiraju napraviti. Većina njih je visoko obrazovana i zapošljiva. Lois Lambrianidis, ekonomist i geograf na Makedonskom sveučilištu u Thessaloniki, izjavio je za The Australian da je 9% mladih grčkih diplomaca emigriralo između svibnja 2009. i veljače 2010, dok se posljednjih mjeseci broj odlazaka povećao, napominjući kako grčka populacija od jedanaest milijuna ljudi uključuje otprilike milijun imigranata, dok je Grka u dijaspori sedam milijuna – broj koji se stalno povećava.

– Dok se alternativne lokalne valute pojavljuju u mnogim gradovima, posao ide vrlo loše pošto sve veći broj malih i srednjih poduzeća odlazi u bankrot, a jedna od svake četiri trgovine se zatvara. Ovog Božića prodaja je pala za 30%… Toliko o slavlju…

– U isto vrijeme bogati bježe. Ogromni iznosi novca već su van zemlje, uloženi u nekretnine, te položeni u poreznim oazama diljem svijeta…

– Budućnost nije svijetla pošto se duboka recesija nastavlja, a sigurno će se protegnuti i na 2012. (vjerojatno i dulje od toga ako se politika ne promijeni), što će označiti petogodišnjicu depresije.

– Porezni sustav pretvorio se u stalno mijenjajući, iracionalni mehanizam, čiji je jedini cilj isisati posljednju kap krvi uglavnom iz onih koji su porez već platili ili su bili presiromašni da bi ih se oporezovalo. Vlada je donijela dodatni, regresivni, porez na nekretnine koji će se plaćati kroz račun za struju, te tako prijeti s isključenjem kućanstvima koja ga ne mogu ili ne žele platiti. Doduše, vampir se jednom žrtvom može hraniti samo toliko puta; vlada je već suočena s opadajućim prihodima i pobunom zbog poreza.

– Plaće se posvuda smanjuju. Nakon što su plaće u javnom sektoru smanjene za 30-60%, što znači da većina liječnika i učitelja radi za minimalnu nadnicu, MMF, vjeran svom tradicionalnom profilu ‘neprijatelja naroda’, traži slične rezove i u privatnom sektoru (ili barem u onom što je od njega ostalo), gdje većini radnika kasni isplata plaća (nekima mjesecima), ne otvaraju se radna mjesta i stvarne su plaće daleko ispod minimalne službene razine.

Loše je. Vrlo loše. Loše u smislu koji se obično spominje u slučaju rata ili prirodne katastrofe. Nemojte niti na čas pomisliti da se vas sve ovo ne tiče –  nije bitno živite li na periferiji ili u centru Europe, ovo je na ovaj ili onaj način budućnost koja vam se sprema. Grčka je poslužila kao kanarinac u rudniku za socijalnu Europu tijekom ove krize. Očerupana i jadna ptica otpočetka, mora se priznati, no svejedno pokazatelj pravca u kojem se stvari kreću u Europi. Bez obzira na to jesu li mjere štednje sustavno opravdane same po sebe (najvjerojatnije nisu), kanarinac polako ali sigurno krešti. Umire. Grčko društvo prima udarce koji će ga zauvijek promijeniti, te je na putu za koji ne zna kamo vodi, a na kojem se raspada. Stoga su naše samoubojice, nezbrinuti bolesnici, napuštena djeca, siromašna srednja klasa, beskućnici i gladni pokazatelj stvari koje se spremaju širom Europe. Ili se barem tako čini. Dobre su vijesti da se ovo društvo puno bolje nosi no što su to neki (uključujući i mene) predviđali. Pojavile su se mreže potpore širom Grčke; mnogi se solidariziraju s radnicima u industriji čelika (i to ne samo u Grčkoj) koji se već dva mjeseca bore za preživljavanje. Solidarnost s njima je snažna i postaje centralna točka otpora uništavanju našeg zajedničkog života.

Zanimljiva se stvar događa na političkoj razini – ‘neozbiljna’ ljevica jača. U nedavnoj anketi, utjecaj koji na birače imaju tri mainstream lijeve stranke iznosi od 37-41% ukoliko im se pridodaju glasovi manjih stranaka i Zelenih – broj koji je do sada neviđen i koji očito raste. No, teško da će to rezultirati sposobnom vladom –  komunisti sve ostale smatraju kapitalističkim potrčcima, neozbiljnima po pitanju sustavne promjene. Čini se da Demokratska ljevica, desna frakcija SYRIZA-e, radije raspravlja o suradnji s PASOK-om (pod uvjetom da PASOK preživi do izbora), nego s bilo kim drugim. No, pritisak javnosti čini čuda i još je moguće nadati se kako će Grčka biti prva koja će baciti odvijač u bankarsko-eurobirokratski stroj za promicanje mjera štednje. Naravno, sve pod pretpostavkom da će se trenutna koalicija socijalista, konzervativaca i krajnjih desničara pod vodstvom bivšeg zamjenika predsjednika ECB-a zbilja udostojiti održati izbore u bližoj budućnosti kako je bilo i obećano.

Budućnost ostaje nejasna. No, na ostalim je stanovnicima Europe hoće li reagirati prije no što dođu do razine očaja koju su Grci dosegli.

histologion.blogspot.com
S engleskog preveo Velimir Gašparac
Tekst u izvorniku objavljen je na histologion.blogspot.com, 30.12.2011.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve