Solidarnost s ruskim ljevičarima: Lijevi aktivisti pozivaju na međunarodne dane solidarnosti protiv represije

Ruski lijevi aktivisti pozivaju na iskazivanje solidarnosti organiziranjem protiv političke represije i zahtijevanje da se trenutno oslobode nezakonito uhićeni ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva dana solidarnosti od 29. studenog do 2. prosinca.


Mi, predstavnici ruskih lijevih organizacija, obraćamo se danas našim drugovima diljem svijeta ovim apelom za solidarnost. Ovaj poziv i vaš odgovor na njega neizmjerno su važni za našu borbu. U ovom trenutku ne suočavamo se samo s još jednim primjerom sumnjivih presuda u ruskom pravosuđu ili s još jednim slučajem ljudskoga života uništenog u sukobu s državnim represivnim aparatom.

Ovih su dana ruske vlasti pokrenule represivnu kampanju bez presedana u novijoj povijesti naše zemlje, kampanju čiji je cilj uništiti ljevicu kao organiziranu političku snagu. Nedavna uhićenja, prijetnje, prebijanja, agresivni medijski napadi i pokušaji zabrane ljevičarskih skupina upućuju na novu, opću strategiju vlasti, daleko okrutniju i manje predvidljivu nego posljednjih godina.

Masovni prosvjednički pokret koji je započeo u prosincu 2011. godine radikalno je izmijenio atmosferu političke i društvene pasivnosti ustoličene za Putinova doba. Deseci tisuća mladih i sredovječnih ljudi, uredskih radnika i državnih zaposlenika počeli su se okupljati na ulicama i zahtijevati promjene. 10. i 24. prosinca 2011. te 4. veljače 2012. godine Moskva, Peterburg i drugi veliki gradovi postali su poprištima masovnih okupljanja ukazujući na novu razinu politizacije značajnoga dijela društva.

Model „upravljane demokracije“, koji je vladajuća elita godinama stvarala, raspao se u svega nekoliko dana. Suočene s realnom politikom, stvorenom odozdo, političke su manipulacije prestale biti djelotvorne. Pokret čiji su početni zahtjevi bili ograničeni na „poštene izbore“ ubrzo je prerastao u protest protiv čitavoga političkog sustava.

Nakon izbora održanih 4. ožujka 2012. na kojima je Vladimir Putin kombinacijom golemoga administrativnog pritiska na glasače, masovnoga krivotvorenja i obmanjujućega populizma osigurao još jedan mandat, mnogi su smatrali da je mobilizacijski potencijal prosvjedā iscrpljen. Naivne nade tisuća opozicijskih volontera koji su sudjelovali u izborima kao promatrači bile su uništene.
Sljedeće demonstracije, za koje nitko nije smatrao da će uspjeti, bile su zakazane u središtu Moskve 6. svibnja, dan prije Putinove inauguracije. Toga se dana, unatoč skeptičnim predviđanjima, okupilo više od 60 000 ljudi. Kada se povorka približila trgu na kojem se trebalo održati okupljanje, policija je započela s planiranim provokacijama, blokirajući prosvjednicima prolaz na trg. Svi koji su pokušali probiti ili zaobići kordon bili su prebijeni i uhićeni.

Nezapamćeno policijsko nasilje izazvalo je otpor dijela prosvjednika koji su se odupirali uhićenjima i odbijali napustiti trg dok se njihovi drugovi ne oslobode. Sukob 6. svibnja trajao je nekoliko sati. Po njegovu završetku uhićeno je preko 650 ljudi, od kojih su neki prenoćili u zatvoru.

Sljedeći se dan Putinova procesija zaputila na inauguraciju praznim moskovskim ulicama. Policija je za tu priliku očistila grad ne samo od prosvjednika nego i od svih pješaka.

Novi prosvjedni pokret demonstrirao je svoju moć i novi stupanj radikalizacije. Događaji 6. svibnja iznjedrili su pokret Occupy na kojemu se našlo tisuće mladih ljudi koji su hrabro pružali otpor u središtu Moskve sve do kraja svibnja. Ljevičarske skupine, dotad periferne naspram etabliranih liberalnih glasnogovornika pokreta, progresivno su počinjale igrati sve značajniju ulogu.

***
Navedeni su događaji vlastima predstavljali znakove upozorenja: pokret je nadišao dozvoljene granice, izbori su provedeni te je došlo vrijeme da režim pokaže zube. Odmah nakon demonstracija krivična je istraga pokrenuta nad sudionicima „masovnih izgreda“. 27. svibnja, došlo je i do prvog uhićenja.

Osamnaestogodišnja anarhistica Aleksandra Duhanjina optužena je za sudjelovanje u izgredima i uporabu nasilja nad pripadnicima policije. Uhićenja su se nastavila sljedećih nekoliko dana. Optuženike se nalazilo i u redovima iskusnih političkih aktivista i među običnim ljudima za koje su prosvjedi održani 6. svibnja predstavljali prvi doticaj s javnom politikom.

Do današnjega dana 19 ljudi optuženo je za sudjelovanje u „izgredima“; 12 od njih nalazi se u pritvoru. Ovo su neke od njihovih priča:

– Vladimir Akimenkov (25), komunist i aktivist Lijeve fronte. Uhićen je 10. lipnja 2012., bit će zadržan u pritvoru do 6. ožujka 2013. Vladimir je rođen slabovidan. U zatvoru se njegovo stanje pogoršava. Na posljednjem pregledu utvrđeno je da mu je u jednom oku ostalo 10 % vida, u drugom 20 %. No sudu to nije bio dovoljan razlog da mu zatvor zamijeni kućnim pritvorom. Na posljednjem je ročištu sudac cinično prokomentirao da bi ga samo potpuno sljepilo navelo da ponovno razmisli o svojoj odluci.
– Mihail Kosjenko (36), uhićen 8. lipnja. Kosjenko koji boluje od psihičkih poremećaja također je zatražio da mu sud dodijeli kućni pritvor. Međutim sud ga je proglasio „opasnim za društvo“ te ga planira poslati na prisilno liječenje.
– Stjepan Zimin (20), anarhist i antifašist, uhićen 8. lipnja, u pritvoru do 6. ožujka 2013., uz mogućnost produžetka. Stjepan uzdržava svoju samohranu majku, no sud još jednom nije procijenio da postoji dovoljan razlog za oslobođenje uz obvezu nenapuštanja grada.
– Nikolaj Kavkazski (26), socijalist, borac za ljudska prava i LGBT-aktivist. Pritvoren 25. srpnja.

Istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze koji bi upućivali na krivnju bilo koga od ovih pritvorenika. Unatoč toj činjenici, oni su i dalje u pritvoru dok im se novi osumnjičenici polako pridružuju. Tako je posljednji sudionik „događaja 6. svibnja“, 51-godišnji liberalni aktivist Sergej Krivov, uhićen sasvim nedavno, 18. listopada. Sve upućuje na to da neće biti posljednji.

Ako su uhićenja gotovo 20 običnih prosvjednika trebala proizvesti strah među pripadnicima pokreta, tada je lov na „organizatore masovnih izgreda“ zamišljen kao udarac na njegove priznate predvodnike. Prema istražnom izvješću, navedeni su „izgredi“ bili proizvod zavjere, a svi su uhićenici djelovali po posebnim napucima. Ovo upućuje na to da se ovdje ne radi o pukom nizu uhićenja, nego o pripremama za opći progon političke opozicije.

***
5. listopada jedan je od vodećih ruskih televiziskih kanala, NTV, emitirao film izrađen u stilu „istraživačkoga dokumentarca“ u kojem se iznose nezamislive optužbe protiv opozicije, osobito vodeće figure na ruskoj ljevici Sergeja Udalcova.
U ovom propagandnom uratku Udalcov je u gebelsovskoj maniri optužen za povezivanje sa stranim obavještajnim službama. Glavna je aktivnost Lijeve fronte, koju predvodi Udalcov, navodno bila kovanje zavjere s vanjskim neprijateljima države.
Kao dokaz je u filmu reproducirana snimka razgovora između Udalcova, aktivista Lijeve fronte Leonida Razvožajeva, člana Ruskoga socijalističkog pokreta Konstantina Lebedeva i jednoga od najbližih savjetnika gruzijskoga predsjednika Givija Targamadzea. Razgovor upućuje na transfere novčanih sredstava u svrhu „destabilizacije“ Rusije.

Iako su lica jedva vidljiva, a zvučni zapis odvojeno snimljen i naknadno montiran, nepuna dva dana kasnije video je poslužio kao povod krivičnoj istrazi u režiji Istražnoga komiteta Ureda tužitelja Ruske Federacije, tijela koje ima vodeću ulogu u organizaciji represije nad opozicijom.

17. listopada uhićen je naš drug Konstantin Lebedev, dok je Sergej Udalcov pušten nakon ispitivanja, pod uvjetom da se pismeno obveže da neće napustiti Moskvu.
19. listopada, treći sudionik u novonastaloj „aferi“, aktivist Leonid Razvožajev pokušao je u UN-ovoj ukrajinskoj delegaciji zatražiti status izbjeglice. Čim je napustio zgradu delegacije neidentificirane osobe prisilno su ga ugurale u vozilo i protuzakonito prevele preko ukrajinske granice u Rusiju. Nakon što je dovezen na nepoznatu lokaciju, podvrgnut je mučenju i prijetnjama (uključujući i prijetnje njegovoj obitelji) i prisiljen potpisati „izjavu o svojevoljnom priznanju“ i izmišljena „priznanja“.

U tim „priznanjima“ Razvožajev navodi svoje veze sa stranim obavještajcima i pripreme za oružanu pobunu u koju su bili upleteni i Lebedev i Udalcov. Potom je odveden u Moskvu i zatvoren kao okrivljenik za kazneno djelo.

Sve do danas Razvožajev na sastancima s udrugama za zaštitu ljudskih prava poriče da su priznanja iznuđena pod pritiskom. Međutim ne može poništiti njihove posljedice. „Razvožajeva lista“, izbijena iz njega tijekom mučenja, postala je ozloglašena: na njoj se nalaze imena ljudi koji će i sami ubrzo postati metama progona.

***
Razmjeri represije šire se postojano. Sasvim nedavno, Istražni je komitet objavio početak ispitivanja djelovanja Lijeve fronte, organizacije Sergeja Udalcova, koje može rezultirati njenim uvrštavanjem na popis „ekstremističkih“ grupa i zabranom. Pritisak na antifašistički pokret također se počeo povećavati.

Poznati aktivisti Aleksej Sutuga, Aleksej Olesinov, Igor Harčenko, Irina Lipskaja i Alen Volikov pritvoreni su pod lažnim optužbama i trenutno su pod policijskim nadzorom – u Moskvi. Socijalist i antifašist Filip Dolbunov više je puta bio prisiljen pretrpjeti ispitivanja i prijetnje.

Nije slučajno što je većina žrtava ovoga besprimjernog vala represije uključena u lijevi pokret. Na pragu priprema za uvođenje mjera štednje, ukidanje radničkih prava i obustavljanje reforme mirovinskoga sustava, Medvjedev-Putinova administracija ponajviše se boji saveza postojećega općedemokratskog pokreta s potencijalnim društvenim protestom.

Trenutni val represije najvažniji je ispit za novonastali pokret u Rusiji: ili ćemo mu odoljeti, ili nas očekuje novo razdoblje masovne apatije i straha. Upravo zato, sada kada smo suočeni s političkim pritiskom bez presedana, podrška naših drugova suboraca diljem Europe ali i cijeloga svijeta postaje ključnom.

Obraćamo vam se molbom da od 29. studenog do 2. prosinca ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva organizirate dane solidarnosti protiv političke represije zahtijevajući trenutno oslobođenje nezakonito uhićenih te ukidanje sramnih, kriminalnih akcija i priprema za nova „moskovska suđenja“ zasnovana na mučenjima i krivotvorinama. Također molimo da koristite najkonkretnije moguće podatke u svojim prosvjedima i zahtjevima, osobito imena i detalje navedene u ovom apelu. Ovo je ključno za svaku osobu koja se danas nalazi u zatvoru.

Molimo da nam svoja izvješća o akcijama solidarnosti ili bilo kakve druge informacije ili pitanja šaljete na solidarityaction2012[at]gmail.com.

Solidarnost je naše jedino oružje!
Ujedinjeni nikada nećemo biti poraženi!
Preveo Lujo Parežanin
Lektura Jana Pamuković
Na engleskom objavljeno na socialistworker.org

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve