Solidarnost s ruskim ljevičarima: Lijevi aktivisti pozivaju na međunarodne dane solidarnosti protiv represije

Ruski lijevi aktivisti pozivaju na iskazivanje solidarnosti organiziranjem protiv političke represije i zahtijevanje da se trenutno oslobode nezakonito uhićeni ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva dana solidarnosti od 29. studenog do 2. prosinca.

Mi, predstavnici ruskih lijevih organizacija, obraćamo se danas našim drugovima diljem svijeta ovim apelom za solidarnost. Ovaj poziv i vaš odgovor na njega neizmjerno su važni za našu borbu. U ovom trenutku ne suočavamo se samo s još jednim primjerom sumnjivih presuda u ruskom pravosuđu ili s još jednim slučajem ljudskoga života uništenog u sukobu s državnim represivnim aparatom.

Ovih su dana ruske vlasti pokrenule represivnu kampanju bez presedana u novijoj povijesti naše zemlje, kampanju čiji je cilj uništiti ljevicu kao organiziranu političku snagu. Nedavna uhićenja, prijetnje, prebijanja, agresivni medijski napadi i pokušaji zabrane ljevičarskih skupina upućuju na novu, opću strategiju vlasti, daleko okrutniju i manje predvidljivu nego posljednjih godina.

Masovni prosvjednički pokret koji je započeo u prosincu 2011. godine radikalno je izmijenio atmosferu političke i društvene pasivnosti ustoličene za Putinova doba. Deseci tisuća mladih i sredovječnih ljudi, uredskih radnika i državnih zaposlenika počeli su se okupljati na ulicama i zahtijevati promjene. 10. i 24. prosinca 2011. te 4. veljače 2012. godine Moskva, Peterburg i drugi veliki gradovi postali su poprištima masovnih okupljanja ukazujući na novu razinu politizacije značajnoga dijela društva.

Model „upravljane demokracije“, koji je vladajuća elita godinama stvarala, raspao se u svega nekoliko dana. Suočene s realnom politikom, stvorenom odozdo, političke su manipulacije prestale biti djelotvorne. Pokret čiji su početni zahtjevi bili ograničeni na „poštene izbore“ ubrzo je prerastao u protest protiv čitavoga političkog sustava.

Nakon izbora održanih 4. ožujka 2012. na kojima je Vladimir Putin kombinacijom golemoga administrativnog pritiska na glasače, masovnoga krivotvorenja i obmanjujućega populizma osigurao još jedan mandat, mnogi su smatrali da je mobilizacijski potencijal prosvjedā iscrpljen. Naivne nade tisuća opozicijskih volontera koji su sudjelovali u izborima kao promatrači bile su uništene.
Sljedeće demonstracije, za koje nitko nije smatrao da će uspjeti, bile su zakazane u središtu Moskve 6. svibnja, dan prije Putinove inauguracije. Toga se dana, unatoč skeptičnim predviđanjima, okupilo više od 60 000 ljudi. Kada se povorka približila trgu na kojem se trebalo održati okupljanje, policija je započela s planiranim provokacijama, blokirajući prosvjednicima prolaz na trg. Svi koji su pokušali probiti ili zaobići kordon bili su prebijeni i uhićeni.

Nezapamćeno policijsko nasilje izazvalo je otpor dijela prosvjednika koji su se odupirali uhićenjima i odbijali napustiti trg dok se njihovi drugovi ne oslobode. Sukob 6. svibnja trajao je nekoliko sati. Po njegovu završetku uhićeno je preko 650 ljudi, od kojih su neki prenoćili u zatvoru.

Sljedeći se dan Putinova procesija zaputila na inauguraciju praznim moskovskim ulicama. Policija je za tu priliku očistila grad ne samo od prosvjednika nego i od svih pješaka.

Novi prosvjedni pokret demonstrirao je svoju moć i novi stupanj radikalizacije. Događaji 6. svibnja iznjedrili su pokret Occupy na kojemu se našlo tisuće mladih ljudi koji su hrabro pružali otpor u središtu Moskve sve do kraja svibnja. Ljevičarske skupine, dotad periferne naspram etabliranih liberalnih glasnogovornika pokreta, progresivno su počinjale igrati sve značajniju ulogu.

***
Navedeni su događaji vlastima predstavljali znakove upozorenja: pokret je nadišao dozvoljene granice, izbori su provedeni te je došlo vrijeme da režim pokaže zube. Odmah nakon demonstracija krivična je istraga pokrenuta nad sudionicima „masovnih izgreda“. 27. svibnja, došlo je i do prvog uhićenja.

Osamnaestogodišnja anarhistica Aleksandra Duhanjina optužena je za sudjelovanje u izgredima i uporabu nasilja nad pripadnicima policije. Uhićenja su se nastavila sljedećih nekoliko dana. Optuženike se nalazilo i u redovima iskusnih političkih aktivista i među običnim ljudima za koje su prosvjedi održani 6. svibnja predstavljali prvi doticaj s javnom politikom.

Do današnjega dana 19 ljudi optuženo je za sudjelovanje u „izgredima“; 12 od njih nalazi se u pritvoru. Ovo su neke od njihovih priča:

– Vladimir Akimenkov (25), komunist i aktivist Lijeve fronte. Uhićen je 10. lipnja 2012., bit će zadržan u pritvoru do 6. ožujka 2013. Vladimir je rođen slabovidan. U zatvoru se njegovo stanje pogoršava. Na posljednjem pregledu utvrđeno je da mu je u jednom oku ostalo 10 % vida, u drugom 20 %. No sudu to nije bio dovoljan razlog da mu zatvor zamijeni kućnim pritvorom. Na posljednjem je ročištu sudac cinično prokomentirao da bi ga samo potpuno sljepilo navelo da ponovno razmisli o svojoj odluci.
– Mihail Kosjenko (36), uhićen 8. lipnja. Kosjenko koji boluje od psihičkih poremećaja također je zatražio da mu sud dodijeli kućni pritvor. Međutim sud ga je proglasio „opasnim za društvo“ te ga planira poslati na prisilno liječenje.
– Stjepan Zimin (20), anarhist i antifašist, uhićen 8. lipnja, u pritvoru do 6. ožujka 2013., uz mogućnost produžetka. Stjepan uzdržava svoju samohranu majku, no sud još jednom nije procijenio da postoji dovoljan razlog za oslobođenje uz obvezu nenapuštanja grada.
– Nikolaj Kavkazski (26), socijalist, borac za ljudska prava i LGBT-aktivist. Pritvoren 25. srpnja.

Istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze koji bi upućivali na krivnju bilo koga od ovih pritvorenika. Unatoč toj činjenici, oni su i dalje u pritvoru dok im se novi osumnjičenici polako pridružuju. Tako je posljednji sudionik „događaja 6. svibnja“, 51-godišnji liberalni aktivist Sergej Krivov, uhićen sasvim nedavno, 18. listopada. Sve upućuje na to da neće biti posljednji.

Ako su uhićenja gotovo 20 običnih prosvjednika trebala proizvesti strah među pripadnicima pokreta, tada je lov na „organizatore masovnih izgreda“ zamišljen kao udarac na njegove priznate predvodnike. Prema istražnom izvješću, navedeni su „izgredi“ bili proizvod zavjere, a svi su uhićenici djelovali po posebnim napucima. Ovo upućuje na to da se ovdje ne radi o pukom nizu uhićenja, nego o pripremama za opći progon političke opozicije.

***
5. listopada jedan je od vodećih ruskih televiziskih kanala, NTV, emitirao film izrađen u stilu „istraživačkoga dokumentarca“ u kojem se iznose nezamislive optužbe protiv opozicije, osobito vodeće figure na ruskoj ljevici Sergeja Udalcova.
U ovom propagandnom uratku Udalcov je u gebelsovskoj maniri optužen za povezivanje sa stranim obavještajnim službama. Glavna je aktivnost Lijeve fronte, koju predvodi Udalcov, navodno bila kovanje zavjere s vanjskim neprijateljima države.
Kao dokaz je u filmu reproducirana snimka razgovora između Udalcova, aktivista Lijeve fronte Leonida Razvožajeva, člana Ruskoga socijalističkog pokreta Konstantina Lebedeva i jednoga od najbližih savjetnika gruzijskoga predsjednika Givija Targamadzea. Razgovor upućuje na transfere novčanih sredstava u svrhu „destabilizacije“ Rusije.

Iako su lica jedva vidljiva, a zvučni zapis odvojeno snimljen i naknadno montiran, nepuna dva dana kasnije video je poslužio kao povod krivičnoj istrazi u režiji Istražnoga komiteta Ureda tužitelja Ruske Federacije, tijela koje ima vodeću ulogu u organizaciji represije nad opozicijom.

17. listopada uhićen je naš drug Konstantin Lebedev, dok je Sergej Udalcov pušten nakon ispitivanja, pod uvjetom da se pismeno obveže da neće napustiti Moskvu.
19. listopada, treći sudionik u novonastaloj „aferi“, aktivist Leonid Razvožajev pokušao je u UN-ovoj ukrajinskoj delegaciji zatražiti status izbjeglice. Čim je napustio zgradu delegacije neidentificirane osobe prisilno su ga ugurale u vozilo i protuzakonito prevele preko ukrajinske granice u Rusiju. Nakon što je dovezen na nepoznatu lokaciju, podvrgnut je mučenju i prijetnjama (uključujući i prijetnje njegovoj obitelji) i prisiljen potpisati „izjavu o svojevoljnom priznanju“ i izmišljena „priznanja“.

U tim „priznanjima“ Razvožajev navodi svoje veze sa stranim obavještajcima i pripreme za oružanu pobunu u koju su bili upleteni i Lebedev i Udalcov. Potom je odveden u Moskvu i zatvoren kao okrivljenik za kazneno djelo.

Sve do danas Razvožajev na sastancima s udrugama za zaštitu ljudskih prava poriče da su priznanja iznuđena pod pritiskom. Međutim ne može poništiti njihove posljedice. „Razvožajeva lista“, izbijena iz njega tijekom mučenja, postala je ozloglašena: na njoj se nalaze imena ljudi koji će i sami ubrzo postati metama progona.

***
Razmjeri represije šire se postojano. Sasvim nedavno, Istražni je komitet objavio početak ispitivanja djelovanja Lijeve fronte, organizacije Sergeja Udalcova, koje može rezultirati njenim uvrštavanjem na popis „ekstremističkih“ grupa i zabranom. Pritisak na antifašistički pokret također se počeo povećavati.

Poznati aktivisti Aleksej Sutuga, Aleksej Olesinov, Igor Harčenko, Irina Lipskaja i Alen Volikov pritvoreni su pod lažnim optužbama i trenutno su pod policijskim nadzorom – u Moskvi. Socijalist i antifašist Filip Dolbunov više je puta bio prisiljen pretrpjeti ispitivanja i prijetnje.

Nije slučajno što je većina žrtava ovoga besprimjernog vala represije uključena u lijevi pokret. Na pragu priprema za uvođenje mjera štednje, ukidanje radničkih prava i obustavljanje reforme mirovinskoga sustava, Medvjedev-Putinova administracija ponajviše se boji saveza postojećega općedemokratskog pokreta s potencijalnim društvenim protestom.

Trenutni val represije najvažniji je ispit za novonastali pokret u Rusiji: ili ćemo mu odoljeti, ili nas očekuje novo razdoblje masovne apatije i straha. Upravo zato, sada kada smo suočeni s političkim pritiskom bez presedana, podrška naših drugova suboraca diljem Europe ali i cijeloga svijeta postaje ključnom.

Obraćamo vam se molbom da od 29. studenog do 2. prosinca ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva organizirate dane solidarnosti protiv političke represije zahtijevajući trenutno oslobođenje nezakonito uhićenih te ukidanje sramnih, kriminalnih akcija i priprema za nova „moskovska suđenja“ zasnovana na mučenjima i krivotvorinama. Također molimo da koristite najkonkretnije moguće podatke u svojim prosvjedima i zahtjevima, osobito imena i detalje navedene u ovom apelu. Ovo je ključno za svaku osobu koja se danas nalazi u zatvoru.

Molimo da nam svoja izvješća o akcijama solidarnosti ili bilo kakve druge informacije ili pitanja šaljete na solidarityaction2012[at]gmail.com.

Solidarnost je naše jedino oružje!
Ujedinjeni nikada nećemo biti poraženi!

Preveo Lujo Parežanin
Lektura Jana Pamuković
Na engleskom objavljeno na socialistworker.org

Vezani članci

  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

  • 25. rujna 2025. Što je to Antifa i tko je se treba bojati? Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
  • 17. rujna 2025. Znanje nije i ne treba biti roba Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
  • 1. rujna 2025. Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj? U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
  • 27. kolovoza 2025. Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
  • 25. srpnja 2025. O društvenom i klimatskom denijalizmu Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
  • 19. srpnja 2025. Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
  • 20. lipnja 2025. Nadopuna izjave za medije povodom održanog glasanja o Odluci o participacijama na Filozofskom fakultetu 

    Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]

  • 20. lipnja 2025. Izvor: unsplash.com Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve