Zagreb Pride 2015: “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!”

Današnja XIV. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji “Zagreb Pride 2015”, koja kreće u 15 sati s Marulićeva trga pod parolom “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!” u proglasu poziva na širenje polja borbe i zajedništvo protiv struktura moći angažiranih na političkom, moralnom i ekonomskom razaranju društva: “Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa! Danas skidamo ružičaste naočale i krećemo u borbu, izlazimo van i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ – danas se autamo kao građanke i građani koji neće mirno stajati i šutke gledati kako se kotač povijesti okreće unazad. Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava.”



PROGLAS: “Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa!”


Što je postala Hrvatska danas?

Dugovi, krediti i deložacije. Napadi na reproduktivna prava i šovinizam. Razbijanje ćiriličnih ploča, vojni rokovi i kvazi-patriotizam. Šator.

Ovo nije stvarnost kakvu želimo, nego kakvu zajednički moramo mijenjati!

Mi smo lezbe, mi smo pederi, mi smo bi, mi smo trans, mi smo queer, mi smo sto drugih stvari uz to i mi nismo zadovoljni ovim stanjem u državi! Ovdje smo zajedno jer ovo nije samo Povorka ponosa – ovo je najveći politički prosvjed u Hrvatskoj. Došli smo ovdje odlučno i glasno poručiti da nikada nismo bili jači i da nas ne mogu uplašiti, ušutkati niti razjediniti. Od svojih ideala ne odustajemo!

Dok postoje oni koji neumorno zazivaju ratove, postojat ćemo i mi da se borimo za društvo mira, suživota i solidarnosti.

Dok vladaju pohlepa za moći i profitom, stajat ćemo snažno u obrani svojih javnih dobara, okoliša i blagostanja.

Dok mole ispred bolnica i pokušavaju nam oduzeti naše slobode, bit ćemo tu da očuvamo pravo na izbor i autonomiju.

Dok truju javnost govorom mržnje protiv svega što je drugačije, naši glasovi orit će se u obranu otvorenog društva i demokracije.

Ne smijemo se prepustiti osjećaju apatije i cinizma. Pasivnost i skretanje pogleda luksuz su koji si više ne možemo priuštiti jer sve nas tlače iste strukture moći. Moramo ih zaustaviti u daljnjem političkom, ekonomskom i moralnom razaranju našega društva. Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa!

Danas skidamo ružičaste naočale i krećemo u borbu, izlazimo van i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ – danas se autamo kao građanke i građani koji neće mirno stajati i šutke gledati kako se kotač povijesti okreće unazad. Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava.

Osnaživanjem široke fronte unutar koje djelujemo, želimo buditi nadu u to da su promjene ipak moguće. Ali ako želimo pravu borbu, a ne onu s vjetrenjačama, morat ćemo se više povezati. Morat ćemo biti glasnije, hrabrije i vidljivije! Odgovor radikalizaciji i mržnji mora biti zajednički glas široke i ujedinjene progresivne fronte!

Odavno smo sišli s margina i na njih se ne vraćamo. Pokažimo im koliko nas ima, jer mi smo snaga ovog društva!

Pokrenimo se i djelujmo! Za solidarnost i demokraciju, za sestrinstvo i jedinstvo, za lezbijstvo i kvirstvo! Za antifašizam – bez kompromisa!




Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve