Na rubu oštrice

Dan uoči sporazuma kojega je grčka vlada predvođena Syrizom potpisala tijekom pregovora s ministrima financija eurozone, Stathis Kouvelakis analizira “Moscovicijev spis” – nesuđeni prijedlog dogovora koji je tijekom pregovora procurio u medije i koji slovi kao “manje zlo” od onoga što je Syriza potpisala, unatoč tome što se njime “provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava prethodnoj suglasnosti zajmodavaca te se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju”.


Nakon svog komentara na pregovore o eurozoni objavljenog 18. veljače, Stathis Kouvelakis analizira dokumente koji su procurili u javnost te razmatra implikacije koje bi oni mogli imati po Syrizinu vladu, kao i narod koji ju je doveo na vlast.


Poslužimo se izlizanim klišeom: „Vremena su kritična“. Zapravo, više su od toga: na rubu smo prijelomne vremenske sekvence. Ukupni poduhvat Syrizine vlade prosuđivat će se na temelju njezine reakcije na besprimjernu ucjenu i ultimatume koje pred nju stavljaju njeni tragično pogrešno imenovani europski „partneri“.

A ni vijesti s fronte nisu obećavajuće. Nema dvojbe da je u ovome trenutku iznimno teško imati jasnu sliku pregovora – pri čemu izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron,
Izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast
uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, kao i činjenicu da jedna strana u rukama drži pištolj (ECB-a) uperen u vlastitu glavu. Međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast. Prije nego li preispitamo suštinu zahtjeva za produljenjem Ugovora o pružanju financijske pomoći kojega je grčka vlada u srijedu podnijela Briselu, pogledajmo pobliže „Moscovicijev spis“ kojega je grčka vlada pustila u medije tijekom sastanka Eurogrupe prošloga ponedjeljka, i za kojega je izjavila spremnost da ga potpiše.

Ovaj dokument[1] isključuje „unilateralno djelovanje“, kao proračunski cilj postavlja primarne viškove nedefiniranog iznosa te priznaje dug u cijelosti. Sve buduće prilagodbe vezane uz restrukturiranje duga morat će biti u skladu s odlukama Eurogrupe iz studenog 2012. godine. U suštini, provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava se prethodnoj suglasnosti zajmodavaca; što u osnovi znači poništenje tog programa. Povrh toga, dokumentom se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju, čime se po tom pitanju dodatno oslabljuje grčka pregovaračka pozicija. Očigledno je da se prihvaćanjem takvog okvira, kao pretpostavljenog „časnog kompromisa“, Syrizinoj vladi nastoje vezati ruke.

Zahtjev za produljenjem Ugovora o financijskoj potpori („Master Financial Assistance Facility Agreement“), kojega je u srijedu podnio Yanis Varoufakis, obuhvaća sve navedene točke te im po prvi puta pridodaje i priznavanje „nadležnosti okvira EU-a i ECB-a, a po istom principu i Međunarodnog monetarnog fonda, tijekom razdoblja trajanja produljenog Sporazuma (točka f)“[2]. Drugim riječima, Trojka se vraća, no pod drugim imenom. Grčki su mediji već počeli govoriti o „Institucijama“ (s velikim „I“).

Međutim, čak ni to nije dovoljno za EU i Schäublea. Nakon što su shvatili da je grčka strana – u želji da izbjegne svako potencijalno prsnuće, pa čak i svaki unilateralni potez – u stalnom povlačenju,
Nakon što su shvatili da je grčka strana u stalnom povlačenju, „partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizi šalju upozorenje Podemosu i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo
„partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao svoj primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizinoj vladi, istovremeno šalju upozorenje Podemosu, kao i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo. U svakom slučaju, njemačka strana je odbila grčki zahtjev za Ugovorom o financijskoj potpori, očito ciljajući na daljnje grčke ustupke i potpuno poniženje grčke ljevičarske vlade.

I upravo u tome možda leži nada. Ne treba sasvim isključiti mogućnost da vlada koja je preuzela neke osnovne obveze prema svome narodu odbije rastuće zahtjeve EU-a i zajmodavaca. Što je još važnije, ovakvom će se ponižavanju suprotstaviti narod koji je ponovno pronašao razlog za nadu te izlazi na ulice i trgove diljem zemlje. Povlačenje ne treba smatrati neizbježnim, a grčka vlada zaslužuje podršku u onoj mjeri u kojoj ne popušta u ovome ratu koji je usmjeren protiv nje. Kakav god bio konačni ishod, jedna je stvar sigurna. Svi ohrabrujući argumenti koji su kružili zadnjih nekoliko godina – argumenti o europskom „blefu“, o mogućnostima da se unutar eurozone ukinu mjere štednje, o razdvajanju ugovorâ o zajmu i memorandumâ, o rješenjima sličnijima Londonskoj konferenciji o njemačkom dugu iz 1953. godine (to jest, o takvom restrukturiranju duga koje je naklonjeno dužniku i dogovoreno uz suglasnost zajmodavca) – drugim riječima, sastavni elementi narativa o „dobrom euru“, urušili su se. U nekome trenutku, netko će nam i o svemu tome morati položiti račune.


Bilješke:


[1] Cjelokupni dokument objavio je novinar Paul Mason na sljedećem linku.
[2] Cjelokupni Varoufakisov tekst dostupan je ovdje.


Stathis Kouvelakis je predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu i član središnjeg odbora Syrize


Preveo Leandros Fischer
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica izdavačke kuće Verso

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru



Vezani članci

  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 17. srpnja 2019. Syriza je poražena, ali Tsiprasov pohod na lijevi centar se nastavlja Na nedavnim prijevremenim grčkim općim izborima pobijedila je desna stranka Nova demokracija. Stranka Alexisa Tsiprasa, Syriza, napušta vlast, ali na osnovu izbornog rezultata od 31,5% ostaje u parlamentu, gdje će svoj imidž pokušati graditi hegemonizacijom lijevog centra, u svrhu čega su već implementirana određena kadrovska rješenja te marketinško-ideološki rebrending. Najveći izazov predstavlja joj iznalaženje kompenzacije za aktivnost u stranačkoj bazi, koju je ova „kartel-stranka“ neutralizirala još tijekom Tsiprasova konsolidiranja unutarstranačke moći oko uskog kruga suradnika.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
  • 30. lipnja 2019. O povijesnoj genezi autorskih prava Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.
  • 30. lipnja 2019. Stariti dostojanstveno Brutalistički centar kulture, londonski Barbican, nedavno je u jednoj od svojih slabije eksponiranih prostorija ugostio malu izložbu posvećenu iskustvu starenja i starosti u kapitalizmu. Segmenti multimedijalnog postava, baziranog na intervjuima s dvije tisuće osoba starijih od sedamdeset godina, na različitim su razinama progovorili o načinu na koji klasni položaj utječe na dužinu života i kvalitetu starenja u društvima koja počivaju na sistemskim nejednakostima.
  • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve