Yanis Varoufakis 2. kolovoza 2015.

Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Suočen s optužbama za izdaju državnih interesa, bivši grčki ministar financija odgovara stavljanjem stvari u perspektivu: “Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada. Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici, oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.”


Bizaran pokušaj da me se optuži za izdaju jer sam se navodno urotio da izbacim Grčku iz eurozone, odražava fenomen širih razmjera


Ovakav čin pokazuje odlučan napor da se delegitimira naše petomjesečne (25. siječnja do 5. srpnja 2015.) pregovore s Trojkom, kao i razjarenost jer smo imali smjelosti da dovedemo u pitanje mudrost i efikasnost njezina propalog programa za Grčku.

Cilj mojih samoprozvanih progonitelja jest okarakterizirati naš prkosan pregovarački stav kao zastranjenje, pogrešku, ili još bolje, iz perspektive grčkog oligarhijskog establišmenta koji je prijateljski naklonjen prema Trojki – kao „zločin“ protiv grčkih državnih interesa.

Moj podmukli ‘zločin’ sastojao se u tome da sam, izražavajući kolektivnu volju naše vlade, utjelovio sljedeće grijehe:

  • Sučeljavanje s čelnicima Eurogrupe kao s ravnopravnim subjektima kojima se ima pravo reći „NE“ te im iznijeti snažne analitičke argumente za odbacivanje katastrofalne nelogičnosti davanja ogromnih zajmova insolventnoj državi koja se nalazi u uvjetima samoporažavajućih mjera štednje
  • Demonstraciju kako se može biti posvećeni europejac, težiti da se vlastitu državu zadrži unutar eurozone, a istovremeno odbaciti politike Eurogrupe koje štete Europi, dekonstruiraju euro, i ono presudno – bacaju vlastitu zemlju u klopku dužničkog ropstva pogonjenog mjerama štednje
  • Plan suočavanja s nepredviđenim situacijama s kojima su mi vodeći kolege iz Eurogrupe, kao i visoko pozicionirani dužnosnici Trojke, prijetili licem u lice tijekom rasprava
  • Otkrivanje kako su prijašnje grčke vlade pretvorile ključne državne odjele, poput Generalnog sekretarijata za javne prihode i Helenskog ureda za statistiku, u odjele koje u suštini kontrolira Trojka i pouzdano pritišće u svrhu potkopavanja izabrane vlasti

Sasvim je jasno kako grčka vlada ima dužnost povratiti nacionalni i demokratski suverenitet nad svim državnim odjelima, a posebice nad onima u Ministarstvu financija. Ako to ne učini, nastavit će se odricati instrumenata stvaranja politika za koje glasači očekuju da ih upotrijebi kako bi ustrajala u mandatu kojega su joj pružili glasači.

Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada.

Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici (istovremeno primajući svoje pozamašne plaće od grčkih poreznih obveznika koji su već mnogo toga propatili), oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.

Ponosni i iskreni pregovori koje je Syrizina vlada provodila od prvog dana kada smo izabrani već su promijenili europsku javnu debatu nabolje. Rasprava o demokratskom deficitu koji opsjeda eurozonu sada je nezaustavljiva. Nažalost, Trojkine domaće navijačice ne čine se sposobnima podnijeti ovaj povijesni uspjeh. Njihova nastojanja da ga kriminaliziraju nasukat će se na istom sprudu koji je dokrajčio njihovu napadnu propagandnu kampanju protiv glasa „NE“ na referendumu 5. srpnja: zaustavit će ih velika većina neustrašivog naroda Grčke.


S engleskog preveo Martin Beroš




Fotografija/mem Yanisa Varoufakisa je preuzeta sa stranice imgflip.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa


Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 9. prosinca 2021. Domaći uradak: tri nove knjige o radu Knjige Heather Berg Porn Work: Sex, Labor, and Late Capitalism, Phila Jonesa Work without the Worker: Labour in the age of Platform Capitalism i Amelie Horgan Lost in Work: Escaping Capitalism produbljuju analize suvremenih oblika rada. Prva se bavi tipovima rada koji omogućuju pornografsku proizvodnju, a njihovo nijansirano promišljanje pokazuje prelaženje granica između rada i ne-rada, kao i pomjeranje klasnih pozicija: pa je tako u nastojanju da se bude sam svoj šef istovremeno moguće postati vlastiti štrajkolomac. Druga knjiga se bavi platformskim honorarnim radom i njegovom zaglibljenosti u liminalnom stanju između stroja i ljudskog bića, radnika i izvođača, rada i igre: pa tako možemo biti ne samo vlastiti štrajkolomac, nego i vlastita automatizacija. Treća knjiga propituje jaz između iskustva rada i njegove reprezentacije: rad se ne predstavlja kao nešto čemu smo podređeni i na što smo prinuđeni zbog opstanka, već kao nešto što nas konstituira kao subjekte, ne kao nešto što moramo nego kao nešto što jesmo. Sve tri knjige bi mogle da potaknu ne samo propitivanje zastarjelih konceptualizacija rada, već i da naznače horizont za nove načine borbe.
  • 30. studenoga 2021. Staljin – revolucionarni realpolitičar i(li) grobar revolucije? Da bi se razumjelo zašto je Staljin bio toliko popularan u brojnim zemljama u kojima su postojala snažna komunistička nastojanja te zašto je četvrtinu stoljeća predstavljao utjelovljenje ideja komunizma, valja napustiti simplificirane narative utemeljene na „kultu ličnosti“, te ozbiljno pristupiti analizi struktura unutar kojih je djelovao ovaj revolucionarni realpolitičar (i istovremeni „grobar revolucije“). U tekstu koji manevrira kroz političke, strateške, pa i teorijske putanje sovjetskog konteksta, Staljinovo se ime prije svega vezuje uz dosljednu i pobjedničku antifašističku politiku, te fascinantnu (iako i vrlo problematičnu) industrijalizaciju. Tragedija staljinizma se, pak, ne promatra kroz banalni imaginarij o dvama tobože sličnima „totalitarizmima“ (fašizmu i komunizmu), već se ogleda u deprioritiziranju revolucionarnog horizonta koji je otvorila boljševička revolucija.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve