Meg Lee
Komercijalizacija obrazovanja i kriza mentalnog zdravlja
"Loše mentalno zdravlje duboko je ukorijenjen problem u društvu, s različitim izvorima. Uopće nije čudno da se psihičko zdravlje, posebice mladih, pogoršava. Budućnost je sumorna za mnoge mlade ljude. Studenti mogu očekivati da će diplomirati na sveučilištu s dugovima od nekoliko desetaka tisuća funti, samo da bi potom bili ugurani u prekarne poslove s niskim plaćama koji jedva pokrivaju sve više stanarine i troškove života."
Nedavno tragično samoubojstvo podnositelja prijave na Sveučilište u Manchesteru, praćeno hladnim odgovorom uprave sveučilišta, još jednom je istaknulo katastrofalni učinak koji komercijalizacija visokog obrazovanja te rastući dugovi, stanarine i nesigurnost imaju na živote i mentalno zdravlje mladih ljudi. Samo jasne socijalističke politike mogu zahvatiti ovaj problem u samom korijenu.
Sumorna budućnost
Svaki tjedan pojavljuju se nove priče koje detaljno opisuju razorne učinke pandemije i krize životnih troškova u životima običnih ljudi, pogoršavajući već postojeće probleme mentalnog zdravlja.
Najnoviji podaci NHS-a svjedoče o sumornoj stvarnosti 1,6 milijuna ljudi koji su u kontaktu sa službama za mentalno zdravlje, od kojih su gotovo 400 000 djeca i mladi. Drugi potresni podaci otkrivaju da si je u razdoblju od četiri godine 319 studenata oduzelo život.
Loše mentalno zdravlje duboko je ukorijenjen problem u društvu, s različitim izvorima. Uopće nije čudno da se psihičko zdravlje, posebice mladih, pogoršava.
Budućnost je sumorna za mnoge mlade ljude. Studenti mogu očekivati da će diplomirati na sveučilištu s dugovima od nekoliko desetaka tisuća funti, samo da bi potom bili ugurani u prekarne poslove s niskim plaćama koji jedva pokrivaju sve više stanarine i troškove života.
Sve to pojačava nedostatak financijskih sredstava za usluge, što neporecivo pogoršava situaciju.
Dotjeran do krajnjih granica
Kriza mentalnog zdravlja nije problem koji je povezan samo sa sveučilišnim proračunima. Desetljeće mjera štednje napregnulo je NHS do krajnjih granica.
95 posto liječnika_ca opće prakse smatra da usluge mentalnog zdravlja radikalno podbacuju. 63 posto njih strahuje da će njihovi pacijenti_ce stradati zbog nedostatka liječenja. Kao rezultat toga, pretjerano se propisuju antidepresivi, u pokušaju nadomještanja ograničenih kapaciteta CAMHS-a (službe za mentalno zdravlje djece i adolescenata).
YoungMinds, dobrotvorna organizacija koja se bavi mentalnim zdravljem, provela je anketu među osobama mlađima od 25 godina o njihovom mentalnom zdravlju. Otkrili su da je 14 000 djece i mladih ljudi pokušalo počiniti samoubojstvo dok su čekali na tretman mentalnog zdravlja u NHS-u.
Više od 44 posto tih mladih ljudi čekalo je pomoć za mentalno zdravlje više od mjesec dana. Njih 58 posto izjavilo je da im se mentalno zdravlje pogoršalo dok su čekali pomoć.
Ove šokantne statistike daju nam letimičan uvid u ogromne probleme s kojima se suočava NHS.
Korijeni problema
Međutim, nije dovoljno zadržati se na pružanju boljih usluga mentalnog zdravlja. Ogroman pritisak kojem su mladi ljudi izloženi doprinosi problemima mentalnog zdravlja i pogoršava ih.
Primjerice, Independent je izvijestio da je Britanija zbog krize troškova života suočena s „prijetnjom mentalnom zdravlju pandemijskih razmjera“.
Protiv ovog problema stoga se treba boriti i zahvatiti ga u korijenu, ako želimo ublažiti uvjete koji utječu na zdravlje ljudi.
Socijalistička alternativa
Pokret za štrajk stanarina (2020-2021) doveo je do otpora širom zemlje protiv sveučilišnih uprava koje su čoporativno sprovodile studente u kampuse – i u skučeni smještaj – na vrhuncu pandemije.
Aktivisti su istaknuli da su ih obrazovni upravitelji i najmodavci „doveli ovamo radi svojih profita, a ne zbog naše sigurnosti“. Drugim riječima, mentalno zdravlje studenata žrtvovano je radi parazitskog zarađivanja novca.
Radnici i mladi ljudi gladni su alternative ovom sumornom stanju stvari. Ljudi se posvuda mobiliziraju – na industrijskoj fronti i na sveučilištima – i bore za bolje uvjete.
Međutim, krizu mentalnog zdravlja možemo riješiti samo na temelju jasnog socijalističkog programa.
Za početak, studenti i osoblje sveučilišta moraju se ujediniti i boriti protiv komercijalizacije obrazovanja: za besplatno obrazovanje, financirano eksproprijacijom; da studentski smještaj i usluge budu pod javnim vlasništvom i pod demokratskom kontrolom; i da sveučilištima upravljaju radnici i radnice, a ne menadžeri dubokih džepova.
To znači poništavanje svih privatizacija i outsourcinga u NHS-u, dovođenje zdravstvenih usluga u javno vlasništvo i pod radničku kontrolu te osiguranje punog financiranja nacionalizacijom banaka i glavnih monopola.
Samo na toj osnovi možemo okončati štednju, spasiti NHS i postaviti temelje za veliko širenje usluga mentalnog zdravlja, uz osiguravanje boljih uvjeta i plaća za zdravstveno osoblje.
Materijalni uzroci i društveni uvjeti koji stoje iza problema mentalnog zdravlja – poput nesigurnog stanovanja, nezaposlenosti, niskih plaća i zaduženosti, mogu se iskorijeniti jedino u socijalističkom društvu u kojem se planiranje temelji na potrebama, a ne na profitu.
Jedino tako možemo osigurati da studenti ne moraju životom plaćati svoje diplome.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
29. kolovoza 2022.
