Yanis Varoufakis 2. kolovoza 2015.

Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Suočen s optužbama za izdaju državnih interesa, bivši grčki ministar financija odgovara stavljanjem stvari u perspektivu: “Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada. Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici, oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.”


Bizaran pokušaj da me se optuži za izdaju jer sam se navodno urotio da izbacim Grčku iz eurozone, odražava fenomen širih razmjera


Ovakav čin pokazuje odlučan napor da se delegitimira naše petomjesečne (25. siječnja do 5. srpnja 2015.) pregovore s Trojkom, kao i razjarenost jer smo imali smjelosti da dovedemo u pitanje mudrost i efikasnost njezina propalog programa za Grčku.

Cilj mojih samoprozvanih progonitelja jest okarakterizirati naš prkosan pregovarački stav kao zastranjenje, pogrešku, ili još bolje, iz perspektive grčkog oligarhijskog establišmenta koji je prijateljski naklonjen prema Trojki – kao „zločin“ protiv grčkih državnih interesa.

Moj podmukli ‘zločin’ sastojao se u tome da sam, izražavajući kolektivnu volju naše vlade, utjelovio sljedeće grijehe:

  • Sučeljavanje s čelnicima Eurogrupe kao s ravnopravnim subjektima kojima se ima pravo reći „NE“ te im iznijeti snažne analitičke argumente za odbacivanje katastrofalne nelogičnosti davanja ogromnih zajmova insolventnoj državi koja se nalazi u uvjetima samoporažavajućih mjera štednje
  • Demonstraciju kako se može biti posvećeni europejac, težiti da se vlastitu državu zadrži unutar eurozone, a istovremeno odbaciti politike Eurogrupe koje štete Europi, dekonstruiraju euro, i ono presudno – bacaju vlastitu zemlju u klopku dužničkog ropstva pogonjenog mjerama štednje
  • Plan suočavanja s nepredviđenim situacijama s kojima su mi vodeći kolege iz Eurogrupe, kao i visoko pozicionirani dužnosnici Trojke, prijetili licem u lice tijekom rasprava
  • Otkrivanje kako su prijašnje grčke vlade pretvorile ključne državne odjele, poput Generalnog sekretarijata za javne prihode i Helenskog ureda za statistiku, u odjele koje u suštini kontrolira Trojka i pouzdano pritišće u svrhu potkopavanja izabrane vlasti

Sasvim je jasno kako grčka vlada ima dužnost povratiti nacionalni i demokratski suverenitet nad svim državnim odjelima, a posebice nad onima u Ministarstvu financija. Ako to ne učini, nastavit će se odricati instrumenata stvaranja politika za koje glasači očekuju da ih upotrijebi kako bi ustrajala u mandatu kojega su joj pružili glasači.

Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada.

Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici (istovremeno primajući svoje pozamašne plaće od grčkih poreznih obveznika koji su već mnogo toga propatili), oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.

Ponosni i iskreni pregovori koje je Syrizina vlada provodila od prvog dana kada smo izabrani već su promijenili europsku javnu debatu nabolje. Rasprava o demokratskom deficitu koji opsjeda eurozonu sada je nezaustavljiva. Nažalost, Trojkine domaće navijačice ne čine se sposobnima podnijeti ovaj povijesni uspjeh. Njihova nastojanja da ga kriminaliziraju nasukat će se na istom sprudu koji je dokrajčio njihovu napadnu propagandnu kampanju protiv glasa „NE“ na referendumu 5. srpnja: zaustavit će ih velika većina neustrašivog naroda Grčke.


S engleskog preveo Martin Beroš




Fotografija/mem Yanisa Varoufakisa je preuzeta sa stranice imgflip.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa


Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve