Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Dan uoči sporazuma kojega je grčka vlada predvođena Syrizom potpisala tijekom pregovora s ministrima financija eurozone, Stathis Kouvelakis analizira “Moscovicijev spis” – nesuđeni prijedlog dogovora koji je tijekom pregovora procurio u medije i koji slovi kao “manje zlo” od onoga što je Syriza potpisala, unatoč tome što se njime “provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava prethodnoj suglasnosti zajmodavaca te se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju”.


Nakon svog komentara na pregovore o eurozoni objavljenog 18. veljače, Stathis Kouvelakis analizira dokumente koji su procurili u javnost te razmatra implikacije koje bi oni mogli imati po Syrizinu vladu, kao i narod koji ju je doveo na vlast.


Poslužimo se izlizanim klišeom: „Vremena su kritična“. Zapravo, više su od toga: na rubu smo prijelomne vremenske sekvence. Ukupni poduhvat Syrizine vlade prosuđivat će se na temelju njezine reakcije na besprimjernu ucjenu i ultimatume koje pred nju stavljaju njeni tragično pogrešno imenovani europski „partneri“.

A ni vijesti s fronte nisu obećavajuće. Nema dvojbe da je u ovome trenutku iznimno teško imati jasnu sliku pregovora – pri čemu izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron,
Izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast
uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, kao i činjenicu da jedna strana u rukama drži pištolj (ECB-a) uperen u vlastitu glavu. Međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast. Prije nego li preispitamo suštinu zahtjeva za produljenjem Ugovora o pružanju financijske pomoći kojega je grčka vlada u srijedu podnijela Briselu, pogledajmo pobliže „Moscovicijev spis“ kojega je grčka vlada pustila u medije tijekom sastanka Eurogrupe prošloga ponedjeljka, i za kojega je izjavila spremnost da ga potpiše.

Ovaj dokument[1] isključuje „unilateralno djelovanje“, kao proračunski cilj postavlja primarne viškove nedefiniranog iznosa te priznaje dug u cijelosti. Sve buduće prilagodbe vezane uz restrukturiranje duga morat će biti u skladu s odlukama Eurogrupe iz studenog 2012. godine. U suštini, provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava se prethodnoj suglasnosti zajmodavaca; što u osnovi znači poništenje tog programa. Povrh toga, dokumentom se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju, čime se po tom pitanju dodatno oslabljuje grčka pregovaračka pozicija. Očigledno je da se prihvaćanjem takvog okvira, kao pretpostavljenog „časnog kompromisa“, Syrizinoj vladi nastoje vezati ruke.

Zahtjev za produljenjem Ugovora o financijskoj potpori („Master Financial Assistance Facility Agreement“), kojega je u srijedu podnio Yanis Varoufakis, obuhvaća sve navedene točke te im po prvi puta pridodaje i priznavanje „nadležnosti okvira EU-a i ECB-a, a po istom principu i Međunarodnog monetarnog fonda, tijekom razdoblja trajanja produljenog Sporazuma (točka f)“[2]. Drugim riječima, Trojka se vraća, no pod drugim imenom. Grčki su mediji već počeli govoriti o „Institucijama“ (s velikim „I“).

Međutim, čak ni to nije dovoljno za EU i Schäublea. Nakon što su shvatili da je grčka strana – u želji da izbjegne svako potencijalno prsnuće, pa čak i svaki unilateralni potez – u stalnom povlačenju,
Nakon što su shvatili da je grčka strana u stalnom povlačenju, „partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizi šalju upozorenje Podemosu i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo
„partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao svoj primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizinoj vladi, istovremeno šalju upozorenje Podemosu, kao i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo. U svakom slučaju, njemačka strana je odbila grčki zahtjev za Ugovorom o financijskoj potpori, očito ciljajući na daljnje grčke ustupke i potpuno poniženje grčke ljevičarske vlade.

I upravo u tome možda leži nada. Ne treba sasvim isključiti mogućnost da vlada koja je preuzela neke osnovne obveze prema svome narodu odbije rastuće zahtjeve EU-a i zajmodavaca. Što je još važnije, ovakvom će se ponižavanju suprotstaviti narod koji je ponovno pronašao razlog za nadu te izlazi na ulice i trgove diljem zemlje. Povlačenje ne treba smatrati neizbježnim, a grčka vlada zaslužuje podršku u onoj mjeri u kojoj ne popušta u ovome ratu koji je usmjeren protiv nje. Kakav god bio konačni ishod, jedna je stvar sigurna. Svi ohrabrujući argumenti koji su kružili zadnjih nekoliko godina – argumenti o europskom „blefu“, o mogućnostima da se unutar eurozone ukinu mjere štednje, o razdvajanju ugovorâ o zajmu i memorandumâ, o rješenjima sličnijima Londonskoj konferenciji o njemačkom dugu iz 1953. godine (to jest, o takvom restrukturiranju duga koje je naklonjeno dužniku i dogovoreno uz suglasnost zajmodavca) – drugim riječima, sastavni elementi narativa o „dobrom euru“, urušili su se. U nekome trenutku, netko će nam i o svemu tome morati položiti račune.


Bilješke:


[1] Cjelokupni dokument objavio je novinar Paul Mason na sljedećem linku.
[2] Cjelokupni Varoufakisov tekst dostupan je ovdje.


Stathis Kouvelakis je predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu i član središnjeg odbora Syrize


Preveo Leandros Fischer
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica izdavačke kuće Verso

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru



Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.