Kapitalizam mi je ukrao orgazam

U članku objavljenom na Political Context, Thad McGregor kritizira način na koji se pojedini srednjestrujaški mediji bave temama manjka sna i seksualnosti: “Novinari ugledaju studiju poput ove, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti.”


Nova studija američke zaklade National Sleep Foundation navodi kako je dvadeset pet posto Amerikanaca koji su oženjeni ili žive u kohabitaciji, previše izmoreno za upražnjavanje seksualnih odnosa.

Iz razloga kojih ću se dotaknuti nešto kasnije u tekstu, to je doista strašno – no ono što na gotovo jednak način užasava jest spin kojega su srednjestrujaški buržujski mediji, poput CNN-a, zavrtjeli u vezi rezultata ovog i sličnih istraživanja, okupivši hrpu stručnjaka za otkrivanje tople vode, kako bi ponudili sljedeće mišljenje:

Ne bi nas trebalo čuditi što snu dajemo prvenstvo pred seksom: između posla, obitelji i društvenih obaveza, naša potreba za snom često pati.

Pridodamo li tomu probleme poput financijskog stresa, zdravstvenih tegoba i ljubavnih jada, lako ćemo uvidjeti zašto seks često završava na dnu naše liste prioriteta – ako se na njoj uopće i nađe.

Članak sadrži i uobičajenu listu odgovora: razmišljajte izvan okvira, vodite ljubav u prvoj polovici dana, i, da, vodite ljubav čak i ako ste umorni. Slažem se sa svim ponuđenim rješenjima, no u tome nije poanta. Funkcija ovakvih testova jest da normaliziraju ono što je u temelju neprirodan i nepravedan sustav – novinari ugledaju studiju poput ove koju je provela National Sleep Foundation, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti. Nedostaje vam sna zbog neljudskog radnog vremena? Naučite se nositi s time. Ne dovodite u pitanje činjenicu da imamo neljudsko radno vrijeme.

No, mi živimo u društvenom i ekonomskom sustavu koji iz našega rada izvlači višak vrijednosti, služeći u konačnici besmislenom i društveno/ekološki destruktivnom sistemu koji se temelji na kalkulabilnosti profita. A osim što uništava planet, taj nas sistem i međusobno otuđuje. Uništava nam intimu. Narušava našu sposobnost raspolaganja izvorom najpozitivnije duhovne, tjelesne, i intelektualne energije u posjedu našeg individualnog i kolektivnog bića.

Ovdje je riječ i o mnogo mračnijim i ozbiljnijim implikacijama. Neumjerenost i paradigmatska hijerarhija kapitalizma povezani su sa seksualnim ugnjetavanjem, pa čak i seksualnom trgovinom. Progresivno osiromašenje planetarne periferije prisiljava mnoge žene u siromašnim zemljama da se odluče za prostituciju – ne u istom smislu kao kada dobrostojeći poduzetnik odluči prodavati novu vrstu widgeta, već kao kada financijski ranjive žene „odlučuju“ podati svoju seksualnost za novac.

No, čak i u relativno stabilnim društvima, cijena koju plaćamo za ekonomsku nepravdu i prihvaćanje financijske ranjivosti je otuđenje od naših međusobnih odnosa. Ako prihvatimo neizbježnost kapitalizma, njegove radne tjedne koji traju po 50-60 sati, premještanje njegovih vlastitih financijskih proturječja na svakodnevni stres radničke klase, njegovu sklonost da nas primorava brinuti o novcu na račun naših uzajamnih organskih veza, onda smo se prepustili životu otuđenja i samouništenja. Umiremo ranije, i umiremo iznutra, i prije toga.

Tako da, povrh svih drugih razloga (rat, uništavanje okoliša, poduži popis različitih vrsta ugnjetavanja, i loša popularna muzika), trebali bismo prevazići korporativni kapitalizam, siromaštvo i paradigmu ekonomske hijerarhije i imperativa rasta u ime naših seksualnih života. Proleteri svih zemalja, ujedinite se, tako vam svega!


S engleskog prevela: Frida Ž.
Objavljeno u Political Context-u 9. kolovoza 2012. 

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve