Na rubu oštrice

Dan uoči sporazuma kojega je grčka vlada predvođena Syrizom potpisala tijekom pregovora s ministrima financija eurozone, Stathis Kouvelakis analizira “Moscovicijev spis” – nesuđeni prijedlog dogovora koji je tijekom pregovora procurio u medije i koji slovi kao “manje zlo” od onoga što je Syriza potpisala, unatoč tome što se njime “provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava prethodnoj suglasnosti zajmodavaca te se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju”.


Nakon svog komentara na pregovore o eurozoni objavljenog 18. veljače, Stathis Kouvelakis analizira dokumente koji su procurili u javnost te razmatra implikacije koje bi oni mogli imati po Syrizinu vladu, kao i narod koji ju je doveo na vlast.


Poslužimo se izlizanim klišeom: „Vremena su kritična“. Zapravo, više su od toga: na rubu smo prijelomne vremenske sekvence. Ukupni poduhvat Syrizine vlade prosuđivat će se na temelju njezine reakcije na besprimjernu ucjenu i ultimatume koje pred nju stavljaju njeni tragično pogrešno imenovani europski „partneri“.

A ni vijesti s fronte nisu obećavajuće. Nema dvojbe da je u ovome trenutku iznimno teško imati jasnu sliku pregovora – pri čemu izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron,
Izraz „pregovori“ u ovom slučaju predstavlja oksimoron uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast
uzmemo li u obzir potpuni nesrazmjer odnosa snaga, kao i činjenicu da jedna strana u rukama drži pištolj (ECB-a) uperen u vlastitu glavu. Međutim, jedna je stvar sasvim jasna – grčka se vlada povukla u ključnim aspektima, osobito u odnosu na preuzete obaveze prema narodu koji ju je doveo na vlast. Prije nego li preispitamo suštinu zahtjeva za produljenjem Ugovora o pružanju financijske pomoći kojega je grčka vlada u srijedu podnijela Briselu, pogledajmo pobliže „Moscovicijev spis“ kojega je grčka vlada pustila u medije tijekom sastanka Eurogrupe prošloga ponedjeljka, i za kojega je izjavila spremnost da ga potpiše.

Ovaj dokument[1] isključuje „unilateralno djelovanje“, kao proračunski cilj postavlja primarne viškove nedefiniranog iznosa te priznaje dug u cijelosti. Sve buduće prilagodbe vezane uz restrukturiranje duga morat će biti u skladu s odlukama Eurogrupe iz studenog 2012. godine. U suštini, provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom solunskom izbornom programu podvrgava se prethodnoj suglasnosti zajmodavaca; što u osnovi znači poništenje tog programa. Povrh toga, dokumentom se uvažavaju odurni uvjeti ugovorâ o kreditiranju, čime se po tom pitanju dodatno oslabljuje grčka pregovaračka pozicija. Očigledno je da se prihvaćanjem takvog okvira, kao pretpostavljenog „časnog kompromisa“, Syrizinoj vladi nastoje vezati ruke.

Zahtjev za produljenjem Ugovora o financijskoj potpori („Master Financial Assistance Facility Agreement“), kojega je u srijedu podnio Yanis Varoufakis, obuhvaća sve navedene točke te im po prvi puta pridodaje i priznavanje „nadležnosti okvira EU-a i ECB-a, a po istom principu i Međunarodnog monetarnog fonda, tijekom razdoblja trajanja produljenog Sporazuma (točka f)“[2]. Drugim riječima, Trojka se vraća, no pod drugim imenom. Grčki su mediji već počeli govoriti o „Institucijama“ (s velikim „I“).

Međutim, čak ni to nije dovoljno za EU i Schäublea. Nakon što su shvatili da je grčka strana – u želji da izbjegne svako potencijalno prsnuće, pa čak i svaki unilateralni potez – u stalnom povlačenju,
Nakon što su shvatili da je grčka strana u stalnom povlačenju, „partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizi šalju upozorenje Podemosu i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo
„partneri“ su odabrali njezinu potpunu predaju kao svoj primarni cilj. Održavanjem lekcije Syrizinoj vladi, istovremeno šalju upozorenje Podemosu, kao i bilo kojoj drugoj sili u Europi koja bi mogla dovesti u pitanje mjere štednje, memorandume i dužničko ropstvo. U svakom slučaju, njemačka strana je odbila grčki zahtjev za Ugovorom o financijskoj potpori, očito ciljajući na daljnje grčke ustupke i potpuno poniženje grčke ljevičarske vlade.

I upravo u tome možda leži nada. Ne treba sasvim isključiti mogućnost da vlada koja je preuzela neke osnovne obveze prema svome narodu odbije rastuće zahtjeve EU-a i zajmodavaca. Što je još važnije, ovakvom će se ponižavanju suprotstaviti narod koji je ponovno pronašao razlog za nadu te izlazi na ulice i trgove diljem zemlje. Povlačenje ne treba smatrati neizbježnim, a grčka vlada zaslužuje podršku u onoj mjeri u kojoj ne popušta u ovome ratu koji je usmjeren protiv nje. Kakav god bio konačni ishod, jedna je stvar sigurna. Svi ohrabrujući argumenti koji su kružili zadnjih nekoliko godina – argumenti o europskom „blefu“, o mogućnostima da se unutar eurozone ukinu mjere štednje, o razdvajanju ugovorâ o zajmu i memorandumâ, o rješenjima sličnijima Londonskoj konferenciji o njemačkom dugu iz 1953. godine (to jest, o takvom restrukturiranju duga koje je naklonjeno dužniku i dogovoreno uz suglasnost zajmodavca) – drugim riječima, sastavni elementi narativa o „dobrom euru“, urušili su se. U nekome trenutku, netko će nam i o svemu tome morati položiti račune.


Bilješke:


[1] Cjelokupni dokument objavio je novinar Paul Mason na sljedećem linku.
[2] Cjelokupni Varoufakisov tekst dostupan je ovdje.


Stathis Kouvelakis je predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu i član središnjeg odbora Syrize


Preveo Leandros Fischer
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš


Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica izdavačke kuće Verso

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru



Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve