Odgovor Plenuma na izjavu Uprave za javnost i medije

Na sinoćnjem 204. plenumu FFZG-a, sudionici su analizirali, doradili i izglasali odgovor medijske sekcije na ''Priopćenje za medije i javnost'' objavljeno na službenim stranicama Filozofskog fakulteta od strane njegove Uprave - institucije odnedavno, a nelegitimno i upitne legalnosti, krnjeg sastava. Uz prokazivanje netransparentnosti procesa izrade spornog ugovora, plenum se osvrnuo i na niz spinova, neistina i uzdržavanja informacija od strane Uprave fakulteta vezanih uz ovu temu.

Umjetnička instalacija "Crvene niti" na spomeniku  S. S. Kranjčeviću, postavljena tijekom studentske kontrole nad FFZG-om u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje
 (autori: Igor Grubić i Vladimir Tatomir, 2009.)
Umjetnička instalacija "Crvene niti" na spomeniku S. S. Kranjčeviću, postavljena tijekom studentske kontrole nad FFZG-om u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje (autori: Igor Grubić i Vladimir Tatomir, 2009.)
Potaknuti besramnim priopćenjem za medije i javnost Uprave Filozofskog fakulteta, primorani smo odgovoriti na niz izrečenih poluistina, neistina i tendencioznih tumačenja.

Kao prvo, Uprava aktivno i legitimno djelovanje vlastitih studenata naziva „događanjima“, očigledno bez mogućnosti da u potpunosti razumije razloge za te akcije koji su jasno izneseni u 78. broju Skripte. To samo pokazuje do koje mjere je ovoj Upravi uopće stalo do ciljeva i interesa onih u čijim bi ciljevima i interesima najprije trebala raditi.

Činjenica jest da je obveza svih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu međusobna suradnja, ali nijedan pravni akt ne propisuje ni nužnost, ni oblike, ni načine te suradnje. Naše protivljenje izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija s KBF-om nije protivljenje već postojećoj suradnji s tim, kao ni ostalim, fakultetima. Napominjemo da prema predloženim nacrtima ugovora kojima raspolažemo, suradnja kojoj se protivimo nije ni približno definirana.

Krajnje nepoznavnje procesâ na Filozofskom fakultetu te potpuna odvojenost Uprave od studenata i nastavnika vidi se i po tome da zaposlenici i studenti tek iz ovog priopćenja dobivaju informaciju o tome koliko je odsjeka glasalo za ili protiv nacrta ovog ugovora. S obzirom na to da je tek u ovom priopćenju izneseno da je ugovor još u nacrtu, nije jasno kako je glasanje za ili protiv ugovora na sastancima vijeća odsjeka bilo moguće ako je još uvijek riječ o javnoj raspravi, a ne o gotovom tekstu ugovora. Pri tome Studentski zbor Filozofskog fakulteta, kao legitimno predstavničko tijelo studenata, nije pozvan da prisustvuje ovoj raspravi čime su studenti u velikoj mjeri isključeni iz mogućnosti da sudjeluju u njoj ili bilo kakvom drugom obliku odlučivanja. Uza sve to, Uprava navode studenata jednostavno proglašava neistinama, izbjegavajući pri tome argumentiranu raspravu.

Već smo u nizu navrata, nažalost, također iz medija, čuli tvrdnju da nitko neće biti diskriminiran prilikom upisa na jedan ili drugi fakultet. Međutim, takve odredbe u nacrtu ugovora nema, a prema članku 6. nacrta ugovora tvrdi se tek da se upisi za onaj dio studija koji studenti pohađaju na KBF-u odvijaju na tom fakultetu. Prema uvjetima KBF-a, upisati se mogu samo one osobe koje imaju krsni list i preporuku župnika. U ostalim točkama ugovora ta se odredba ne spominje, niti regulira. Ako se pak i taj diskriminatorni uvjet pri upisu ukloni, ostaje diskriminacija po završetku studija zbog toga što se vjeroučitelji u obrazovnim ustanovama zapošljavaju na temelju kanonskog mandata, ne javnoga natječaja, a na kanonski mandat imaju pravo isključivo osobe katoličke vjeroispovijesti.

Osim navedenih netočnosti, u nacrtu ugovora također nije postojala uredba o roku na koji se ugovor potpisuje. Sve to pokazuje da je Uprava ozbiljno počela tumačiti prigovore studenata i pojedinih nastavnika tek pod pritiskom i vjerojatno nakon prijave nacrta ugovora pučkoj pravobraniteljici.

Uprava perfidno već danima pokušava podmetnuti javnosti vlastitu fantaziju da su studenti i nastavnici Filozofskog fakulteta tobože izmanipulirani interesima pojedinaca. Pritom ne navode nikakve dokaze za takve tvrdnje, već njima samo podcjenjuje studente i nastavnike Filozofskog fakulteta, pokazujući da ih doživljava kao homogenu masu bez svojeg vlastitog autonomnog mišljenja i stava.

Lijepo je znati da Uprava brine o statusu znanja u neoliberalnom kapitalizmu te smatra da ono nije roba, s čime se mi bezrezervno i u potpunosti slažemo. Voljeli bismo vidjeti Upravu koja se zajedno s nama aktivno zalaže za besplatno obrazovanje. Međutim, onemogućavati jednom dijelu studenata konkurentnost na tržištu radne snage nema veze s komodifikacijom znanja, već s nebrigom o statusu tog istog znanja.

Zaključno, u klasičnoj maniri zamjena teza, sastavnica Sveučilišta koja je otvorena svima bez obzira na vjeru, nacionalost, rod, spol, klasu, boju kože, seksualnu i političku orijentaciju proglašava se netolerantnom, a ona koja želi iskoristiti tu otvorenost da bi poboljšala i proširila utjecaj kadra kojeg obrazuje na svojem fakultetu, a da pri tome ne dokine vlastite diskriminatorne prakse, predstavlja se kao žrtva. Puno bi manje problema bilo kada bi KBF u skladu s praksom javnog sveučilišta otvorio vrata svim zainteresiranim građankama i građanima, kao što je to praksa na svim europskim sveučilištima. Od svega što Uprava navodi u svom priopćenju slažemo se samo još s jednim navodom, koji također nije njihov, i to onim u kojem se parafrazira Silvije Strahimir Kranjčević: “Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati.”

OBRAZOVANJE NIJE NA PRODAJU!

JEDAN SVIJET, JEDNA BORBA!

Vezani članci

  • 22. listopada 2017. Izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci) 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 22. listopada 2017. „Vive la Commune“, kadar iz filma „Novi Babilon“ (Novyy Vavilon), 1929, r: Grigori Kozintsev & Leonid Trauberg (izvor: Faces of Classical Music – 1) 1917. i 1871: uz obljetnicu lomljenja Pariške komune Kanal Oktobarika [100.1917] je web-platforma, pokrenuta povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije, koja kroz vijesti, materijale, komentare i refleksije pretresa uobičajene ikonografske i interpretacijske motive, s naglaskom na uvezivanju hrvatske i jugoistočnoeuropske povijesti u globalnu povijest Ruske revolucije. Prenosimo prilog Branimira Jankovića i Stefana Treskanice u kojem nude izbor iz povijesnih komparacija (dis)kontinuiteta Pariške komune i Ruske revolucije.
  • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve