Kapitalizam mi je ukrao orgazam

U članku objavljenom na Political Context, Thad McGregor kritizira način na koji se pojedini srednjestrujaški mediji bave temama manjka sna i seksualnosti: “Novinari ugledaju studiju poput ove, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti.”

Nova studija američke zaklade National Sleep Foundation navodi kako je dvadeset pet posto Amerikanaca koji su oženjeni ili žive u kohabitaciji, previše izmoreno za upražnjavanje seksualnih odnosa.

Iz razloga kojih ću se dotaknuti nešto kasnije u tekstu, to je doista strašno – no ono što na gotovo jednak način užasava jest spin kojega su srednjestrujaški buržujski mediji, poput CNN-a, zavrtjeli u vezi rezultata ovog i sličnih istraživanja, okupivši hrpu stručnjaka za otkrivanje tople vode, kako bi ponudili sljedeće mišljenje:

Ne bi nas trebalo čuditi što snu dajemo prvenstvo pred seksom: između posla, obitelji i društvenih obaveza, naša potreba za snom često pati.

Pridodamo li tomu probleme poput financijskog stresa, zdravstvenih tegoba i ljubavnih jada, lako ćemo uvidjeti zašto seks često završava na dnu naše liste prioriteta – ako se na njoj uopće i nađe.

Članak sadrži i uobičajenu listu odgovora: razmišljajte izvan okvira, vodite ljubav u prvoj polovici dana, i, da, vodite ljubav čak i ako ste umorni. Slažem se sa svim ponuđenim rješenjima, no u tome nije poanta. Funkcija ovakvih testova jest da normaliziraju ono što je u temelju neprirodan i nepravedan sustav – novinari ugledaju studiju poput ove koju je provela National Sleep Foundation, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti. Nedostaje vam sna zbog neljudskog radnog vremena? Naučite se nositi s time. Ne dovodite u pitanje činjenicu da imamo neljudsko radno vrijeme.

No, mi živimo u društvenom i ekonomskom sustavu koji iz našega rada izvlači višak vrijednosti, služeći u konačnici besmislenom i društveno/ekološki destruktivnom sistemu koji se temelji na kalkulabilnosti profita. A osim što uništava planet, taj nas sistem i međusobno otuđuje. Uništava nam intimu. Narušava našu sposobnost raspolaganja izvorom najpozitivnije duhovne, tjelesne, i intelektualne energije u posjedu našeg individualnog i kolektivnog bića.

Ovdje je riječ i o mnogo mračnijim i ozbiljnijim implikacijama. Neumjerenost i paradigmatska hijerarhija kapitalizma povezani su sa seksualnim ugnjetavanjem, pa čak i seksualnom trgovinom. Progresivno osiromašenje planetarne periferije prisiljava mnoge žene u siromašnim zemljama da se odluče za prostituciju – ne u istom smislu kao kada dobrostojeći poduzetnik odluči prodavati novu vrstu widgeta, već kao kada financijski ranjive žene „odlučuju“ podati svoju seksualnost za novac.

No, čak i u relativno stabilnim društvima, cijena koju plaćamo za ekonomsku nepravdu i prihvaćanje financijske ranjivosti je otuđenje od naših međusobnih odnosa. Ako prihvatimo neizbježnost kapitalizma, njegove radne tjedne koji traju po 50-60 sati, premještanje njegovih vlastitih financijskih proturječja na svakodnevni stres radničke klase, njegovu sklonost da nas primorava brinuti o novcu na račun naših uzajamnih organskih veza, onda smo se prepustili životu otuđenja i samouništenja. Umiremo ranije, i umiremo iznutra, i prije toga.

Tako da, povrh svih drugih razloga (rat, uništavanje okoliša, poduži popis različitih vrsta ugnjetavanja, i loša popularna muzika), trebali bismo prevazići korporativni kapitalizam, siromaštvo i paradigmu ekonomske hijerarhije i imperativa rasta u ime naših seksualnih života. Proleteri svih zemalja, ujedinite se, tako vam svega!
S engleskog prevela: Frida Ž.
Objavljeno u Political Context-u 9. kolovoza 2012. 

Vezani članci

  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

  • 25. rujna 2025. Što je to Antifa i tko je se treba bojati? Autor analizira kako američka desnica, predvođena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvarajući kontrakulturno, decentralizirano antifašističko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propitujući historiju antifašističkih mobiliziranja − od samoobrambenih njemačkih i talijanskih uličnih grupa, preko šezdesetosmaških i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifašizma u kontrakulturu, do antifašističke supkulture u panku − autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao „crveno strašilo‟. Lijepljenje oznake „teroristički‟ samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideološke borbe za značenje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za značenje samog antifašizma, otkrivajući da je strah od Antife zapravo strah od same ideje političkog otpora – od mogućnosti kolektivnog djelovanja izvan državnih i institucionalnih okvira.
  • 17. rujna 2025. Znanje nije i ne treba biti roba Izjava za medije i javnost povodom blokade sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 17. rujna 2025.
  • 1. rujna 2025. Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj? U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
  • 27. kolovoza 2025. Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
  • 25. srpnja 2025. O društvenom i klimatskom denijalizmu Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
  • 19. srpnja 2025. Združeno priopćenje povodom hitne obavijesti o protuzakonitom gubitku prava studiranja Studentski zbor Filozofskog fakulteta ukazuje medijima i javnosti na zabrinjavajuću situaciju slučajeva neopravdanog i protupropisnog gubitka prava studiranja nakon stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji se nisu riješili niti na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. srpnja 2025.
  • 20. lipnja 2025. Nadopuna izjave za medije povodom održanog glasanja o Odluci o participacijama na Filozofskom fakultetu 

    Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]

  • 20. lipnja 2025. Izvor: unsplash.com Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve