Izjava FAO-a: Ne diskriminiramo, svi su gotovi!

Prenosimo izjavu Federacije za anarhističko organiziranje (FAO) povodom socijalnih nemira u Sloveniji. Naglašavajući spontani i decentralizirani otpor i ističući jačinu policijskog nasilja koje je sustav koristio u svojoj obrani, FAO poziva ljude da se organiziraju i formiraju skupštine, odnosno plenume, kako bi se na taj način pokret proširio i ojačao.


Zadnjih je dana povijest svom silom udarila i na naša vrata. Ustanak u Mariboru pokrenuo je nešto za što su mnogi mislili da je kod nas nemoguće: ljudi su se samoorganizirali, svog lokalnog šerifa stisnuli su u kut i natjerali u bijeg, dok su istodobno zapalili iskru šire pobune protiv političko-ekonomske elite i kapitalističkog sustava. Nemamo kristalnu kuglu da najavimo što će slijediti, ali znamo da nam romantiziranje i naivnost neće pomoći, ali organiziranost i hrabrost hoće.

Odozdo prema gore i od periferije prema centru

Prosvjed se proširio na sve krajeve i područja i razvio se u sveslovenski ustanak protiv vlasti i postojećeg poretka. Svako područje na svom narječju političarima poručuje da su gotovi. Upravo decentralizacija otpora i činjenica da nije organiziran odozgo, od strane vođa, nego odozdo, od strane ljudi koje nitko ne predstavlja, jedna je od ključnih značajki dosadašnjeg razvoja događaja. Kako bi se očuvala ljudska solidarnost i spriječila uzurpacija ustanka od političke klase, potrebno je tu decentralizaciju promicati, ojačati i braniti!

Policija posvuda, pravda nigdje

Policijska brutalnost na prosvjedima nije iznenađenje. Iznenađuje gajenje iluzija o tome da će nam se policija pridružiti. Istina, policija nije primarna meta ustanka i sukob policije i prosvjednika nije njegov konačni i jedini horizont. Meta tog konflikta su kapitalistička i politička klasa te sistem kao takav. I istina je da policija nije naš saveznik jer zbog svoje uloge u sistemu nigdje i nikad nije saveznik ustanka. Sjetimo se: policija je represivni aparat države, čija je strukturna funkcija obrana postojećeg poretka i interesa vladajuće klase. Pa i neka su pod uniformama iskorišteni pojedinci! Sve dok ispunjavaju zapovijedi šefova, bit će policajci. Kad ih više ne budu ispunjavali, moći će biti dio ustanka. Zbog toga je naivno gajiti nade da su na našoj strani. Zar je njihova intervencija na dosadašnjim prosvjedima stvarno bila uzorna i u interesu ljudi na ulicama, kao što ju neki prikazuju? Zar smo već zaboravili brutalno razbijanje prosvjeda u Mariboru i prijetnje Vinka Gorenaka (ministra unutarnjih poslova) da će pohvatati sve organizatore „ilegalnih“ prosvjeda?

Nažalost, ne iznenađuje ni moraliziranje o „izgrednicima“ i o „nasilju“ koje se proširilo po virtualnim društvenim mrežama. Vlada i mediji bacili su nam kost u koju su neki odmah zagrizli. Što je 10 razbijenih prozora, slomljena vrata gradske vijećnice, razrovana granitna cesta u usporedbi sa strukturnim sistemskim nasiljem države? Besperspektivnost mladih, nezaposlenost, prekarni rad, ukidanje stipendija, obroka, smanjivanje broja odgojitelja u vrtićima, smanjivanje prava koje pokriva zdravstveno osiguranje, sredstava za obrazovanje i istraživački rad, tjeranje ljudi u sve kasnije umirovljenje, snižavanje plaća, mirovina, broja neradnih dana, manjak neprofitnih stanova, život mladih u podstanarskim uvjetima ili s roditeljima do kasne starosti, smanjivanje prava homoseksualaca, migranata, žena, pripadnika manjinskih religija i narodnosti itd. A nismo još ni dotaknuli korupciju, nepotizam i klijentijalizam te kriminalitet vladajuće elite. Tjeraju nas da radimo sve više, a proizvode našeg rada uvijek iznova prisvaja kapitalistička klasa. Naime, sustav se temelji na eksploataciji. Recite nam sad, tko nad kime provodi nasilje? Kako se usuđujemo osuđivati ljude koji su nam ukrali budućnost? Mladi su ljuti i nemaju više što izgubiti. Prema tome, prestanite ih osuđivati; zajedno moramo preusmjeriti pažnju na stvarne probleme.

Još je opasnije pozivanje k samo-represiji i suradnji s policijom. Zar u današnjem društvu nema već dovoljno nadzora, sigurnosnih kamera i represije? Zar ćemo mi biti oni koji policiji pomažu tražiti „izgrednike“, oni koji ih predaju i na taj način brojne mlade ljude isključuju iz ustanka? Suradnja s policijom je pljuvanje u vlastiti tanjur, a osuđivanje mladih koji direktno izražavaju svoja stajališta vodi u blokiranje potencijala prosvjeda. Danas vlast razbijanje stakala označuje kao nasilje, moguće je da ista oznaka uskoro dohvati bilo koju vrstu prosvjeda koji nije prijavljen, ali je pasivan i kao takav potpuno benigan. Za sustav koji nas iz godine u godinu ponižava, pljačka i tlači, smo svi izgrednici.

Zbog toga ovdje još jednom izražavmo potpunu solidarnost sa svim uhićenicima, zahtijevamo njihovo trenutno puštanje na slobodu, kraj sudskog i medijskog proganjanja te brisanje svih dobivenih kazni zbog sudjelovanja na prosvjedima.

Vlast ljudima, ne strankama

Nakon početne spontane energetičnosti ustanka, gdje je do izražaja došla kreativnost ljudske mase, otvorio se i prostor za dodatna strateška promišljanja. Kako bi se ustanak razvio u društveni pokret s konkretnim zahtjevima, ciljevima i vizijama, potrebno je naći načine artikuliranja zahtjeva koji se javljaju unutar ustanka i organizacijski oblik koji će to omogućiti. Inače će se ustanak razvodniti, a stvari će ostati nepromijenjene.

Što se tiče davanja zahtjeva, treba ići postepeno i krenuti sa zahtjevima koji su već izloženi unutar ustanka. Potrebno je očuvati socijalu, javno zdravstvo, školstvo i radnička prava. No to ne znači da se borimo za staru pravdu. Dok ne dozvoljamo ukidanje prava stečenih u stoljetnim borbama, moramo misliti i na dugoročnu perspektivu. Dok postoje država i kapital, uzorci iskorištavanja i zatiranja ponavljat će se unutar javnog školstva, zdravstva i socijale. Zbog toga se i na tim područjima moramo samoorganizirati te prestati pregovarati za sitniš. Prava nam nisu podijeljena, za njih smo se izborili!

Možda će se dio korumpirane političke elite pomiriti s činjenicom da je gotov i da je napustio političku scenu. Ali zamijeniti će ga novi, koji će opet donositi odluke u naše ime, mada im za to nećemo dati legitimnost. Njihovi interesi nisu naši, dokazuju nam to svaki dan brojnim primjerima nepotizma i korupcije te prihvaćanjem reformi i protukriznih zakona koji nas sve više guraju na i kroz rub društva. Zbog toga svi do jednoga moraju otići. Naivno bi bilo vjerovati da negdje postoje čisti, nepokvareni ljudi koji nam žele dobro i koji će nas izvesti iz krize, samo ako im damo svoj glas na izborima. Političko-ekonomski sustav svojom nam autoritarnošću i hijerarhijom onemogućava neotuđeni život, prema našim željama i potrebama. Dok postoji kapitalizam u kojem manjina vlada nad većinom i gura ju prema ekonomskom i socijalnom dnu, naši će životi biti prazni. Ako se ne odupremo i izborimo za alternativu, uvijek će netko nad nama vladati; patrijarsi u domaćinstvima, dekani i studentski službenici na fakultetima, šefovi i političari u vladi. Lažna demokracija koju nam nude na izborima nije jedini mogući oblik organizacije društvenog života.

Organizirajmo se na poslu, na mjestu stanovanja, na studiju

Da bi ustanak i njegovi zahtjevi proizveli stvarnu društvenu moć, potrebno je samoorganizirati se. Kada govorimo o organizaciji ustanka, mislimo na načine koji su drugačiji od društveno-političkog organiziranja kakvog poznajemo. Treba se organizirati odozdo, bez hijerarhije i vođa, svugdje gdje smo potlačeni i iskorišteni, u našim susjedstvima, na radnim mjestima, u obrazovnim ustanovama. Seljaci se moraju povezati u zadruge, zadruge se moraju povezati s urbanom sredinom. Samoorganizacija neka bude spontana i kreativna, neka razvija slobodne odnose i uspostavlja strukture koje omogućuju cjelovitu emancipaciju pojedinaca. Slijedimo principe direktne demokracije, uzajamne solidarnosti, anti-autoritarnosti, antifašizma.

Kao ishodište takve vrste organiziranja predlažemo institut direktno-demokratske skupštine (plenuma), koji ovih godina prakticiraju svi ustanički pokreti diljem svijeta. Možemo se organizirati lokalno, u male grupe i zajedno oblikovati budućnost kroz prepoznavanje naših potreba i time potreba mjesta, sela. Zajedno možemo oblikovati prijedloge i otkrivati naše potencijale kako bi ih u velikoj mjeri i ostvarili. Tako ćemo oblikovati sestrinstvo i bratstvo te jedinstvo gdje je sve za sve, a ništa za one koji žele vladati.

Kao idući korak predlažemo međusobno povezivanje tih skupina i uspostavljanje organa tog raspršenog, razvijajućeg ustanka. Predlažemo ujedinjenje u frontu skupina/organizacija i pojedinaca na podlozi zajedničkih principa. Ta fronta trebala bi biti neograđena i inkluzivna, temeljena na zajedničkim zahtjevima. Organizacija bi trebala biti horizontalna, bez središnjih tijela i funkcionara, utemeljena na autonomiji skupina i pojedinaca te direktno-demokratskom odlučivanju.

Sve pojedince i pojedinke, grupe i organizacije kojima ovo djeluje kao dobra ideja pozivamo da se u lokalnim sredinama udruže u otvorene skupštine koje se kasnije mogu međusobno povezati. Uzmimo svoje živote natrag u svoje ruke!

S ulica i trgova, 6. prosinca 2012.

Alternativa obstaja
Anarhistična Fronta Posavje (AFP)
Anarhistična pobuda Ljubljana (APL)
Avtonomna skupina Koprive
Organizirana skupnost anarhistov Zasavje (OSA)
Tovarišija anarhistk/ov Maribor (TAM)

Sa slovenskog prevela Ivana Brklje
Objavljeno na Internet stranici FAO-a

.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve