Spasimo grčki narod od njegovih spasitelja

Kolektiv francuskih intelektualaca i umjetnika uključujući Alaina Badioua, Jean-Christophea Baillyja, Étiennea Balibara, Claire Denis, Jean-Luca Nancyja, Jacquesa Rancierea i Avital Ronell objavio je izjavu solidarnosti s grčkim narodom.

U trenutku kada je jedan od dvoje mladih Grka na socijalnoj pomoći, kada 25000 beskućnika tumara ulicama Atine, kada se 30% stanovništva nalazi ispod granice siromaštva, kada je na hiljade porodica primorano da se odrekne svoje dece kako ne bi umrla od gladi i hladnoće, kada se novi sloj siromašnih i izbeglica bori za otpatke iz kontejnera, “spasitelji” Grčke, pod izgovorom da Grci “ne čine dovoljno napora”, nameću novi plan pomoći kojim će se udvostručiti već ubrizgana smrtonosna doza.

Cilj nije “spas” Grčke – u ovom trenutku, svi značajni ekonomisti slažu se sa ovim. Radi se o kupovini vremena za spas kreditora dok se zemlja vodi u siguran bankrot. Radi se o tretiranju Grčke kao laboratorije za socijalni eksperiment koji će se u sledećem koraku primeniti u celoj Evropi. Model koji se testira u Grčkoj je taj u kome više nema javnih službi, gde se škole, bolnice i klinike raspadaju, gde je zdravlje privilegija bogatih, gde je populacija ugroženih žrtva programirane eliminacije, dok su oni koji još uvek imaju posao osuđeni na ekstremne oblike siromaštva i nesigurnosti.

Međutim, kako bi ova ofanziva neoliberalnog kapitalizma uspela do kraja, neophodno je uspostaviti režim koji će ekonomiju pretvoriti u najelementarnije pravo demokratije.* Pod imenom spasitelja vidimo uspostavljanje vladavine tehnokrata širom Evrope koji ne mare za suverenitet naroda. Radi se o ključnom preokretu u parlamentarnim sistemima u kojima “predstavnici naroda” daju odrešene ruke ekspertima i bankarima, abdicirajuci moć odlučivanja koja im je data. Možemo reći da se radi se o parlamentarnom puču, ako hoćete, koji se takođe služi arsenalom represivnih mera protiv pobune naroda. Stoga, kada članovi parlamenta ratifikuju zakone po diktatu Trojke (Evropska Unija, Centralna evropska banka i Međunarodni monetarni fond), oni su u direktnoj suprotnosti mandatu koji im je dat, moć lišena svake legitimnosti koja odlučuje o sudbini zemlje u narednih trideset do četrdeset godina.

U isto vreme, Evropska Unija se priprema da otvori poseban račun na koji će se pomoć Grčkoj direktno uplaćivati, a koji će ona moći da koristi jedino u svrhe otplate dugova. Svi prihodi ove zemlje moraju imati kao “apsolutan prioritet” otplatu kredita, i koji će, ukoliko bude neophodno, biti uplaćivani direktno na racun kojim upravlja Evropska Unija. Sporazum precizira da svaka nova buduća obveznica mora biti izdata prema anglo-saksonskom zakonu koji podrazumeva materijalne garancije, te će se svaki nesporazum rešavati na sudu u Luksemburgu, gde Grčka neće imati nikakvo pravo žalbe protiv kreditora. Da još pojasnimo, privatizacija je poverena fondu kojim upravlja Trojka i koja će raspolagati najbitnijim javnim dobrima. Ukratko, svedoci smo sveopšte pljačke, divne odlike finansijskog kapitalizma, koja ovde dobija institucionalnu zaštitu. Sve dok prodavci i kupci sede na istoj strani stola, nema sumnje da će ovaj poduhvat privatizacije biti prava gozba za kupce.

Sve mere koje su do sada preuzete samo su produbile grčki dug koji je, uz pomoć spasitelja koji pozajmljuju sa bezobraznim kamatama, bukvalno eksplodirao i sada iznosi 170% bruto nacionalnog dohotka, dok je samo 2009. godine iznosio ne više od 120%. Čini se da ovaj plan spasavanja – svaki put predstavljen kao “ultimativni” – nije imao nijednu drugu svrhu do da još više oslabi poziciju Grčke koja je, lišena svake mogućnosti da sama predloži plan restruktuiranja, bila primorana da pristane na pravila koje joj nameću kreditori pod pretnjom “katastrofe ili štednje”.

Svako pogoršanje veštačko prouzrokovanog i nasilničkog problema duga iskorišćeno je kao oružje za vređanje celog jednog naroda. Zbog toga ima smisla ovde koristiti se vojnim terminima: ovde se zaista radi o ratu sprovedenom sredstvima ekonomije, politike i zakona, o klasnom ratu protiv celog jednog društva. I plen kojim klasa finansijera isteruje “neprijatelja”, uz socijalne beneficije i demokratska prava, ali na kraju svega, ovde je reč o suštinskoj mogućnosti opstanka ljudskog bića. Životi onih koji ne proizvode ili ne konzumiraju dovoljno u pravcu maksimizacije profita, moraju biti sačuvani.

Stoga, nemoć jedne zemlje uklještene između finansijskih spekulacija bez granica i razarajućih planova pomoći, zapravo su mala vrata na koja ulazi novi društveni model zasnovan na neoliberalnom fundamentalizmu. Model koji je namenjen čitavoj Evropi, a mozda i šire. U ovome leži suština problema i zbog toga odbrana grčkog naroda ne sme biti svedena na čin solidarnosti ili apstraktne humanosti: u pitanju je sama budućnost demokratije i sudbina evropskih naroda. Svima nama će “neodložna neophodnost” štednje “bolne ali časne” biti predstavljena kao način da izbegnemo sudbinu Grka, dok oni sami nisu učinili ništa pogrešno.

Pred ovim napadom uperenim protiv našeg drustva, pred uništenjem poslednjih ostataka demokratije, pozivamo sugradjane, naše francuske i evropske drugove da podignu glasno svoj glas. Ne smemo dozvoliti monopolizaciju moći govora od strane eksperata i političara. Da li možemo ostati ravnodušni pred činjenicom da je po nalogu nemačkih i francuskih vođa Grčka lišena moći izbora? Zar stigmatizacija i poniženje jednog evropskog naroda ne zaslužuje nikakav odgovor? Zar je moguće ne dići svoj glas protiv insitucionalizovanog ubistva grčkog naroda? I da li možemo ostati nemi pred nadirućom snagom sistema koji smatra nezakonitim i samu ideju društvene solidarnosti?

Nalazimo se na tački bez povratka. Hitno moramo povesti borbu brojevima i rat rečima nasuprot ultra-liberalnoj retorici straha i dezinformacije. Neophodno je razmontirati moralne lekcije koje kriju ono što se zaista događa u našem društvu. Postalo je više nego urgentno demistifikovati rasističko insistiranje na “osobenosti Grka” koje navodno tumače nacionalni karakter jednog naroda (lenost i lukavost) korenom uzroka krize globalne realnosti. Ono što je danas bitno nisu specifičnosti, realne ili imaginarne, već ono što je zajedničko: sudbina jednog naroda koja će uticati na sve nas ostale.

Brojna tehnička rešenja predložena su za izlaz iz dileme “ili propast društva ili bankrot” (što danas znači “i propast i bankrot”). Moramo izneti sve na sto što može pomoći razmišljanju o stvaranju jedne drugačije Evrope. Ali pre svega toga, moramo javno prijaviti zločin, izneti na svetlo dana situaciju u kojoj se nalazi grčki narod u ime “plana pomoći” koji je skrojen po meri spekulanata i kreditora. U trenutku u kome se rađa pokret podrske širom sveta, kada mreze na internetu postaju zakrčene inicijativama solidarnosti, da li će francuski intelektualci biti poslednji koji će podići svoj glas podrške Grčkoj? Bez daljeg odlaganja, ustostručimo tekstove, medijske intervencije, debate, peticije, proteste. Jer svaka inicijativa je dobrodošla, svaka inicijativa je urgentna.

Sa naše strane, mi predlažemo sledeće: pridružite se odmah komitetu evropskih intelektualaca i umetnika u ime solidarnosti sa grčkim narodom koji pruža otpor. Ako ne mi, onda ko? Ako ne odmah, onda kada?

Vicky Skoumbi, glavna urednica časopisa Alètheia iz Atine, Michel Surya, direktor časopisa Lignes iz Pariza, Dimitris Vergetis, direktor časopisa Alètheia iz Atine.

Kao i: Daniel Alvara, Alain Badiou, Jean-Christophe Bailly, Etienne Balibar, Fernanda Bernardo, Barbara Cassin, Bruno Clément, Danielle Cohen-Levinas, Yannick Courtel, Claire Denis, Georges Didi-Huberman, Roberto Esposito, Francesca Isidori, Pierre-Philippe Jandin, Jérôme Lèbre, Jean-Clet Martin, Jean- Luc Nancy, Jacques Rancière, Judith Revel, Elisabeth Rigal, Jacob Rogozinski, Hugo Santiago, Beppe Sebaste, Michèle Sinapi, Enzo Traverso.

Prevela Vesna Madzoski
Preneseno s egs.edu
* Op. ur. misli se na misli se na to da se uspjeh ofanzive temelji na trgovini najelementarnijim demokratskim pravima.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve