Solidarnost s ruskim ljevičarima: Lijevi aktivisti pozivaju na međunarodne dane solidarnosti protiv represije

Ruski lijevi aktivisti pozivaju na iskazivanje solidarnosti organiziranjem protiv političke represije i zahtijevanje da se trenutno oslobode nezakonito uhićeni ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva dana solidarnosti od 29. studenog do 2. prosinca.

Mi, predstavnici ruskih lijevih organizacija, obraćamo se danas našim drugovima diljem svijeta ovim apelom za solidarnost. Ovaj poziv i vaš odgovor na njega neizmjerno su važni za našu borbu. U ovom trenutku ne suočavamo se samo s još jednim primjerom sumnjivih presuda u ruskom pravosuđu ili s još jednim slučajem ljudskoga života uništenog u sukobu s državnim represivnim aparatom.

Ovih su dana ruske vlasti pokrenule represivnu kampanju bez presedana u novijoj povijesti naše zemlje, kampanju čiji je cilj uništiti ljevicu kao organiziranu političku snagu. Nedavna uhićenja, prijetnje, prebijanja, agresivni medijski napadi i pokušaji zabrane ljevičarskih skupina upućuju na novu, opću strategiju vlasti, daleko okrutniju i manje predvidljivu nego posljednjih godina.

Masovni prosvjednički pokret koji je započeo u prosincu 2011. godine radikalno je izmijenio atmosferu političke i društvene pasivnosti ustoličene za Putinova doba. Deseci tisuća mladih i sredovječnih ljudi, uredskih radnika i državnih zaposlenika počeli su se okupljati na ulicama i zahtijevati promjene. 10. i 24. prosinca 2011. te 4. veljače 2012. godine Moskva, Peterburg i drugi veliki gradovi postali su poprištima masovnih okupljanja ukazujući na novu razinu politizacije značajnoga dijela društva.

Model „upravljane demokracije“, koji je vladajuća elita godinama stvarala, raspao se u svega nekoliko dana. Suočene s realnom politikom, stvorenom odozdo, političke su manipulacije prestale biti djelotvorne. Pokret čiji su početni zahtjevi bili ograničeni na „poštene izbore“ ubrzo je prerastao u protest protiv čitavoga političkog sustava.

Nakon izbora održanih 4. ožujka 2012. na kojima je Vladimir Putin kombinacijom golemoga administrativnog pritiska na glasače, masovnoga krivotvorenja i obmanjujućega populizma osigurao još jedan mandat, mnogi su smatrali da je mobilizacijski potencijal prosvjedā iscrpljen. Naivne nade tisuća opozicijskih volontera koji su sudjelovali u izborima kao promatrači bile su uništene.
Sljedeće demonstracije, za koje nitko nije smatrao da će uspjeti, bile su zakazane u središtu Moskve 6. svibnja, dan prije Putinove inauguracije. Toga se dana, unatoč skeptičnim predviđanjima, okupilo više od 60 000 ljudi. Kada se povorka približila trgu na kojem se trebalo održati okupljanje, policija je započela s planiranim provokacijama, blokirajući prosvjednicima prolaz na trg. Svi koji su pokušali probiti ili zaobići kordon bili su prebijeni i uhićeni.

Nezapamćeno policijsko nasilje izazvalo je otpor dijela prosvjednika koji su se odupirali uhićenjima i odbijali napustiti trg dok se njihovi drugovi ne oslobode. Sukob 6. svibnja trajao je nekoliko sati. Po njegovu završetku uhićeno je preko 650 ljudi, od kojih su neki prenoćili u zatvoru.

Sljedeći se dan Putinova procesija zaputila na inauguraciju praznim moskovskim ulicama. Policija je za tu priliku očistila grad ne samo od prosvjednika nego i od svih pješaka.

Novi prosvjedni pokret demonstrirao je svoju moć i novi stupanj radikalizacije. Događaji 6. svibnja iznjedrili su pokret Occupy na kojemu se našlo tisuće mladih ljudi koji su hrabro pružali otpor u središtu Moskve sve do kraja svibnja. Ljevičarske skupine, dotad periferne naspram etabliranih liberalnih glasnogovornika pokreta, progresivno su počinjale igrati sve značajniju ulogu.

***
Navedeni su događaji vlastima predstavljali znakove upozorenja: pokret je nadišao dozvoljene granice, izbori su provedeni te je došlo vrijeme da režim pokaže zube. Odmah nakon demonstracija krivična je istraga pokrenuta nad sudionicima „masovnih izgreda“. 27. svibnja, došlo je i do prvog uhićenja.

Osamnaestogodišnja anarhistica Aleksandra Duhanjina optužena je za sudjelovanje u izgredima i uporabu nasilja nad pripadnicima policije. Uhićenja su se nastavila sljedećih nekoliko dana. Optuženike se nalazilo i u redovima iskusnih političkih aktivista i među običnim ljudima za koje su prosvjedi održani 6. svibnja predstavljali prvi doticaj s javnom politikom.

Do današnjega dana 19 ljudi optuženo je za sudjelovanje u „izgredima“; 12 od njih nalazi se u pritvoru. Ovo su neke od njihovih priča:

– Vladimir Akimenkov (25), komunist i aktivist Lijeve fronte. Uhićen je 10. lipnja 2012., bit će zadržan u pritvoru do 6. ožujka 2013. Vladimir je rođen slabovidan. U zatvoru se njegovo stanje pogoršava. Na posljednjem pregledu utvrđeno je da mu je u jednom oku ostalo 10 % vida, u drugom 20 %. No sudu to nije bio dovoljan razlog da mu zatvor zamijeni kućnim pritvorom. Na posljednjem je ročištu sudac cinično prokomentirao da bi ga samo potpuno sljepilo navelo da ponovno razmisli o svojoj odluci.
– Mihail Kosjenko (36), uhićen 8. lipnja. Kosjenko koji boluje od psihičkih poremećaja također je zatražio da mu sud dodijeli kućni pritvor. Međutim sud ga je proglasio „opasnim za društvo“ te ga planira poslati na prisilno liječenje.
– Stjepan Zimin (20), anarhist i antifašist, uhićen 8. lipnja, u pritvoru do 6. ožujka 2013., uz mogućnost produžetka. Stjepan uzdržava svoju samohranu majku, no sud još jednom nije procijenio da postoji dovoljan razlog za oslobođenje uz obvezu nenapuštanja grada.
– Nikolaj Kavkazski (26), socijalist, borac za ljudska prava i LGBT-aktivist. Pritvoren 25. srpnja.

Istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze koji bi upućivali na krivnju bilo koga od ovih pritvorenika. Unatoč toj činjenici, oni su i dalje u pritvoru dok im se novi osumnjičenici polako pridružuju. Tako je posljednji sudionik „događaja 6. svibnja“, 51-godišnji liberalni aktivist Sergej Krivov, uhićen sasvim nedavno, 18. listopada. Sve upućuje na to da neće biti posljednji.

Ako su uhićenja gotovo 20 običnih prosvjednika trebala proizvesti strah među pripadnicima pokreta, tada je lov na „organizatore masovnih izgreda“ zamišljen kao udarac na njegove priznate predvodnike. Prema istražnom izvješću, navedeni su „izgredi“ bili proizvod zavjere, a svi su uhićenici djelovali po posebnim napucima. Ovo upućuje na to da se ovdje ne radi o pukom nizu uhićenja, nego o pripremama za opći progon političke opozicije.

***
5. listopada jedan je od vodećih ruskih televiziskih kanala, NTV, emitirao film izrađen u stilu „istraživačkoga dokumentarca“ u kojem se iznose nezamislive optužbe protiv opozicije, osobito vodeće figure na ruskoj ljevici Sergeja Udalcova.
U ovom propagandnom uratku Udalcov je u gebelsovskoj maniri optužen za povezivanje sa stranim obavještajnim službama. Glavna je aktivnost Lijeve fronte, koju predvodi Udalcov, navodno bila kovanje zavjere s vanjskim neprijateljima države.
Kao dokaz je u filmu reproducirana snimka razgovora između Udalcova, aktivista Lijeve fronte Leonida Razvožajeva, člana Ruskoga socijalističkog pokreta Konstantina Lebedeva i jednoga od najbližih savjetnika gruzijskoga predsjednika Givija Targamadzea. Razgovor upućuje na transfere novčanih sredstava u svrhu „destabilizacije“ Rusije.

Iako su lica jedva vidljiva, a zvučni zapis odvojeno snimljen i naknadno montiran, nepuna dva dana kasnije video je poslužio kao povod krivičnoj istrazi u režiji Istražnoga komiteta Ureda tužitelja Ruske Federacije, tijela koje ima vodeću ulogu u organizaciji represije nad opozicijom.

17. listopada uhićen je naš drug Konstantin Lebedev, dok je Sergej Udalcov pušten nakon ispitivanja, pod uvjetom da se pismeno obveže da neće napustiti Moskvu.
19. listopada, treći sudionik u novonastaloj „aferi“, aktivist Leonid Razvožajev pokušao je u UN-ovoj ukrajinskoj delegaciji zatražiti status izbjeglice. Čim je napustio zgradu delegacije neidentificirane osobe prisilno su ga ugurale u vozilo i protuzakonito prevele preko ukrajinske granice u Rusiju. Nakon što je dovezen na nepoznatu lokaciju, podvrgnut je mučenju i prijetnjama (uključujući i prijetnje njegovoj obitelji) i prisiljen potpisati „izjavu o svojevoljnom priznanju“ i izmišljena „priznanja“.

U tim „priznanjima“ Razvožajev navodi svoje veze sa stranim obavještajcima i pripreme za oružanu pobunu u koju su bili upleteni i Lebedev i Udalcov. Potom je odveden u Moskvu i zatvoren kao okrivljenik za kazneno djelo.

Sve do danas Razvožajev na sastancima s udrugama za zaštitu ljudskih prava poriče da su priznanja iznuđena pod pritiskom. Međutim ne može poništiti njihove posljedice. „Razvožajeva lista“, izbijena iz njega tijekom mučenja, postala je ozloglašena: na njoj se nalaze imena ljudi koji će i sami ubrzo postati metama progona.

***
Razmjeri represije šire se postojano. Sasvim nedavno, Istražni je komitet objavio početak ispitivanja djelovanja Lijeve fronte, organizacije Sergeja Udalcova, koje može rezultirati njenim uvrštavanjem na popis „ekstremističkih“ grupa i zabranom. Pritisak na antifašistički pokret također se počeo povećavati.

Poznati aktivisti Aleksej Sutuga, Aleksej Olesinov, Igor Harčenko, Irina Lipskaja i Alen Volikov pritvoreni su pod lažnim optužbama i trenutno su pod policijskim nadzorom – u Moskvi. Socijalist i antifašist Filip Dolbunov više je puta bio prisiljen pretrpjeti ispitivanja i prijetnje.

Nije slučajno što je većina žrtava ovoga besprimjernog vala represije uključena u lijevi pokret. Na pragu priprema za uvođenje mjera štednje, ukidanje radničkih prava i obustavljanje reforme mirovinskoga sustava, Medvjedev-Putinova administracija ponajviše se boji saveza postojećega općedemokratskog pokreta s potencijalnim društvenim protestom.

Trenutni val represije najvažniji je ispit za novonastali pokret u Rusiji: ili ćemo mu odoljeti, ili nas očekuje novo razdoblje masovne apatije i straha. Upravo zato, sada kada smo suočeni s političkim pritiskom bez presedana, podrška naših drugova suboraca diljem Europe ali i cijeloga svijeta postaje ključnom.

Obraćamo vam se molbom da od 29. studenog do 2. prosinca ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva organizirate dane solidarnosti protiv političke represije zahtijevajući trenutno oslobođenje nezakonito uhićenih te ukidanje sramnih, kriminalnih akcija i priprema za nova „moskovska suđenja“ zasnovana na mučenjima i krivotvorinama. Također molimo da koristite najkonkretnije moguće podatke u svojim prosvjedima i zahtjevima, osobito imena i detalje navedene u ovom apelu. Ovo je ključno za svaku osobu koja se danas nalazi u zatvoru.

Molimo da nam svoja izvješća o akcijama solidarnosti ili bilo kakve druge informacije ili pitanja šaljete na solidarityaction2012[at]gmail.com.

Solidarnost je naše jedino oružje!
Ujedinjeni nikada nećemo biti poraženi!

Preveo Lujo Parežanin
Lektura Jana Pamuković
Na engleskom objavljeno na socialistworker.org

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve