Kako Walmart obučava svoje upravitelje

O tretmanu radnika najvećeg svjetskog trgovačkog lanca Walmart, njihovim radnim uvjetima, segregaciji unutar firme, anti-sindikalnoj edukaciji te procesima inicijacije u “dobrog, poslušnog i nasmijanog” radnika, u kratkom osvrtu za Labor Notes piše Adrian Montgomery, bivši pomoćnik upravitelja jedne od Walmart trgovina.

Hrabri radnici Walmarta, članovi organizacije OUR Walmart, tvrde kako je strah glavna stvar koja sprječava njihove kolege zaposlene u maloprodaji da se organiziraju. Kao pomoćnik upravitelja jedne od Walmart trgovina, otkrio sam kako se upravitelje obučava da nadničarima utjeraju strah u kosti.

Kada sam se prije četiri godine zaposlio, novi pomoćnici upravitelja morali su završiti osmotjednu obuku. Dobili smo 500 $ na potrošačkoj kreditnoj kartici za plaćanje dnevnih obroka, nakon čega su nas pospremili u hotel, uz slobodne vikende za odlazak kući.

Mislio sam da ćemo proći ubrzan tečaj povijesti Walmarta kako bismo se potom posvetili savladavanju računalnih sustava, politikâ firme, raspoređivanja ljudi. Bio sam debelo u krivu. Zapravo, u tom sam se trenutku nalazio na početku osmotjedne indoktrinacije koja me trebala podučiti kako je Walmart firma u kojoj su uvjeti rada bez premca najbolji, te kako uočiti zaposlenika koji u to sumnja. Od mene se očekivalo da budem sretan u svakom trenutku.

Obuka se održavala u „Trgovinama za edukaciju“. Pomoćnici upravitelja bili su novi zaposlenici u Walmartu, poput mene, dok ih je otprilike trećina promaknuta iz postojećeg kadra firme.

Edukacijske aktivnosti obuhvaćale su i walmartski pozdrav. Svakoga bismo jutra, kao i ostali poslušni zaposlenici trgovine, sudjelovali u pozdravu. Nekoliko bi ljudi ustalo i pročitalo dnevne stavke, nakon čega bi krenulo skandiranje – „’Ajmo svi, W-A-L-M-A-R-T“, dok bi im ostatak ljudi u prostoriji odgovarao izvikujući pojedina slova. Tada je Wal-Mart u imenu još uvijek imao povlaku, pa bi između slova L i slova M povikali, „’Ajmo crtica!“, našto bi svi zavrtjeli stražnjicom.

U najmanju ruku, moglo bi se reći da nisam bio baš oduševljen kada god bi došao red na mene da povedem, što je višim slojevima uprave zasigurno poslužilo kao rani indikator pri procjenjivanju tko je, a tko nije prikladan materijal za Walmart.

I vi se možete izdići

Većinu smo danâ gledali video snimke u kojima su nam generalni direktori objašnjavali koliko smo dobar izbor napravili došavši raditi u Walmart. Drugi su video materijali prikazivali ljude koji se sada nalaze na visokim rukovodećim pozicijama u Bentonvilleu (Arkansas), no koji su još u svojim mladim danima započeli karijeru na blagajni.

Svi smo na čitanje dobili knjigu Sama Waltona naziva Sam Walton: Made in America. Dodijeljeno nam je 15 do 30 minuta dnevno za čitanje u tišini, ili si umjesto toga mogao pomagati u trgovini. Bio sam među rijetkima koji su odabrali skupljati kolica po parkiralištu ili pomoći pri istovaru u stražnjem dijelu trgovine. S obzirom da je Trgovina za edukaciju također bila i prodavaonica u kojoj ću biti zaposlen, htio sam iskoristiti priliku da se upoznam s radnicima i drugim upraviteljima. Zanimalo me može li mi itko reći koja je funkcija pomoćnika upravitelja jer se u učionici nije moglo previše čuti o toj temi.

Na rasporedu je bilo i sedam dana anti-sindikalnih radionica. Iako ih nisu tako nazivali, u osnovi smo se u sklopu njih bavili metodama identificiranja potencijalno buntovnih zaposlenika.

Posvetili smo cijeli dan fraziranju, razmatranju na koji način zaposlenici koriste riječi, i na koje ključne riječi obratiti pozornost. Računalni test sastojao se od igre „uoči uljeza“. Pokazali bi vam štopericu i dio ekrana iz kojega bi iskakale različite, računalom ili rukom izrađene obavijesti. Jedna je od njih glasila „Odbor za proslavu rođenja djeteta, 26. siječnja u 20:00h“. Na drugoj je stajalo „Švedski stol srijedom cijeli dan u sobi za odmor, donesite klopu“. Koja bi od ovih obavijesti trebala uznemiriti upravu?

„Odbor za proslavu rođenja djeteta“. Zbog upotrebe riječi „odbor“, upravitelj bi bio zadužen pronaći osobu koja je izradila obavijest, saznati zašto je upotrijebljena upravo ta riječ, te procijeniti povlači li taj postupak tek upozorenje ili pismenu prijavu. Ako bi pak upravitelj trgovine pronašao obavijest, gotovo bi sigurno došlo do pismene prijave. Nazivali su to nepropisnim walmartskim jezikom, nedostojnim zaposlenika Walmarta – radi se o riječima poput „odbor“, „organizirati“, „sastanak“. Čak je i riječ „dobrovoljac“ bila sumnjiva, a na spomen riječi „grupa“ podizale bi se obrve.

Najveći dio naših materijala za čitanje i edukaciju sastojao se od anti-sindikalne obuke. Prikazivali su video materijale u kojima su nam objašnjavali zašto su sindikati loši, te kako su oni u Walmartu ponosni što u vlastiti sustav ne pripuštaju sindikate. Puštao sam da mi sve to uđe na jedno uho, a izađe na drugo. Osjećao sam da bih izdao svoje sindikalno aktivne roditelje kada bih tome posvetio i pet minuta svoje pažnje.

Istina, osigurana nam je edukacija u sprječavanju štete u trajanju od dan i pol. Kako uočiti kradljivce, što se događa ako uhvatimo zaposlenika u krađi, kao i rutinsko sprječavanje štete. Doveli su okružnog upravitelja za sprječavanje štete čiji je tridesetominutni govor trebao u naše kosti utjerati strah od Sama Waltona. Priopćio je vježbenicima kako će se, ukoliko dozna da smo nekome dopustili da se provuče, pojaviti u našoj trgovini s otkaznim pismom u ruci.

Ni jedan dio tog osmotjednog ispiranja mozga nije bio usmjeren k tome da vam pomogne pri obavljanju vašeg posla pomoćnika upravitelja. U suštini, više je nalikovalo policijskoj akademiji, uvježbavanju upravitelja da budu Walmartovi policijski službenici. Bili smo obučavani da sijemo strah među radnicima nadničarima. Ako prekoračite granice dopuštenog, gubite posao.

Nakon diplome (improvizirali su i svečanost dodjele) nisam imao pojma od čega se točno sastoji moj posao. Morao sam od drugih pomoćnika upravitelja u svojoj trgovini naučiti kako se služiti skenerom artikala, kako složiti raspored svojih odjela, kao i druge operativne stavke koje nisu bile pokrivene obukom. Jedino što sam naučio tijekom obuke jest kako se pred mušterijama i svojim podređenima pretvarati da sam zadovoljan.

Segregacija

Edukatori su nam objasnili da se pomoćnici upravitelja smiju družiti ili ići na pauzu jedino s drugim pomoćnicima upravitelja, ne s radnicima nadničarima, ni s kolegama upraviteljima, niti s upraviteljem trgovine. Tijekom svojega zaposlenja, većinu bih vremena odlazio u zalogajnicu s kolegom koji je također bio pomoćnik upravitelja. Ako bih ostao na ručku, isključio bih svoj walkie-talkie, i družio se te razgovarao s kolegama u prostoriji za odmor. Na to se gledalo s neodobravanjem.

Jedan dan edukacije bio je posvećen odijevanju. Postojala su zasebna pravila za odijevanje sukladno poziciji u hijerarhiji. Pomoćnici upravitelja i oni iznad njih morali su nositi plavu košulju s ovratnikom. Ako nemate ovratnik, gubite posao.

Radnici nadničari imali su veću slobodu pri odijevanju i nisu bili primorani nositi košulju s ovratnikom. Uprava mora nositi khaki hlače; nadničari mogu nositi jeans. Jednom sam prilikom čuo edukatora kako komentira: „Radnici plaćeni po satu vjerojatno si, čak ni s popustom, ne mogu priuštiti khaki hlače“.

Koliko je Walmart anti-sindikalno nastrojen? Odjenuo sam UAW[*] jaknu koju mi je kupila majka. Kada sam u njoj došao na posao, upravitelj trgovine provalio je u moj ormarić i zaplijenio je, uz objašnjenje kako bi mogla uzburkati duhove, a mene zapisao zbog ponašanja nedostojna jednoga zaposlenika Walmarta. Obratio sam se Odjelu za ljudske resurse, no uzalud. Walmart tvrdi kako zastupa politiku otvorenih vrata, međutim, a tomu su svjedočili i članovi OUR Walmarta, ona su ipak za većinu nas zatvorena.

Prije moga zaposlenja u najvećem svjetskom lancu trgovina, radio sam za njegova konkurenta, firmu prijateljski nastrojenu prema sindikatima s američkog srednjeg zapada, na istoj upraviteljskoj poziciji. Razlike su bile zapanjujuće. Nije predstavljalo problem da ja, kao upravitelj, izađem na nekoliko piva s drugim zaposlenicima. Radnici nadničari zaposleni kod konkurencije sindikalno su organizirani. Kada se kao upravitelj držite ugovora, vaše ispunjavanje tjednih rasporeda prava je milina!
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš

Objavljeno na labornotes.org 31. kolovoza 2011.

Prevoditeljske opaske

[*] United Automobile Workers (UAW) – američki sindikat koji predstavlja radnike u SAD-u i Puerto Ricu, te Kanadi, op. prev.

Adaptirana slika preuzeta s teamsters174.net

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve