Napojnice radnicama, ne šefovima
Ministarstvo rada Trumpove administracije početkom je prosinca najavilo vraćanje kolektivnih napojnica u restoransku industriju. Ako se predložena izmjena, stavljena na javnu raspravu do 5. veljače 2018., usvoji, dovest će na sam rub egzistencije konobare/ice, odnosno radnike/ce koji/e rade za napojnice, a već primaju substandardne nadnice koje često idu ispod propisanog minimuma. Autorica ukazuje na posljedice koje će izmjena pravilnika, pod krinkom pravedne raspodjele napojnica, donijeti najugroženijem dijelu radništva u uslužnim djelatnostima.
Thea Bryan samohrana je majka koja pokušava diplomirati. Svoje dane provodi na neplaćenom stažiranju za program socijalnog rada. Noću konobari za napojnice.
Ponekad uspijeva pristojno zaraditi. Međutim, negdje u vrijeme listopada, količina njezina rada počela je opadati, a primanja se smanjivati. „Kada posla nema, kao odnedavno u mom slučaju, ne dobivam plaću. Voditelji su plaćeni, kuhinjsko osoblje je plaćeno, perač suđa je plaćen. Ja nisam“, kaže Bryan.
Ministarstvo rada u velikoj bi mjeri moglo pogoršati situaciju za Bryan. Prema novom predloženom pravilu, svoje će napojnice vjerojatno morati prepuštati šefovima.
Nova bi regulativa omogućila poslodavcima koji drže radnice/ke na minimalcu da prisvoje i napojnice koje gosti ostavljaju svojim konobaricama/ma. Upravo tako: ti poslužuješ, a šef dobiva tvoje napojnice.
Nova bi regulativa omogućila poslodavcima koji drže radnice/ke na minimalcu da prisvoje i napojnice koje gosti ostavljaju svojim konobaricama/ma
Bryan je svoju priču podijelila na konferenciji za tisak, koju je 12. prosinca sazvala organizacija Restaurant Opportunities Centers (ROC) United. „Zašto se ljude želi toliko onemogućiti da za svoj rad dobiju pristojnu nadnicu?“ pita Bryan. „Prvo vam odbiju platiti pristojnu nadnicu jer dobivate napojnice, a kada pristojno plate vašu satnicu, žele vam oduzeti napojnice!“
Nacionalna udruga restorana, poznata i kao „druga NRA“, predloženo pravilo predstavlja kao način da se omogući udruživanje napojnica, kako bi se uklonile razlike među radnicama/cima koji su u kontaktu s gostima i onima koji to nisu.
Međutim, ROC United i druge organizacije ističu da ne postoji odredba kojom će se osigurati da napojnice ostanu u rukama radnica/ka, a ne njihovih šefova.
Štoviše, način na koji je prijedlog formuliran sugerira da poslodavci mogu alocirati napojnice u svrhu kapitalnih ulaganja ili smanjenja cijena na meniju – ili napojnice jednostavno spremiti u vlastiti džep.
Takav transfer novca od radnika prema njihovim šefovima nije zanemariva promjena. Institut za ekonomske politike tvrdi da bi, stupi li ovo pravilo na snagu, poslodavci od radnica/ka mogli uzeti 5,8 milijardi dolara u napojnicama, napominjući da se radi o konzervativnoj procjeni.
Ugostiteljska industrija već je preplavljena krađom nadnica.
Poslodavci koji upošljavaju radnike koji rade za napojnice među najgorim su prekršiteljima zakona o minimalnoj nadnici, pogotovo zbog isplaćivanja substandardnih nadnica koje ovise o napojnicama. Sve dok radnici napojnicama uspijevaju dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i bijednih 2,13 dolara po satu.
Sve dok radnici napojnicama uspijevaju dogurati do pune minimalne plaće, poslodavci mogu plaćati radnike koji rade za napojnice i bijednih 2,13 dolara po satu
Međutim, propisi se slabo primjenjuju. Bryan kaže da je već dva tjedna bez minimalne nadnice, i da bezuspješno pokušava natjerati poslodavca da joj isplati razliku.
Neki poslodavci već kradu napojnice, istaknuo je Saru Jayaraman, suupravitelj ROC United-a. Ta je organizacija provela anketu među gotovo 10 000 restoranskih radnica/ka – navodi Jayaraman – među kojima je svaka peta izjavila da su poslodavci prisvojili dio njihovih napojnica, iako je to trenutno ilegalno.
Ministarstvo rada već osjeća pritisak. Jayaraman je izjavio kako je u samo prva tri dana na desetke tisuća ljudi priložilo komentare protiv donošenja ovog pravila.
Borba za napojnice samo dodatno doprinosi stresu oko nadnica koji Bryan proživljava. „Moj sin ima 11 godina“, kaže. „Željela bih znati na koliko novca mjesečno mogu računati, kako bih ga mogla upisati u neke izvannastavne aktivnosti i možda ponekada odvesti u kino, ili naprosto platiti stanarinu.“
Zbog toga se Bryan ne ograničava samo na borbu za napojnice. Kaže da bi voljela da svi ljudi zaposleni u uslužnoj industriji primaju minimalne nadnice uz koje je moguće ostvariti egzistenciju, kao što bi to očekivao bilo koji drugi radnik/ca. „Ja sam profesionalna radnica u uslužnoj industriji“, kaže, „i zaslužujem takvu nadnicu.“
Negin Owliaei je istraživačica na Institutu za politološka istraživanja. Surađuje s Inequality.org, gdje se pojavila ranija inačica ovog teksta.
Distribuirao OtherWords.org.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.
