Kapitalizam mi je ukrao orgazam

U članku objavljenom na Political Context, Thad McGregor kritizira način na koji se pojedini srednjestrujaški mediji bave temama manjka sna i seksualnosti: “Novinari ugledaju studiju poput ove, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti.”


Nova studija američke zaklade National Sleep Foundation navodi kako je dvadeset pet posto Amerikanaca koji su oženjeni ili žive u kohabitaciji, previše izmoreno za upražnjavanje seksualnih odnosa.

Iz razloga kojih ću se dotaknuti nešto kasnije u tekstu, to je doista strašno – no ono što na gotovo jednak način užasava jest spin kojega su srednjestrujaški buržujski mediji, poput CNN-a, zavrtjeli u vezi rezultata ovog i sličnih istraživanja, okupivši hrpu stručnjaka za otkrivanje tople vode, kako bi ponudili sljedeće mišljenje:

Ne bi nas trebalo čuditi što snu dajemo prvenstvo pred seksom: između posla, obitelji i društvenih obaveza, naša potreba za snom često pati.

Pridodamo li tomu probleme poput financijskog stresa, zdravstvenih tegoba i ljubavnih jada, lako ćemo uvidjeti zašto seks često završava na dnu naše liste prioriteta – ako se na njoj uopće i nađe.

Članak sadrži i uobičajenu listu odgovora: razmišljajte izvan okvira, vodite ljubav u prvoj polovici dana, i, da, vodite ljubav čak i ako ste umorni. Slažem se sa svim ponuđenim rješenjima, no u tome nije poanta. Funkcija ovakvih testova jest da normaliziraju ono što je u temelju neprirodan i nepravedan sustav – novinari ugledaju studiju poput ove koju je provela National Sleep Foundation, potom kontaktiraju „stručnjake“, čije kratkovidne metodologije prihvaćaju neizbježnost postojećih materijalnih i društvenih struktura, i koji predlažu terapeutske i druge vrste prilagodbenih tehnika, pomoću kojih bismo se trebali nositi s onime što mora da je naposljetku neizbježno, i što nismo u mogućnosti promijeniti. Nedostaje vam sna zbog neljudskog radnog vremena? Naučite se nositi s time. Ne dovodite u pitanje činjenicu da imamo neljudsko radno vrijeme.

No, mi živimo u društvenom i ekonomskom sustavu koji iz našega rada izvlači višak vrijednosti, služeći u konačnici besmislenom i društveno/ekološki destruktivnom sistemu koji se temelji na kalkulabilnosti profita. A osim što uništava planet, taj nas sistem i međusobno otuđuje. Uništava nam intimu. Narušava našu sposobnost raspolaganja izvorom najpozitivnije duhovne, tjelesne, i intelektualne energije u posjedu našeg individualnog i kolektivnog bića.

Ovdje je riječ i o mnogo mračnijim i ozbiljnijim implikacijama. Neumjerenost i paradigmatska hijerarhija kapitalizma povezani su sa seksualnim ugnjetavanjem, pa čak i seksualnom trgovinom. Progresivno osiromašenje planetarne periferije prisiljava mnoge žene u siromašnim zemljama da se odluče za prostituciju – ne u istom smislu kao kada dobrostojeći poduzetnik odluči prodavati novu vrstu widgeta, već kao kada financijski ranjive žene „odlučuju“ podati svoju seksualnost za novac.

No, čak i u relativno stabilnim društvima, cijena koju plaćamo za ekonomsku nepravdu i prihvaćanje financijske ranjivosti je otuđenje od naših međusobnih odnosa. Ako prihvatimo neizbježnost kapitalizma, njegove radne tjedne koji traju po 50-60 sati, premještanje njegovih vlastitih financijskih proturječja na svakodnevni stres radničke klase, njegovu sklonost da nas primorava brinuti o novcu na račun naših uzajamnih organskih veza, onda smo se prepustili životu otuđenja i samouništenja. Umiremo ranije, i umiremo iznutra, i prije toga.

Tako da, povrh svih drugih razloga (rat, uništavanje okoliša, poduži popis različitih vrsta ugnjetavanja, i loša popularna muzika), trebali bismo prevazići korporativni kapitalizam, siromaštvo i paradigmu ekonomske hijerarhije i imperativa rasta u ime naših seksualnih života. Proleteri svih zemalja, ujedinite se, tako vam svega!


S engleskog prevela: Frida Ž.
Objavljeno u Political Context-u 9. kolovoza 2012. 

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve