Odgovor Plenuma na izjavu Uprave za javnost i medije

Na sinoćnjem 204. plenumu FFZG-a, sudionici su analizirali, doradili i izglasali odgovor medijske sekcije na ''Priopćenje za medije i javnost'' objavljeno na službenim stranicama Filozofskog fakulteta od strane njegove Uprave - institucije odnedavno, a nelegitimno i upitne legalnosti, krnjeg sastava. Uz prokazivanje netransparentnosti procesa izrade spornog ugovora, plenum se osvrnuo i na niz spinova, neistina i uzdržavanja informacija od strane Uprave fakulteta vezanih uz ovu temu.

Umjetnička instalacija "Crvene niti" na spomeniku  S. S. Kranjčeviću, postavljena tijekom studentske kontrole nad FFZG-om u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje
 (autori: Igor Grubić i Vladimir Tatomir, 2009.)
Umjetnička instalacija "Crvene niti" na spomeniku S. S. Kranjčeviću, postavljena tijekom studentske kontrole nad FFZG-om u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje (autori: Igor Grubić i Vladimir Tatomir, 2009.)
Potaknuti besramnim priopćenjem za medije i javnost Uprave Filozofskog fakulteta, primorani smo odgovoriti na niz izrečenih poluistina, neistina i tendencioznih tumačenja.

Kao prvo, Uprava aktivno i legitimno djelovanje vlastitih studenata naziva „događanjima“, očigledno bez mogućnosti da u potpunosti razumije razloge za te akcije koji su jasno izneseni u 78. broju Skripte. To samo pokazuje do koje mjere je ovoj Upravi uopće stalo do ciljeva i interesa onih u čijim bi ciljevima i interesima najprije trebala raditi.

Činjenica jest da je obveza svih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu međusobna suradnja, ali nijedan pravni akt ne propisuje ni nužnost, ni oblike, ni načine te suradnje. Naše protivljenje izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija s KBF-om nije protivljenje već postojećoj suradnji s tim, kao ni ostalim, fakultetima. Napominjemo da prema predloženim nacrtima ugovora kojima raspolažemo, suradnja kojoj se protivimo nije ni približno definirana.

Krajnje nepoznavnje procesâ na Filozofskom fakultetu te potpuna odvojenost Uprave od studenata i nastavnika vidi se i po tome da zaposlenici i studenti tek iz ovog priopćenja dobivaju informaciju o tome koliko je odsjeka glasalo za ili protiv nacrta ovog ugovora. S obzirom na to da je tek u ovom priopćenju izneseno da je ugovor još u nacrtu, nije jasno kako je glasanje za ili protiv ugovora na sastancima vijeća odsjeka bilo moguće ako je još uvijek riječ o javnoj raspravi, a ne o gotovom tekstu ugovora. Pri tome Studentski zbor Filozofskog fakulteta, kao legitimno predstavničko tijelo studenata, nije pozvan da prisustvuje ovoj raspravi čime su studenti u velikoj mjeri isključeni iz mogućnosti da sudjeluju u njoj ili bilo kakvom drugom obliku odlučivanja. Uza sve to, Uprava navode studenata jednostavno proglašava neistinama, izbjegavajući pri tome argumentiranu raspravu.

Već smo u nizu navrata, nažalost, također iz medija, čuli tvrdnju da nitko neće biti diskriminiran prilikom upisa na jedan ili drugi fakultet. Međutim, takve odredbe u nacrtu ugovora nema, a prema članku 6. nacrta ugovora tvrdi se tek da se upisi za onaj dio studija koji studenti pohađaju na KBF-u odvijaju na tom fakultetu. Prema uvjetima KBF-a, upisati se mogu samo one osobe koje imaju krsni list i preporuku župnika. U ostalim točkama ugovora ta se odredba ne spominje, niti regulira. Ako se pak i taj diskriminatorni uvjet pri upisu ukloni, ostaje diskriminacija po završetku studija zbog toga što se vjeroučitelji u obrazovnim ustanovama zapošljavaju na temelju kanonskog mandata, ne javnoga natječaja, a na kanonski mandat imaju pravo isključivo osobe katoličke vjeroispovijesti.

Osim navedenih netočnosti, u nacrtu ugovora također nije postojala uredba o roku na koji se ugovor potpisuje. Sve to pokazuje da je Uprava ozbiljno počela tumačiti prigovore studenata i pojedinih nastavnika tek pod pritiskom i vjerojatno nakon prijave nacrta ugovora pučkoj pravobraniteljici.

Uprava perfidno već danima pokušava podmetnuti javnosti vlastitu fantaziju da su studenti i nastavnici Filozofskog fakulteta tobože izmanipulirani interesima pojedinaca. Pritom ne navode nikakve dokaze za takve tvrdnje, već njima samo podcjenjuje studente i nastavnike Filozofskog fakulteta, pokazujući da ih doživljava kao homogenu masu bez svojeg vlastitog autonomnog mišljenja i stava.

Lijepo je znati da Uprava brine o statusu znanja u neoliberalnom kapitalizmu te smatra da ono nije roba, s čime se mi bezrezervno i u potpunosti slažemo. Voljeli bismo vidjeti Upravu koja se zajedno s nama aktivno zalaže za besplatno obrazovanje. Međutim, onemogućavati jednom dijelu studenata konkurentnost na tržištu radne snage nema veze s komodifikacijom znanja, već s nebrigom o statusu tog istog znanja.

Zaključno, u klasičnoj maniri zamjena teza, sastavnica Sveučilišta koja je otvorena svima bez obzira na vjeru, nacionalost, rod, spol, klasu, boju kože, seksualnu i političku orijentaciju proglašava se netolerantnom, a ona koja želi iskoristiti tu otvorenost da bi poboljšala i proširila utjecaj kadra kojeg obrazuje na svojem fakultetu, a da pri tome ne dokine vlastite diskriminatorne prakse, predstavlja se kao žrtva. Puno bi manje problema bilo kada bi KBF u skladu s praksom javnog sveučilišta otvorio vrata svim zainteresiranim građankama i građanima, kao što je to praksa na svim europskim sveučilištima. Od svega što Uprava navodi u svom priopćenju slažemo se samo još s jednim navodom, koji također nije njihov, i to onim u kojem se parafrazira Silvije Strahimir Kranjčević: “Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati.”

OBRAZOVANJE NIJE NA PRODAJU!

JEDAN SVIJET, JEDNA BORBA!

Vezani članci

  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve