Izjava FAO-a: Ne diskriminiramo, svi su gotovi!

Prenosimo izjavu Federacije za anarhističko organiziranje (FAO) povodom socijalnih nemira u Sloveniji. Naglašavajući spontani i decentralizirani otpor i ističući jačinu policijskog nasilja koje je sustav koristio u svojoj obrani, FAO poziva ljude da se organiziraju i formiraju skupštine, odnosno plenume, kako bi se na taj način pokret proširio i ojačao.

Zadnjih je dana povijest svom silom udarila i na naša vrata. Ustanak u Mariboru pokrenuo je nešto za što su mnogi mislili da je kod nas nemoguće: ljudi su se samoorganizirali, svog lokalnog šerifa stisnuli su u kut i natjerali u bijeg, dok su istodobno zapalili iskru šire pobune protiv političko-ekonomske elite i kapitalističkog sustava. Nemamo kristalnu kuglu da najavimo što će slijediti, ali znamo da nam romantiziranje i naivnost neće pomoći, ali organiziranost i hrabrost hoće.

Odozdo prema gore i od periferije prema centru


Prosvjed se proširio na sve krajeve i područja i razvio se u sveslovenski ustanak protiv vlasti i postojećeg poretka. Svako područje na svom narječju političarima poručuje da su gotovi. Upravo decentralizacija otpora i činjenica da nije organiziran odozgo, od strane vođa, nego odozdo, od strane ljudi koje nitko ne predstavlja, jedna je od ključnih značajki dosadašnjeg razvoja događaja. Kako bi se očuvala ljudska solidarnost i spriječila uzurpacija ustanka od političke klase, potrebno je tu decentralizaciju promicati, ojačati i braniti!


Policija posvuda, pravda nigdje


Policijska brutalnost na prosvjedima nije iznenađenje. Iznenađuje gajenje iluzija o tome da će nam se policija pridružiti. Istina, policija nije primarna meta ustanka i sukob policije i prosvjednika nije njegov konačni i jedini horizont. Meta tog konflikta su kapitalistička i politička klasa te sistem kao takav. I istina je da policija nije naš saveznik jer zbog svoje uloge u sistemu nigdje i nikad nije saveznik ustanka. Sjetimo se: policija je represivni aparat države, čija je strukturna funkcija obrana postojećeg poretka i interesa vladajuće klase. Pa i neka su pod uniformama iskorišteni pojedinci! Sve dok ispunjavaju zapovijedi šefova, bit će policajci. Kad ih više ne budu ispunjavali, moći će biti dio ustanka. Zbog toga je naivno gajiti nade da su na našoj strani. Zar je njihova intervencija na dosadašnjim prosvjedima stvarno bila uzorna i u interesu ljudi na ulicama, kao što ju neki prikazuju? Zar smo već zaboravili brutalno razbijanje prosvjeda u Mariboru i prijetnje Vinka Gorenaka (ministra unutarnjih poslova) da će pohvatati sve organizatore „ilegalnih“ prosvjeda?

Nažalost, ne iznenađuje ni moraliziranje o „izgrednicima“ i o „nasilju“ koje se proširilo po virtualnim društvenim mrežama. Vlada i mediji bacili su nam kost u koju su neki odmah zagrizli. Što je 10 razbijenih prozora, slomljena vrata gradske vijećnice, razrovana granitna cesta u usporedbi sa strukturnim sistemskim nasiljem države? Besperspektivnost mladih, nezaposlenost, prekarni rad, ukidanje stipendija, obroka, smanjivanje broja odgojitelja u vrtićima, smanjivanje prava koje pokriva zdravstveno osiguranje, sredstava za obrazovanje i istraživački rad, tjeranje ljudi u sve kasnije umirovljenje, snižavanje plaća, mirovina, broja neradnih dana, manjak neprofitnih stanova, život mladih u podstanarskim uvjetima ili s roditeljima do kasne starosti, smanjivanje prava homoseksualaca, migranata, žena, pripadnika manjinskih religija i narodnosti itd. A nismo još ni dotaknuli korupciju, nepotizam i klijentijalizam te kriminalitet vladajuće elite. Tjeraju nas da radimo sve više, a proizvode našeg rada uvijek iznova prisvaja kapitalistička klasa. Naime, sustav se temelji na eksploataciji. Recite nam sad, tko nad kime provodi nasilje? Kako se usuđujemo osuđivati ljude koji su nam ukrali budućnost? Mladi su ljuti i nemaju više što izgubiti. Prema tome, prestanite ih osuđivati; zajedno moramo preusmjeriti pažnju na stvarne probleme.

Još je opasnije pozivanje k samo-represiji i suradnji s policijom. Zar u današnjem društvu nema već dovoljno nadzora, sigurnosnih kamera i represije? Zar ćemo mi biti oni koji policiji pomažu tražiti „izgrednike“, oni koji ih predaju i na taj način brojne mlade ljude isključuju iz ustanka? Suradnja s policijom je pljuvanje u vlastiti tanjur, a osuđivanje mladih koji direktno izražavaju svoja stajališta vodi u blokiranje potencijala prosvjeda. Danas vlast razbijanje stakala označuje kao nasilje, moguće je da ista oznaka uskoro dohvati bilo koju vrstu prosvjeda koji nije prijavljen, ali je pasivan i kao takav potpuno benigan. Za sustav koji nas iz godine u godinu ponižava, pljačka i tlači, smo svi izgrednici.

Zbog toga ovdje još jednom izražavmo potpunu solidarnost sa svim uhićenicima, zahtijevamo njihovo trenutno puštanje na slobodu, kraj sudskog i medijskog proganjanja te brisanje svih dobivenih kazni zbog sudjelovanja na prosvjedima.


Vlast ljudima, ne strankama


Nakon početne spontane energetičnosti ustanka, gdje je do izražaja došla kreativnost ljudske mase, otvorio se i prostor za dodatna strateška promišljanja. Kako bi se ustanak razvio u društveni pokret s konkretnim zahtjevima, ciljevima i vizijama, potrebno je naći načine artikuliranja zahtjeva koji se javljaju unutar ustanka i organizacijski oblik koji će to omogućiti. Inače će se ustanak razvodniti, a stvari će ostati nepromijenjene.

Što se tiče davanja zahtjeva, treba ići postepeno i krenuti sa zahtjevima koji su već izloženi unutar ustanka. Potrebno je očuvati socijalu, javno zdravstvo, školstvo i radnička prava. No to ne znači da se borimo za staru pravdu. Dok ne dozvoljamo ukidanje prava stečenih u stoljetnim borbama, moramo misliti i na dugoročnu perspektivu. Dok postoje država i kapital, uzorci iskorištavanja i zatiranja ponavljat će se unutar javnog školstva, zdravstva i socijale. Zbog toga se i na tim područjima moramo samoorganizirati te prestati pregovarati za sitniš. Prava nam nisu podijeljena, za njih smo se izborili!

Možda će se dio korumpirane političke elite pomiriti s činjenicom da je gotov i da je napustio političku scenu. Ali zamijeniti će ga novi, koji će opet donositi odluke u naše ime, mada im za to nećemo dati legitimnost. Njihovi interesi nisu naši, dokazuju nam to svaki dan brojnim primjerima nepotizma i korupcije te prihvaćanjem reformi i protukriznih zakona koji nas sve više guraju na i kroz rub društva. Zbog toga svi do jednoga moraju otići. Naivno bi bilo vjerovati da negdje postoje čisti, nepokvareni ljudi koji nam žele dobro i koji će nas izvesti iz krize, samo ako im damo svoj glas na izborima. Političko-ekonomski sustav svojom nam autoritarnošću i hijerarhijom onemogućava neotuđeni život, prema našim željama i potrebama. Dok postoji kapitalizam u kojem manjina vlada nad većinom i gura ju prema ekonomskom i socijalnom dnu, naši će životi biti prazni. Ako se ne odupremo i izborimo za alternativu, uvijek će netko nad nama vladati; patrijarsi u domaćinstvima, dekani i studentski službenici na fakultetima, šefovi i političari u vladi. Lažna demokracija koju nam nude na izborima nije jedini mogući oblik organizacije društvenog života.

Organizirajmo se na poslu, na mjestu stanovanja, na studiju


Da bi ustanak i njegovi zahtjevi proizveli stvarnu društvenu moć, potrebno je samoorganizirati se. Kada govorimo o organizaciji ustanka, mislimo na načine koji su drugačiji od društveno-političkog organiziranja kakvog poznajemo. Treba se organizirati odozdo, bez hijerarhije i vođa, svugdje gdje smo potlačeni i iskorišteni, u našim susjedstvima, na radnim mjestima, u obrazovnim ustanovama. Seljaci se moraju povezati u zadruge, zadruge se moraju povezati s urbanom sredinom. Samoorganizacija neka bude spontana i kreativna, neka razvija slobodne odnose i uspostavlja strukture koje omogućuju cjelovitu emancipaciju pojedinaca. Slijedimo principe direktne demokracije, uzajamne solidarnosti, anti-autoritarnosti, antifašizma.

Kao ishodište takve vrste organiziranja predlažemo institut direktno-demokratske skupštine (plenuma), koji ovih godina prakticiraju svi ustanički pokreti diljem svijeta. Možemo se organizirati lokalno, u male grupe i zajedno oblikovati budućnost kroz prepoznavanje naših potreba i time potreba mjesta, sela. Zajedno možemo oblikovati prijedloge i otkrivati naše potencijale kako bi ih u velikoj mjeri i ostvarili. Tako ćemo oblikovati sestrinstvo i bratstvo te jedinstvo gdje je sve za sve, a ništa za one koji žele vladati.

Kao idući korak predlažemo međusobno povezivanje tih skupina i uspostavljanje organa tog raspršenog, razvijajućeg ustanka. Predlažemo ujedinjenje u frontu skupina/organizacija i pojedinaca na podlozi zajedničkih principa. Ta fronta trebala bi biti neograđena i inkluzivna, temeljena na zajedničkim zahtjevima. Organizacija bi trebala biti horizontalna, bez središnjih tijela i funkcionara, utemeljena na autonomiji skupina i pojedinaca te direktno-demokratskom odlučivanju.

Sve pojedince i pojedinke, grupe i organizacije kojima ovo djeluje kao dobra ideja pozivamo da se u lokalnim sredinama udruže u otvorene skupštine koje se kasnije mogu međusobno povezati. Uzmimo svoje živote natrag u svoje ruke!

S ulica i trgova, 6. prosinca 2012.

Alternativa obstaja
Anarhistična Fronta Posavje (AFP)
Anarhistična pobuda Ljubljana (APL)
Avtonomna skupina Koprive
Organizirana skupnost anarhistov Zasavje (OSA)
Tovarišija anarhistk/ov Maribor (TAM)

Sa slovenskog prevela Ivana Brklje
Objavljeno na Internet stranici FAO-a
.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 14. lipnja 2020. Rezervna armija – pandemijsko izdanje "Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve