Uzaludan bijes: Zašto su i njemački i grčki političari u krivu kada se ljute

Yanis Varoufakis, profesor ekonomske teorije i pročelnik Odsjeka za političku ekonomiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ateni, nedavno je na svom blogu, povodom reakcija grčkih i njemačkih političara na najavu i odbijanje njemačkog plana uvođenja “prisilne stečajne uprave” u Grčkoj od strane Europske unije, iznio njemačkim političarima zanimljiv prijedlog.


I tako, neki njemački političari stavili su na papir ono o čemu su u zadnje vrijeme razmišljali: Grčka je postala pretežak teret i, ako se moraju pomiriti s time da nastave bacati svoj novac baš u tu crnu rupu, onda bi isto tako mogli imati pravo glasa po pitanju načina na koji se tim novcem u stvarnosti upravlja. Kao što se moglo i predvidjeti, curenje ovog dokumenta pružilo je grčkim političarima, a osobito nesretnom ministru financija, sjajnu priliku za demonstraciju moći, za deklamiranje svog gnjeva zbog njemačkog gaženja grčkog nacionalnog suvereniteta, itd.

Lupetanje u prazno, kažem ja! U oba tabora.
S grčke strane, a što smo drugo mogli očekivati? Jednom kad država prihvati logiku masivnih zajmova pod uvjetom da provodi mjere štednje koje produbljavaju insolventnost zemlje što, pak, zahtijeva nove zajmove, doći će trenutak kada će međunarodni lihvari inzistirati na neposrednim izvršnim ovlastima. U korporativnom jeziku ovo je poznato kao prisilna stečajna uprava. Grčki političari koji su stavili svoje potpise na različite „bailout“ sporazume rastežu pojam lakovjernosti buneći se protiv gubitka nacionalnog suvereniteta. Za to je već mjesecima prekasno.

Što se tiče njemačkih političara, bojim se da sud povijesti neće biti blaži. Svojevoljno su nagomilavali nove i nove gigantske kreditne obveze zemlji koja ne može otplaćivati dugove, uz uvjetovanje mjera štednje koje smanjuju nacionalni dohodak iz kojeg bi se te kredite (i oni koji već postoje otprije) trebalo namiriti. A kada je grčka socijalna ekonomija (društvena ekonomija – realni, uslužni i javni sektor naspram virtualne, fiktivne ekonomije – financijskog sektora, op. prev.) usahnula i umrla, razbjesnili su se jer „reforme“ nisu upalile, jer su se porezni prihodi smanjili, jer nema kupaca zainteresiranih za grčku državnu imovinu. Moja poruka njima je: nametnuli ste Grčkoj i ostatku europske periferije pogrešnu politiku, sada snosite posljedice.

Već mjesecima preko svog bloga (i drugdje) tvrdim kako je tragedija grčkih „bailouta“, dapače cjelokupna strategija za upravljanje krizom eura, bila komedija zabune. Nije li vrijeme da naši političari (grčki i njemački) priznaju ozbiljnost svojeg idiotizma? Nije li došlo vrijeme da prestanemo igrati igru optuživanja i ustobočenosti?

Moja zaključna poruka njemačkim političarima: kao običan grčki građanin, razumijem vaš zamor svime što je grčko. Ali ako ste tako sigurni da je vaš plan za stabilizaciju Grčke tako dobar (a da je problem njegova provedba od strane grčkih vlasti), dobrodošli ste u Ateni da preuzmete njegovo provođenje. Ali pod jednim uvjetom:

Ako vam uspije da mjere štednje upale usred dugovno-deflatornog ciklusa, što se mene tiče recite svoju cijenu. Primjerice ako unutar godine i nešto dana grčki BDP ponovno počne rasti, a nezaposlenost padne ispod 10%, možete uzeti našu električnu mrežu (za kojom Siemens odavno žudi), naše vodoprivredne tvrtke, bilo koju imovinu koju unaprijed navedete. Ali, ako ne uspijete, morate platiti kaznu: npr. platiti u potpunosti nepodmirene grčke dugove trojci.

Dakle, što kažete? Jeste li za?

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve