Komercijalizacija obrazovanja i kriza mentalnog zdravlja

"Loše mentalno zdravlje duboko je ukorijenjen problem u društvu, s različitim izvorima. Uopće nije čudno da se psihičko zdravlje, posebice mladih, pogoršava. Budućnost je sumorna za mnoge mlade ljude. Studenti mogu očekivati da će diplomirati na sveučilištu s dugovima od nekoliko desetaka tisuća funti, samo da bi potom bili ugurani u prekarne poslove s niskim plaćama koji jedva pokrivaju sve više stanarine i troškove života."

Prosvjed protiv rezova sredstava NHS-u ispred bolnice Hallamshire u Sheffieldu, UK, 28. travnja 2018. godine (izvor: Tim Dennell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nedavno tragično samoubojstvo podnositelja prijave na Sveučilište u Manchesteru, praćeno hladnim odgovorom uprave sveučilišta, još jednom je istaknulo katastrofalni učinak koji komercijalizacija visokog obrazovanja te rastući dugovi, stanarine i nesigurnost imaju na živote i mentalno zdravlje mladih ljudi. Samo jasne socijalističke politike mogu zahvatiti ovaj problem u samom korijenu.



Sumorna budućnost

Svaki tjedan pojavljuju se nove priče koje detaljno opisuju razorne učinke pandemije i krize životnih troškova u životima običnih ljudi, pogoršavajući već postojeće probleme mentalnog zdravlja.
 
Najnoviji podaci NHS-a svjedoče o sumornoj stvarnosti 1,6 milijuna ljudi koji su u kontaktu sa službama za mentalno zdravlje, od kojih su gotovo 400 000 djeca i mladi. Drugi potresni podaci otkrivaju da si je u razdoblju od četiri godine 319 studenata oduzelo život.
 
Loše mentalno zdravlje duboko je ukorijenjen problem u društvu, s različitim izvorima. Uopće nije čudno da se psihičko zdravlje, posebice mladih, pogoršava.
 
Budućnost je sumorna za mnoge mlade ljude. Studenti mogu očekivati da će diplomirati na sveučilištu s dugovima od nekoliko desetaka tisuća funti, samo da bi potom bili ugurani u prekarne poslove s niskim plaćama koji jedva pokrivaju sve više stanarine i troškove života.
 
Sve to pojačava nedostatak financijskih sredstava za usluge, što neporecivo pogoršava situaciju.
 

Dotjeran do krajnjih granica

Kriza mentalnog zdravlja nije problem koji je povezan samo sa sveučilišnim proračunima. Desetljeće mjera štednje napregnulo je NHS do krajnjih granica.
 
95 posto liječnika_ca opće prakse smatra da usluge mentalnog zdravlja radikalno podbacuju. 63 posto njih strahuje da će njihovi pacijenti_ce stradati zbog nedostatka liječenja. Kao rezultat toga, pretjerano se propisuju antidepresivi, u pokušaju nadomještanja ograničenih kapaciteta CAMHS-a (službe za mentalno zdravlje djece i adolescenata).
 
YoungMinds, dobrotvorna organizacija koja se bavi mentalnim zdravljem, provela je anketu među osobama mlađima od 25 godina o njihovom mentalnom zdravlju. Otkrili su da je 14 000 djece i mladih ljudi pokušalo počiniti samoubojstvo dok su čekali na tretman mentalnog zdravlja u NHS-u.
 
Više od 44 posto tih mladih ljudi čekalo je pomoć za mentalno zdravlje više od mjesec dana. Njih 58 posto izjavilo je da im se mentalno zdravlje pogoršalo dok su čekali pomoć.
 
Ove šokantne statistike daju nam letimičan uvid u ogromne probleme s kojima se suočava NHS.
 

Korijeni problema

Međutim, nije dovoljno zadržati se na pružanju boljih usluga mentalnog zdravlja. Ogroman pritisak kojem su mladi ljudi izloženi doprinosi problemima mentalnog zdravlja i pogoršava ih.
 
Primjerice, Independent je izvijestio da je Britanija zbog krize troškova života suočena s „prijetnjom mentalnom zdravlju pandemijskih razmjera“.
 
Protiv ovog problema stoga se treba boriti i zahvatiti ga u korijenu, ako želimo ublažiti uvjete koji utječu na zdravlje ljudi.
 

Socijalistička alternativa

Pokret za štrajk stanarina (2020-2021) doveo je do otpora širom zemlje protiv sveučilišnih uprava koje su čoporativno sprovodile studente u kampuse – i u skučeni smještaj – na vrhuncu pandemije.
 
Aktivisti su istaknuli da su ih obrazovni upravitelji i najmodavci „doveli ovamo radi svojih profita, a ne zbog naše sigurnosti“. Drugim riječima, mentalno zdravlje studenata žrtvovano je radi parazitskog zarađivanja novca.
 
Radnici i mladi ljudi gladni su alternative ovom sumornom stanju stvari. Ljudi se posvuda mobiliziraju – na industrijskoj fronti i na sveučilištima – i bore za bolje uvjete.
 
Međutim, krizu mentalnog zdravlja možemo riješiti samo na temelju jasnog socijalističkog programa.
 
Za početak, studenti i osoblje sveučilišta moraju se ujediniti i boriti protiv komercijalizacije obrazovanja: za besplatno obrazovanje, financirano eksproprijacijom; da studentski smještaj i usluge budu pod javnim vlasništvom i pod demokratskom kontrolom; i da sveučilištima upravljaju radnici i radnice, a ne menadžeri dubokih džepova.
 
To znači poništavanje svih privatizacija i outsourcinga u NHS-u, dovođenje zdravstvenih usluga u javno vlasništvo i pod radničku kontrolu te osiguranje punog financiranja nacionalizacijom banaka i glavnih monopola.
 
Samo na toj osnovi možemo okončati štednju, spasiti NHS i postaviti temelje za veliko širenje usluga mentalnog zdravlja, uz osiguravanje boljih uvjeta i plaća za zdravstveno osoblje.
 
Materijalni uzroci i društveni uvjeti koji stoje iza problema mentalnog zdravlja – poput nesigurnog stanovanja, nezaposlenosti, niskih plaća i zaduženosti, mogu se iskorijeniti jedino u socijalističkom društvu u kojem se planiranje temelji na potrebama, a ne na profitu.
 
Jedino tako možemo osigurati da studenti ne moraju životom plaćati svoje diplome.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve