Yanis Varoufakis 2. kolovoza 2015.

Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Suočen s optužbama za izdaju državnih interesa, bivši grčki ministar financija odgovara stavljanjem stvari u perspektivu: “Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada. Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici, oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.”

Bizaran pokušaj da me se optuži za izdaju jer sam se navodno urotio da izbacim Grčku iz eurozone, odražava fenomen širih razmjera
Ovakav čin pokazuje odlučan napor da se delegitimira naše petomjesečne (25. siječnja do 5. srpnja 2015.) pregovore s Trojkom, kao i razjarenost jer smo imali smjelosti da dovedemo u pitanje mudrost i efikasnost njezina propalog programa za Grčku.

Cilj mojih samoprozvanih progonitelja jest okarakterizirati naš prkosan pregovarački stav kao zastranjenje, pogrešku, ili još bolje, iz perspektive grčkog oligarhijskog establišmenta koji je prijateljski naklonjen prema Trojki – kao „zločin“ protiv grčkih državnih interesa.

Moj podmukli ‘zločin’ sastojao se u tome da sam, izražavajući kolektivnu volju naše vlade, utjelovio sljedeće grijehe:

  • Sučeljavanje s čelnicima Eurogrupe kao s ravnopravnim subjektima kojima se ima pravo reći „NE“ te im iznijeti snažne analitičke argumente za odbacivanje katastrofalne nelogičnosti davanja ogromnih zajmova insolventnoj državi koja se nalazi u uvjetima samoporažavajućih mjera štednje
  • Demonstraciju kako se može biti posvećeni europejac, težiti da se vlastitu državu zadrži unutar eurozone, a istovremeno odbaciti politike Eurogrupe koje štete Europi, dekonstruiraju euro, i ono presudno – bacaju vlastitu zemlju u klopku dužničkog ropstva pogonjenog mjerama štednje
  • Plan suočavanja s nepredviđenim situacijama s kojima su mi vodeći kolege iz Eurogrupe, kao i visoko pozicionirani dužnosnici Trojke, prijetili licem u lice tijekom rasprava
  • Otkrivanje kako su prijašnje grčke vlade pretvorile ključne državne odjele, poput Generalnog sekretarijata za javne prihode i Helenskog ureda za statistiku, u odjele koje u suštini kontrolira Trojka i pouzdano pritišće u svrhu potkopavanja izabrane vlasti

Sasvim je jasno kako grčka vlada ima dužnost povratiti nacionalni i demokratski suverenitet nad svim državnim odjelima, a posebice nad onima u Ministarstvu financija. Ako to ne učini, nastavit će se odricati instrumenata stvaranja politika za koje glasači očekuju da ih upotrijebi kako bi ustrajala u mandatu kojega su joj pružili glasači.

Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada.

Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici (istovremeno primajući svoje pozamašne plaće od grčkih poreznih obveznika koji su već mnogo toga propatili), oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.

Ponosni i iskreni pregovori koje je Syrizina vlada provodila od prvog dana kada smo izabrani već su promijenili europsku javnu debatu nabolje. Rasprava o demokratskom deficitu koji opsjeda eurozonu sada je nezaustavljiva. Nažalost, Trojkine domaće navijačice ne čine se sposobnima podnijeti ovaj povijesni uspjeh. Njihova nastojanja da ga kriminaliziraju nasukat će se na istom sprudu koji je dokrajčio njihovu napadnu propagandnu kampanju protiv glasa „NE“ na referendumu 5. srpnja: zaustavit će ih velika većina neustrašivog naroda Grčke.
S engleskog preveo Martin Beroš

Fotografija/mem Yanisa Varoufakisa je preuzeta sa stranice imgflip.com i prilagođena formi ikone.

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?

Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice

Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa

Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve