Yanis Varoufakis

Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Suočen s optužbama za izdaju državnih interesa, bivši grčki ministar financija odgovara stavljanjem stvari u perspektivu: “Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada. Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici, oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.”

Bizaran pokušaj da me se optuži za izdaju jer sam se navodno urotio da izbacim Grčku iz eurozone, odražava fenomen širih razmjera
Ovakav čin pokazuje odlučan napor da se delegitimira naše petomjesečne (25. siječnja do 5. srpnja 2015.) pregovore s Trojkom, kao i razjarenost jer smo imali smjelosti da dovedemo u pitanje mudrost i efikasnost njezina propalog programa za Grčku.

Cilj mojih samoprozvanih progonitelja jest okarakterizirati naš prkosan pregovarački stav kao zastranjenje, pogrešku, ili još bolje, iz perspektive grčkog oligarhijskog establišmenta koji je prijateljski naklonjen prema Trojki – kao „zločin“ protiv grčkih državnih interesa.

Moj podmukli ‘zločin’ sastojao se u tome da sam, izražavajući kolektivnu volju naše vlade, utjelovio sljedeće grijehe:

  • Sučeljavanje s čelnicima Eurogrupe kao s ravnopravnim subjektima kojima se ima pravo reći „NE“ te im iznijeti snažne analitičke argumente za odbacivanje katastrofalne nelogičnosti davanja ogromnih zajmova insolventnoj državi koja se nalazi u uvjetima samoporažavajućih mjera štednje
  • Demonstraciju kako se može biti posvećeni europejac, težiti da se vlastitu državu zadrži unutar eurozone, a istovremeno odbaciti politike Eurogrupe koje štete Europi, dekonstruiraju euro, i ono presudno – bacaju vlastitu zemlju u klopku dužničkog ropstva pogonjenog mjerama štednje
  • Plan suočavanja s nepredviđenim situacijama s kojima su mi vodeći kolege iz Eurogrupe, kao i visoko pozicionirani dužnosnici Trojke, prijetili licem u lice tijekom rasprava
  • Otkrivanje kako su prijašnje grčke vlade pretvorile ključne državne odjele, poput Generalnog sekretarijata za javne prihode i Helenskog ureda za statistiku, u odjele koje u suštini kontrolira Trojka i pouzdano pritišće u svrhu potkopavanja izabrane vlasti

Sasvim je jasno kako grčka vlada ima dužnost povratiti nacionalni i demokratski suverenitet nad svim državnim odjelima, a posebice nad onima u Ministarstvu financija. Ako to ne učini, nastavit će se odricati instrumenata stvaranja politika za koje glasači očekuju da ih upotrijebi kako bi ustrajala u mandatu kojega su joj pružili glasači.

Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada.

Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici (istovremeno primajući svoje pozamašne plaće od grčkih poreznih obveznika koji su već mnogo toga propatili), oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.

Ponosni i iskreni pregovori koje je Syrizina vlada provodila od prvog dana kada smo izabrani već su promijenili europsku javnu debatu nabolje. Rasprava o demokratskom deficitu koji opsjeda eurozonu sada je nezaustavljiva. Nažalost, Trojkine domaće navijačice ne čine se sposobnima podnijeti ovaj povijesni uspjeh. Njihova nastojanja da ga kriminaliziraju nasukat će se na istom sprudu koji je dokrajčio njihovu napadnu propagandnu kampanju protiv glasa „NE“ na referendumu 5. srpnja: zaustavit će ih velika većina neustrašivog naroda Grčke.
S engleskog preveo Martin Beroš

Fotografija/mem Yanisa Varoufakisa je preuzeta sa stranice imgflip.com i prilagođena formi ikone.

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?

Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice

Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa

2. kolovoza 2015.
Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka