Kako Walmart obučava svoje upravitelje

O tretmanu radnika najvećeg svjetskog trgovačkog lanca Walmart, njihovim radnim uvjetima, segregaciji unutar firme, anti-sindikalnoj edukaciji te procesima inicijacije u “dobrog, poslušnog i nasmijanog” radnika, u kratkom osvrtu za Labor Notes piše Adrian Montgomery, bivši pomoćnik upravitelja jedne od Walmart trgovina.


Hrabri radnici Walmarta, članovi organizacije OUR Walmart, tvrde kako je strah glavna stvar koja sprječava njihove kolege zaposlene u maloprodaji da se organiziraju. Kao pomoćnik upravitelja jedne od Walmart trgovina, otkrio sam kako se upravitelje obučava da nadničarima utjeraju strah u kosti.

Kada sam se prije četiri godine zaposlio, novi pomoćnici upravitelja morali su završiti osmotjednu obuku. Dobili smo 500 $ na potrošačkoj kreditnoj kartici za plaćanje dnevnih obroka, nakon čega su nas pospremili u hotel, uz slobodne vikende za odlazak kući.

Mislio sam da ćemo proći ubrzan tečaj povijesti Walmarta kako bismo se potom posvetili savladavanju računalnih sustava, politikâ firme, raspoređivanja ljudi. Bio sam debelo u krivu. Zapravo, u tom sam se trenutku nalazio na početku osmotjedne indoktrinacije koja me trebala podučiti kako je Walmart firma u kojoj su uvjeti rada bez premca najbolji, te kako uočiti zaposlenika koji u to sumnja. Od mene se očekivalo da budem sretan u svakom trenutku.

Obuka se održavala u „Trgovinama za edukaciju“. Pomoćnici upravitelja bili su novi zaposlenici u Walmartu, poput mene, dok ih je otprilike trećina promaknuta iz postojećeg kadra firme.

Edukacijske aktivnosti obuhvaćale su i walmartski pozdrav. Svakoga bismo jutra, kao i ostali poslušni zaposlenici trgovine, sudjelovali u pozdravu. Nekoliko bi ljudi ustalo i pročitalo dnevne stavke, nakon čega bi krenulo skandiranje – „’Ajmo svi, W-A-L-M-A-R-T“, dok bi im ostatak ljudi u prostoriji odgovarao izvikujući pojedina slova. Tada je Wal-Mart u imenu još uvijek imao povlaku, pa bi između slova L i slova M povikali, „’Ajmo crtica!“, našto bi svi zavrtjeli stražnjicom.

U najmanju ruku, moglo bi se reći da nisam bio baš oduševljen kada god bi došao red na mene da povedem, što je višim slojevima uprave zasigurno poslužilo kao rani indikator pri procjenjivanju tko je, a tko nije prikladan materijal za Walmart.

I vi se možete izdići

Većinu smo danâ gledali video snimke u kojima su nam generalni direktori objašnjavali koliko smo dobar izbor napravili došavši raditi u Walmart. Drugi su video materijali prikazivali ljude koji se sada nalaze na visokim rukovodećim pozicijama u Bentonvilleu (Arkansas), no koji su još u svojim mladim danima započeli karijeru na blagajni.

Svi smo na čitanje dobili knjigu Sama Waltona naziva Sam Walton: Made in America. Dodijeljeno nam je 15 do 30 minuta dnevno za čitanje u tišini, ili si umjesto toga mogao pomagati u trgovini. Bio sam među rijetkima koji su odabrali skupljati kolica po parkiralištu ili pomoći pri istovaru u stražnjem dijelu trgovine. S obzirom da je Trgovina za edukaciju također bila i prodavaonica u kojoj ću biti zaposlen, htio sam iskoristiti priliku da se upoznam s radnicima i drugim upraviteljima. Zanimalo me može li mi itko reći koja je funkcija pomoćnika upravitelja jer se u učionici nije moglo previše čuti o toj temi.

Na rasporedu je bilo i sedam dana anti-sindikalnih radionica. Iako ih nisu tako nazivali, u osnovi smo se u sklopu njih bavili metodama identificiranja potencijalno buntovnih zaposlenika.

Posvetili smo cijeli dan fraziranju, razmatranju na koji način zaposlenici koriste riječi, i na koje ključne riječi obratiti pozornost. Računalni test sastojao se od igre „uoči uljeza“. Pokazali bi vam štopericu i dio ekrana iz kojega bi iskakale različite, računalom ili rukom izrađene obavijesti. Jedna je od njih glasila „Odbor za proslavu rođenja djeteta, 26. siječnja u 20:00h“. Na drugoj je stajalo „Švedski stol srijedom cijeli dan u sobi za odmor, donesite klopu“. Koja bi od ovih obavijesti trebala uznemiriti upravu?

„Odbor za proslavu rođenja djeteta“. Zbog upotrebe riječi „odbor“, upravitelj bi bio zadužen pronaći osobu koja je izradila obavijest, saznati zašto je upotrijebljena upravo ta riječ, te procijeniti povlači li taj postupak tek upozorenje ili pismenu prijavu. Ako bi pak upravitelj trgovine pronašao obavijest, gotovo bi sigurno došlo do pismene prijave. Nazivali su to nepropisnim walmartskim jezikom, nedostojnim zaposlenika Walmarta – radi se o riječima poput „odbor“, „organizirati“, „sastanak“. Čak je i riječ „dobrovoljac“ bila sumnjiva, a na spomen riječi „grupa“ podizale bi se obrve.

Najveći dio naših materijala za čitanje i edukaciju sastojao se od anti-sindikalne obuke. Prikazivali su video materijale u kojima su nam objašnjavali zašto su sindikati loši, te kako su oni u Walmartu ponosni što u vlastiti sustav ne pripuštaju sindikate. Puštao sam da mi sve to uđe na jedno uho, a izađe na drugo. Osjećao sam da bih izdao svoje sindikalno aktivne roditelje kada bih tome posvetio i pet minuta svoje pažnje.

Istina, osigurana nam je edukacija u sprječavanju štete u trajanju od dan i pol. Kako uočiti kradljivce, što se događa ako uhvatimo zaposlenika u krađi, kao i rutinsko sprječavanje štete. Doveli su okružnog upravitelja za sprječavanje štete čiji je tridesetominutni govor trebao u naše kosti utjerati strah od Sama Waltona. Priopćio je vježbenicima kako će se, ukoliko dozna da smo nekome dopustili da se provuče, pojaviti u našoj trgovini s otkaznim pismom u ruci.

Ni jedan dio tog osmotjednog ispiranja mozga nije bio usmjeren k tome da vam pomogne pri obavljanju vašeg posla pomoćnika upravitelja. U suštini, više je nalikovalo policijskoj akademiji, uvježbavanju upravitelja da budu Walmartovi policijski službenici. Bili smo obučavani da sijemo strah među radnicima nadničarima. Ako prekoračite granice dopuštenog, gubite posao.

Nakon diplome (improvizirali su i svečanost dodjele) nisam imao pojma od čega se točno sastoji moj posao. Morao sam od drugih pomoćnika upravitelja u svojoj trgovini naučiti kako se služiti skenerom artikala, kako složiti raspored svojih odjela, kao i druge operativne stavke koje nisu bile pokrivene obukom. Jedino što sam naučio tijekom obuke jest kako se pred mušterijama i svojim podređenima pretvarati da sam zadovoljan.

Segregacija

Edukatori su nam objasnili da se pomoćnici upravitelja smiju družiti ili ići na pauzu jedino s drugim pomoćnicima upravitelja, ne s radnicima nadničarima, ni s kolegama upraviteljima, niti s upraviteljem trgovine. Tijekom svojega zaposlenja, većinu bih vremena odlazio u zalogajnicu s kolegom koji je također bio pomoćnik upravitelja. Ako bih ostao na ručku, isključio bih svoj walkie-talkie, i družio se te razgovarao s kolegama u prostoriji za odmor. Na to se gledalo s neodobravanjem.

Jedan dan edukacije bio je posvećen odijevanju. Postojala su zasebna pravila za odijevanje sukladno poziciji u hijerarhiji. Pomoćnici upravitelja i oni iznad njih morali su nositi plavu košulju s ovratnikom. Ako nemate ovratnik, gubite posao.

Radnici nadničari imali su veću slobodu pri odijevanju i nisu bili primorani nositi košulju s ovratnikom. Uprava mora nositi khaki hlače; nadničari mogu nositi jeans. Jednom sam prilikom čuo edukatora kako komentira: „Radnici plaćeni po satu vjerojatno si, čak ni s popustom, ne mogu priuštiti khaki hlače“.

Koliko je Walmart anti-sindikalno nastrojen? Odjenuo sam UAW[*] jaknu koju mi je kupila majka. Kada sam u njoj došao na posao, upravitelj trgovine provalio je u moj ormarić i zaplijenio je, uz objašnjenje kako bi mogla uzburkati duhove, a mene zapisao zbog ponašanja nedostojna jednoga zaposlenika Walmarta. Obratio sam se Odjelu za ljudske resurse, no uzalud. Walmart tvrdi kako zastupa politiku otvorenih vrata, međutim, a tomu su svjedočili i članovi OUR Walmarta, ona su ipak za većinu nas zatvorena.

Prije moga zaposlenja u najvećem svjetskom lancu trgovina, radio sam za njegova konkurenta, firmu prijateljski nastrojenu prema sindikatima s američkog srednjeg zapada, na istoj upraviteljskoj poziciji. Razlike su bile zapanjujuće. Nije predstavljalo problem da ja, kao upravitelj, izađem na nekoliko piva s drugim zaposlenicima. Radnici nadničari zaposleni kod konkurencije sindikalno su organizirani. Kada se kao upravitelj držite ugovora, vaše ispunjavanje tjednih rasporeda prava je milina!


S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš

Objavljeno na labornotes.org 31. kolovoza 2011.

Prevoditeljske opaske
[*] United Automobile Workers (UAW) – američki sindikat koji predstavlja radnike u SAD-u i Puerto Ricu, te Kanadi, op. prev.

Adaptirana slika preuzeta s teamsters174.net


Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve