Apel za spas talijanskog lista “Il Manifesto”

Talijanski list »il Manifesto« rođen je iz svijesti i potrebe za obnovom marksističke i komunističke misli unutar pokreta ’68., te se uvijek borio za slobodno izražavanje ideja i mišljenja svih. Danas ekonomsko-financijska logika, koja pokušava svime ovladati i sve podčiniti te nikada u tolikoj mjeri kao u aktualnoj krizi ljude, društvene odnose, i sve proizvode kulture svodi na puku robu, želi savladati misao, osobito ako se radi o kritičkom mišljenju.

Uvjereni da je kritička misao osnovni pokretač povijesnog kretanja čovječanstva, ne možemo ostati ravnodušni pred cenzorskom namjerom zatvaranja »il Manifesta«, odnosno zatvaranja lista koji je u protekle 43 godine bio, i još uvijek jest, jedan od najvažnijih glasova slobodne misli u Italiji. Smatramo da je licemjerno predstavljati takvu namjeru kao objektivnu ekonomsku nužnost. Svjesni smo što se sve može skrivati, i što se skriva, iza nepristranosti ekonomske nužde. Nije neophodno biti marksist da bi se znalo da je »nepristranost iluzija naivaca« – ili još češće – »kukavičluk oportunista, prijevara varalica«. Baš zbog toga želimo podsjetiti na slučaj i iskustvo časopisa »Praxis« koji je u svoja dva izdanja – jugoslavenskom i međunarodnom – pronosio program radikalne kritike svega postojećeg, kritike kapitalizma kao i takozvanog realnog socijalizma ukazujući na kontradikcije oba sistema. Kada je vlast onemogućila izlaženje časopisa, ukinuvši mu sredstva, jer se osjećala ugroženom glasom kritike, opravdavajući to razlozima poput ekonomske recesije i slično (naravno, svaka sličnost s talijanskim događajima sasvim je slučajna, radi se o stvarima koje su događale u takozvanim socijalističkim režimima), talijanski list »il Manifesto« ustao je u njegovu obranu i obranu filozofa i sociologa okupljenih oko časopisa. Bile su to možda jedine dnevne novine u Italiji koje su to učinile.

Zbog toga mi, žene i muškarci, angažirani na području znanosti, obrazovanja, politike te općenito društva i kulture iz zemalja regije u kojoj je izlazio časopis »Praxis«, uvjereni u neprocjenjivu znanstvenu i društvenu vrijednost kritike (što je bilo jedno od temeljnih načela »Praxisa«), smatramo da je, u trenutku u kojem više nego ikada postoji potreba za glasom kritike, nedopustivo i neprihvatljivo ušutkavanje i ukidanje glasa onoga koji se borio da svi imaju pravo reći što misle – onoga koji se borio za slobodu svih.


Lista potpisnika i potpisnica

    Jovica Aćin, pisac, Beograd Bojan Aleksov, istoričar, London Sead Alić, filozof, Zagreb Srđan Atanasovski, muzikolog, Beograd Krešimir Babel, filozof, Zagreb Vuk Bačanović, novinar, Sarajevo Esad Bajtal, filozof, Breza Đorđe Balmazović, grafičar, Beograd Milorad Belančić, filozof, Beograd Isuf Berisha, filozof, Priština Igor Bezinović, redatelj, Rijeka/Zagreb Bojan Bilić, sociolog, Vrbas Saša Blagus, fizičar, Zagreb Luka Bogdanić, filozof, Rim/Zagreb Gordana Bosanac, filozofkinja, Zagreb Ratko Bubalo, pravnik, Novi Sad Saša Cerovac, ekonomist, Zagreb Slobodan Cvejić, sociolog, Beograd Nada Dabić, aktivistkinja, Novi Sad Nenad Daković, filozof, Beograd Zoran Dimić, filozof, Vranje/Niš Pavel Domonji, politikolog, Novi Sad Dejan Donev, filozof, Skopje/Kumanovo Milena Dragičević-Šešić, kulturološkinja, Beograd Slađana Dragišić Labaš, sociološkinja i porodični terapeut, Beograd Rade Dragojević, novinar, Zagreb Rada Drezgić, antopološkinja, Beograd Dean Duda, komparatist, Zagreb Nemanja Džuverović, politikolog, Beograd Dubravka Đurić, pesnikinja i teoretičarka, Beograd Goran Fejić, diplomat u mirovini, Pariz Ljiljana Filipović, filozofkinja, Zagreb Predrag Finci, filozofski pisac, Sarajevo/London Toni Gabrić, novinar, Zagreb Ivana Gačanović, antropološkinja, Beograd Igor Galo, redatelj, Pula Mirjana Galo, aktivistica za ljudska prava, Pula Zagorka Golubović, sociološkinja i antropološkinja, Beograd Vinko Grgurev, filozof, Bjelovar Ivona Grgurinović, etnologinja, Zagreb Boris Gunjević, teolog, Zagreb Marjan Hajnal, filosof-humanist, Tel Aviv Alija Hodžić, sociolog, Zagreb Srećko Horvat, publicist i aktivist, Zagreb Damir Hršak, metalurg, Zagreb Viktor Ivančić, novinar i pisac, Split Rada Iveković, filozofkinja i feministička teoretičarka, Pariz Miloš Jadžić, politički radnik, Beograd Božidar Jakšić, sociolog, Beograd Vesna Janković, sociologinja, Zagreb Isidora Jarić, sociološkinja, Beograd Vladan Jeremić, umetnik i radnik u kulturi i politici, Beograd Vladimir Jevtić, istoričar i aktivista, Bajina Bašta Đokica Jovanović, sociolog, Niš/Beograd Miloš Jovanović, sociolog, Niš Tatjana Jovanović, filozofkinja i novinarka, Njujork/Beograd Hrvoje Jurić, filozof, Zagreb Pero Jurišin, novinar, Split Valentin Kalan, filozof, Ljubljana Rade Kalanj, sociolog, Zagreb Gracijano Kalebić, filozof, Dugi Rat/Split Željko Kaluđerović, filozof, Novi Sad Miodrag Kapetanović, matematičar, Beograd Mate Kapović, lingvist, Zagreb Milena Karapetrović, filozofkinja, Banja Luka Leonida Kovač, teoretičarka, Zagreb Filip Kovačević, filozof, Podgorica/Kotor Ljubomirka-Ljupka Kovačević, mirovna aktivistkinja, Kotor Lev Kreft, filozof, Ljubljana Tomislav Krznar, filozof, Zagreb Adil Kulenović, novinar, Sarajevo Suzana Kunac, sociologinja, Zagreb Todor Kuljić, sociolog, Beograd Vera Kurtić, aktivistkinja, Niš Ivan Kuvačić, sociolog i filozof, Zagreb Mladen Labus, filozof, sociolog i književnik, Zagreb Igor Lasić, novinar, Zagreb Mladen Lazić, sociolog, Beograd Ante Lešaja, ekonomist, Korčula Stijepo Letunić, ekonomist, Dubrovnik Janko Lozar, filozof, Ljubljana Rajka Lučar, pravnica, Novi Sad Ivo Lučić, novinar, Zagreb Luciano Lukšić, filozof, Zagreb Shkëlzen Maliqi, filozof, Priština Zlatoje Martinov, urednik i izdavač, Beograd Predrag Matvejević, pisac, Zagreb Tomislav Medak, filozof, Zagreb Matko Meštrović, teoretičar, Zagreb Borislav Mikulić, filozof, Zagreb Petar Milat, filozof, Zagreb Olivera Milosavljević, istoričarka, Beograd Ana Miškovska Kajevska, sociološkinja, Skopje/Amsterdam Ivica Mladenović, sociolog i urednik, Pariz/Beograd Nada Mladina, pedijatrica, Tuzla Lepa Mlađenović, feministkinja i lezbejska aktivistkinja, Beograd Rastko Močnik, sociolog, Ljubljana Andrej Nikolaidis, pisac, Ulcinj Dragomir Olujić Oluja, novinar i politikolog, Beograd Miloš Pahor, filozof, Ljubljana Ivo Paić, filozof, Zagreb Zlatko Paković, pisac i režiser, Beograd Goran Pavlić, filozof, Barban Ivana Percl, menadžerica u kulturi i aktivistkinja, Zagreb Zdravko Perić, filozof, Osijek Milenko A. Perović, filozof, Novi Sad Jelena Pešić, sociološkinja, Beograd Nikola Petković, spisatelj, Rijeka Antoanela Petkovska, sociologinja, Skopje Sanja Petkovska, politološkinja, Beograd Asja Petrović, profesorica književnosti u penziji, Zagreb Milo Petrović, sociolog, Beograd Mladenka Pinčić, fizičarka, Zagreb Marko Pišev, etnolog i antropolog, Beograd Nebojša Popov, sociolog, Beograd/Zrenjanin Milan Popović, pravnik, Podgorica Venita Popović, sociologinja, Zenica Boris Postnikov, novinar, Zagreb Sonja Prodanović, arhitektica i ekofeministička aktivistkinja, Beograd Srećko Pulig, novinar, Zagreb Andrea Radak, novinarka, Zagreb Sandra Radenović, sociološkinja, Beograd Miroljub Radojković, politikolog, Beograd Duško Radosavljević, politikolog, Novi Sad Nastasja Radović, novinarka, Beograd Sasa Rakezić (Aleksandar Zograf), strip-autor i novinar, Pančevo Izvor Rukavina, sociolog, Zagreb Olivija Rusovac, novinarka, Beograd Astrit Salihu, filozof, Priština Nermin Sarajlić, pisac, Zenica Mićo Savić, filozof, Beograd Zoran Senta, izdavač, Zagreb Đorđe D. Sibinović, pravnik, filozof i pesnik, Beograd Denko Skalovski, filozof, Skopje Nenad Smokrović, filozof, Rijeka Džemal Sokolović, sociolog, Sarajevo/Bergen Krunoslav Stojaković, historičar, Berlin Marijana Stojčić, sociološkinja, Beograd Goran Sunajko, politolog, Zagreb Darko Suvin, filozof, Lucca Gordana Škorić, filozofkinja, Zagreb David Šporer, komparatist, Zagreb Snežana Tabački, arhitektica i mirovna aktivistkinja, Beograd Milka Tadić Mijović, novinarka, Podgorica Tatjana Tagirov, novinarka, Zagreb/Beograd Jasna Tkalec, novinarka, Zagreb Ljubinka Trgovčević, istoričarka, Beograd Jovica Trkulja, pravnik, Beograd Zorica Trifunović, mirovna i feministička aktivistkinja, Beograd Srđan Tucaković, ekonomist, Kragujevac Karel Turza, sociolog, Beograd Andrej Ule, filozof, Ljubljana Miloš Vasić, novinar, Beograd Lino Veljak, filozof, Zagreb Rade Veljanovski, politikolog, Beograd Luka Vodinelić, aktivista, Beograd Dragica Vujadinović, filozofkinja, Beograd Ljubiša Vujošević, bibliotekar, Beograd Vera Vujošević, sociološkinja, Beograd Ivana Zagorac, filozofkinja, Zagreb Staša Zajović, mirovna i feministička aktivistkinja, Beograd Ana Zorbić, aktivistkinja, Niš Paula Zore, aktivistkinja, Zagreb Martina Žeželj, filozofkinja, Osijek Slavoj Žižek, filozof, Ljubljana Ozren Žunec, sociolog i filozof, Zagreb

Vezani članci

  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život "Jedna od posledica protesta koja se već može primetiti jeste manji strah koji građani imaju od kritike aktuelnog režima, a tako nešto je od suštinskog značaja u slabljenju jednog autokratskog sistema sa elementima diktature. Najbolji primer toga je proglas neformalne grupe medicinskih radnika „Ujedinjeni protiv kovida“ u kojem od Vlade traže smenu aktuelnog Kriznog štaba i formiranje novog, nezavisnu istragu protiv namernog zataškavanja podataka, kao i da se stane na put zastrašivanju i politizaciji lekara. Ovo otvoreno pismo Vladi prvobitno je potpisalo 350 lekara, a samo četiri dana kasnije taj broj se povećao na skoro 2 500 medicinskih radnika i radnica."
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
  • 19. srpnja 2020. Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice? "U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."
  • 19. srpnja 2020. Izvještaj s 218. plenuma Filozofskog fakulteta + izjava za medije Na 218. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 13. srpnja, raspravljalo se o nepravilnostima u procesu izbora dekana FFZG-a i održavanju sjednice Senata na kojoj je valjalo odlučiti hoće li kandidatura većinski izglasanog profesora Jovanovića biti prihvaćena, o prirodi smjene dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić i postavljanja o. d. dekana Miljenka Šimprage na čelo istog. Izglasane su tri točke (odbijanje razrješenja dekanice i postavljanja Šimprage za o. d. dekana, te umjesto njega potvrđivanje demokratski izabranog o. d. dekana Bagića), koje su usmjerene prema Senatu. Uspostavljene su radne grupe i najavljene daljnje akcije te širenje fronte.
  • 19. srpnja 2020. Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti "Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve