Na rubu oštrice

Dan uoči sporazuma kojega je grčka vlada predvođena Syrizom potpisala tijekom pregovora s ministrima financija eurozone, Stathis Kouvelakis analizira “Moscovicijev spis” – nesuđeni prijedlog dogovora koji je tijekom pregovora procurio u medije i koji slovi kao “manje zlo” od onoga što je Syriza potpisala, unatoč tome što se njime “provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava prethodnoj suglasnosti zajmodavaca te se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju”.


Nakon svog komentara na pregovore o eurozoni objavljenog 18. veljače, Stathis Kouvelakis analizira dokumente koji su procurili u javnost te razmatra implikacije koje bi oni mogli imati po Syrizinu vladu, kao i narod koji ju je doveo na vlast.


Poslužimo se izlizanim klišeom: „Vremena su kritična“. Zapravo, više su od toga: na rubu smo prijelomne vremenske sekvence. Ukupni poduhvat Syrizine vlade prosuđivat će se na temelju njezine reakcije na besprimjernu ucjenu i ultimatume koje pred nju stavljaju njeni tragično pogrešno imenovani europski „partneri“.

A ni vijesti s fronte nisu obećavajuće. Nema dvojbe da je u ovome trenutku iznimno teško imati jasnu sliku pregovora – pri čemu izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron,
Izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast
uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, kao i činjenicu da jedna strana u rukama drži pištolj (ECB-a) uperen u vlastitu glavu. Međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast. Prije nego li preispitamo suštinu zahtjeva za produljenjem Ugovora o pružanju financijske pomoći kojega je grčka vlada u srijedu podnijela Briselu, pogledajmo pobliže „Moscovicijev spis“ kojega je grčka vlada pustila u medije tijekom sastanka Eurogrupe prošloga ponedjeljka, i za kojega je izjavila spremnost da ga potpiše.

Ovaj dokument[1] isključuje „unilateralno djelovanje“, kao proračunski cilj postavlja primarne viškove nedefiniranog iznosa te priznaje dug u cijelosti. Sve buduće prilagodbe vezane uz restrukturiranje duga morat će biti u skladu s odlukama Eurogrupe iz studenog 2012. godine. U suštini, provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava se prethodnoj suglasnosti zajmodavaca; što u osnovi znači poništenje tog programa. Povrh toga, dokumentom se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju, čime se po tom pitanju dodatno oslabljuje grčka pregovaračka pozicija. Očigledno je da se prihvaćanjem takvog okvira, kao pretpostavljenog „časnog kompromisa“, Syrizinoj vladi nastoje vezati ruke.

Zahtjev za produljenjem Ugovora o financijskoj potpori („Master Financial Assistance Facility Agreement“), kojega je u srijedu podnio Yanis Varoufakis, obuhvaća sve navedene točke te im po prvi puta pridodaje i priznavanje „nadležnosti okvira EU-a i ECB-a, a po istom principu i Međunarodnog monetarnog fonda, tijekom razdoblja trajanja produljenog Sporazuma (točka f)“[2]. Drugim riječima, Trojka se vraća, no pod drugim imenom. Grčki su mediji već počeli govoriti o „Institucijama“ (s velikim „I“).

Međutim, čak ni to nije dovoljno za EU i Schäublea. Nakon što su shvatili da je grčka strana – u želji da izbjegne svako potencijalno prsnuće, pa čak i svaki unilateralni potez – u stalnom povlačenju,
Nakon što su shvatili da je grčka strana u stalnom povlačenju, „partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizi šalju upozorenje Podemosu i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo
„partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao svoj primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizinoj vladi, istovremeno šalju upozorenje Podemosu, kao i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo. U svakom slučaju, njemačka strana je odbila grčki zahtjev za Ugovorom o financijskoj potpori, očito ciljajući na daljnje grčke ustupke i potpuno poniženje grčke ljevičarske vlade.

I upravo u tome možda leži nada. Ne treba sasvim isključiti mogućnost da vlada koja je preuzela neke osnovne obveze prema svome narodu odbije rastuće zahtjeve EU-a i zajmodavaca. Što je još važnije, ovakvom će se ponižavanju suprotstaviti narod koji je ponovno pronašao razlog za nadu te izlazi na ulice i trgove diljem zemlje. Povlačenje ne treba smatrati neizbježnim, a grčka vlada zaslužuje podršku u onoj mjeri u kojoj ne popušta u ovome ratu koji je usmjeren protiv nje. Kakav god bio konačni ishod, jedna je stvar sigurna. Svi ohrabrujući argumenti koji su kružili zadnjih nekoliko godina – argumenti o europskom „blefu“, o mogućnostima da se unutar eurozone ukinu mjere štednje, o razdvajanju ugovorâ o zajmu i memorandumâ, o rješenjima sličnijima Londonskoj konferenciji o njemačkom dugu iz 1953. godine (to jest, o takvom restrukturiranju duga koje je naklonjeno dužniku i dogovoreno uz suglasnost zajmodavca) – drugim riječima, sastavni elementi narativa o „dobrom euru“, urušili su se. U nekome trenutku, netko će nam i o svemu tome morati položiti račune.


Bilješke:


[1] Cjelokupni dokument objavio je novinar Paul Mason na sljedećem linku.
[2] Cjelokupni Varoufakisov tekst dostupan je ovdje.


Stathis Kouvelakis je predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu i član središnjeg odbora Syrize


Preveo Leandros Fischer
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica izdavačke kuće Verso

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru



Vezani članci

  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve