13. izdanje časopisa „k.“: Radnička kultura i književnost

“Uredništvo 13. broja studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju „k.“ objavljuje javni natječaj za radove. Temat 13. broja glasi „Radnička kultura i književnost“. Sam temat je postavljen maksimalno široko. On podrazumijeva reprezentaciju radničke klase u kulturnim proizvodima (književnost, film …), književnost koja je pisana direktno od strane pripadnika radničke klase, infrastrukturu koja podržava ili stimulira proizvodnju književnosti ili drugih kulturnih proizvoda koji prikazuju ili su pisani od strane pripadnika radničke klase, trendove konzumacije kulturnih proizvoda (posebno književnosti) od strane pripadnika radničke klase na nekom području ili vremenu, teorije koje pokušavaju definirati što je to radnička književnost ili radnička kultura, radnička književnost ili kultura u sklopu ideologije ili strategija nekih političkih entiteta itd.” Rok za slanje radova je 1.6.2015., a više o natječaju pročitajte u nastavku.


Časopis za književnu i kulturalnu teoriju „k.“

Poziv za radove


Uredništvo 13. broja studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju „k.“ objavljuje javni natječaj za radove. Temat 13. broja glasi „Radnička kultura i književnost“. Sam temat je postavljen maksimalno široko. On podrazumijeva reprezentaciju radničke klase u kulturnim proizvodima (književnost, film …), književnost koja je pisana direktno od strane pripadnika radničke klase, infrastrukturu koja podržava ili stimulira proizvodnju književnosti ili drugih kulturnih proizvoda koji prikazuju ili su pisani od strane pripadnika radničke klase, trendove konzumacije kulturnih proizvoda (posebno književnosti) od strane pripadnika radničke klase na nekom području ili vremenu, teorije koje pokušavaju definirati što je to radnička književnost ili radnička kultura, radnička književnost ili kultura u sklopu ideologije ili strategija nekih političkih entiteta itd, itd. Dakle, bilo kakve analize koje uključuju radničku klasu i umjetničke proizvode potpadaju pod naše zanimanje.

Jedan od podtemata u prijevodnom bloku zasigurno će biti i fenomen tzv. freeter književnosti u Japanu ili, kako se još naziva, japanske neoproleterske književnosti. Radi se o fenomenu koji nastaje u 90-im godinama i traje do danas, a koji je indirektna posljedica proboja neoliberalnih mjera u japansku ekonomiju i politiku. Dakle, radi se o književnom žanru koji nastaje ruku pod ruku s novim japanskim prekarijatom ili tzv. freeters. Također će se naći i prijevodni podtemat o radničkoj klasi i književnosti u Vajmarskoj Njemačkoj. Tu se primarno diskutira o pitanju kulturnog nasljeđa, odnosno je li radničkoj klasi potrebna neka njezina autohtona umjetnost ili je potrebno ili nužno nastavljati gajiti buržoaske kulturne tekovine. Također se diskutira o raznim sovjetskim uvozima u tadašnju Njemačku, poput radničkog korespondencijskog pokreta, i o mnogim specifičnim književnim i kulturnim fenomenima koji se razvijaju među i oko pripadnika njemačke radničke klase.

Posebno pozivamo studente humanističkih ili srodnih društvenih znanosti s područja zemalja bivše Jugoslavije da se odazovu svojim radovima. Tražimo radove koji nisu prethodno objavljivani.

Svoje radove i sve ostale upite možete poslati na našu e-mail adresu:

k.casopis@gmail.com

Rok za slanje radova: 1.6.2015.



Fotografija je preuzeta s Facebook stranice časopisa i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve