Zagreb Pride 2015: “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!”

Današnja XIV. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji “Zagreb Pride 2015”, koja kreće u 15 sati s Marulićeva trga pod parolom “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!” u proglasu poziva na širenje polja borbe i zajedništvo protiv struktura moći angažiranih na političkom, moralnom i ekonomskom razaranju društva: “Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa! Danas skidamo ružičaste naočale i krećemo u borbu, izlazimo van i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ – danas se autamo kao građanke i građani koji neće mirno stajati i šutke gledati kako se kotač povijesti okreće unazad. Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava.”

PROGLAS: “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!”
Što je postala Hrvatska danas?

Dugovi, krediti i deložacije. Napadi na reproduktivna prava i šovinizam. Razbijanje ćiriličnih ploča, vojni rokovi i kvazi-patriotizam. Šator.

Ovo nije stvarnost kakvu želimo, nego kakvu zajednički moramo mijenjati!

Mi smo lezbe, mi smo pederi, mi smo bi, mi smo trans, mi smo queer, mi smo sto drugih stvari uz to i mi nismo zadovoljni ovim stanjem u državi! Ovdje smo zajedno jer ovo nije samo Povorka ponosa – ovo je najveći politički prosvjed u Hrvatskoj. Došli smo ovdje odlučno i glasno poručiti da nikada nismo bili jači i da nas ne mogu uplašiti, ušutkati niti razjediniti. Od svojih ideala ne odustajemo!

Dok postoje oni koji neumorno zazivaju ratove, postojat ćemo i mi da se borimo za društvo mira, suživota i solidarnosti.

Dok vladaju pohlepa za moći i profitom, stajat ćemo snažno u obrani svojih javnih dobara, okoliša i blagostanja.

Dok mole ispred bolnica i pokušavaju nam oduzeti naše slobode, bit ćemo tu da očuvamo pravo na izbor i autonomiju.

Dok truju javnost govorom mržnje protiv svega što je drugačije, naši glasovi orit će se u obranu otvorenog društva i demokracije.

Ne smijemo se prepustiti osjećaju apatije i cinizma. Pasivnost i skretanje pogleda luksuz su koji si više ne možemo priuštiti jer sve nas tlače iste strukture moći. Moramo ih zaustaviti u daljnjem političkom, ekonomskom i moralnom razaranju našega društva. Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa!

Danas skidamo ružičaste naočale i krećemo u borbu, izlazimo van i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ – danas se autamo kao građanke i građani koji neće mirno stajati i šutke gledati kako se kotač povijesti okreće unazad. Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava.

Osnaživanjem široke fronte unutar koje djelujemo, želimo buditi nadu u to da su promjene ipak moguće. Ali ako želimo pravu borbu, a ne onu s vjetrenjačama, morat ćemo se više povezati. Morat ćemo biti glasnije, hrabrije i vidljivije! Odgovor radikalizaciji i mržnji mora biti zajednički glas široke i ujedinjene progresivne fronte!

Odavno smo sišli s margina i na njih se ne vraćamo. Pokažimo im koliko nas ima, jer mi smo snaga ovog društva!

Pokrenimo se i djelujmo! Za solidarnost i demokraciju, za sestrinstvo i jedinstvo, za lezbijstvo i kvirstvo! Za antifašizam – bez kompromisa!

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve