Što je društveno potrebno radno vrijeme?

"Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."

Kadar iz filma Conquer by the Clock, r: Slavko Vorkapić, 1943, 10’

Zakon vrijednosti 5 – kontradikcije

Robinson Crusoe na svojem tropskom otoku može sam odlučiti koliko mu je vremena potrebno da izgradi kolibu. Kada proizvodimo za tržišnu razmjenu nemamo taj luksuz. Kada Wonder Bread proizvodi kruh, natječe se na tržištu protiv Pepperidge Farma, Arnolda i White Rosea. Ako su njihovi radnici manje produktivni i ako im treba dulje da proizvedu kruh, to ne znači da ga mogu prodati za više novca. Društvenu vrijednost kruha ne postavljaju pojedinci, već je određena prosječnom količinom vremena koja je potrebna da bi se proizvelo kruh. Ovo nazivamo društveno potrebnim radnim vremenom.
 
U neoklasičnoj ekonomskoj teoriji postoje svakojaki koncepti koji, iako su matematički elegantno izvedeni na papiru, imaju vrlo slabu deskriptivnu moć u stvarnom svijetu. Kada je to kapitalističko društvo bilo u općem ekvilibriju? Je li ikada uopće postojala Paretova optimalnost? Kada su to potrošači mjerili svoje želje u utilima?
Sve znanstvene kronološke naprave su strojevi za proizvodnju vremena, alati koji u našim rukama znače pobjedu, a naše ruke moraju biti neumoljive poput kazaljki naših satova. Ne mogu si priuštiti da budu išta manje. (Izvor: Conquer by the Clock, r: Slavko Vorkapić, 1943, 10’)
Društveno potrebno radno vrijeme nije takvo. Ono je nešto vrlo stvarno, što možemo svakodnevno opažati na radnom mjestu. Privatni rad koji se odvija iza tvorničkih vrata ne zna sa sigurnošću koja je njegova društvena vrijednost i stoga proizvodi tog rada ulaze na tržište kako bi se usporedili s proizvodima drugih radnika. Na tržištu ovi privatni radovi postaju društveni. Utvrđuje se društveno potrebno radno vrijeme, koje potom povratno djeluje na proizvodnju, disciplinirajući ono što se događa u tvornici.
 
Tvornice koje su trošile više rada nego što je bilo društveno potrebno smatraju se neučinkovitima te su primorane promijeniti metode proizvodnje ili zatvoriti svoja vrata. Tvornice koje su proizvodile ispod društveno potrebnog radnog vremena, koje su bile učinkovitije od prosjeka, bile su nagrađivane.
 
Pretpostavimo da je za izradu prosječnog televizora potreban jedan sat. Jedan sat je društveno potrebno radno vrijeme za televizore. Međutim, vlasnik ACME tvornice televizora uloži u vrhunske nove strojeve koji njegove radnike učine dvostruko produktivnijima. Oni sada mogu proizvesti televizor za trideset minuta, znatno ispod društveno potrebnog radnog vremena, što omogućuje ACME-u da proizvede dvostruko više televizora u istom vremenskom periodu.
 
Kada bi ACME prodavao svoj novi televizor po upola nižoj cijeni nego ranije, ne bi zaradio ništa više novca nego ranije i ulaganje u nove strojeve pokazalo bi se besmislenim. Umjesto da ih prodaje po njihovoj pojedinačnoj vrijednosti od trideset minuta, ACME ih nastavlja prodavati po njihovom društveno potrebnom radnom vremenu od jednog sata, ili čak možda malo ispod društveno potrebnog radnog vremena, kako bi nadmašio svoje konkurente.
 
Budući da se cijena televizora nije značajno promijenila, i dalje postoji ista potražnja potrošača za televizorima. Međutim, sada na tržištu postoji ogroman višak televizora, jer ih ACME proizvodi dvostruko više. ACME-ovi konkurenti neće uspjeti prodati sve televizore koje proizvedu. Istovremeno će ACME prodati većinu svojih televizora po društveno potrebnom radnom vremenu, ostvarujući ne samo svoj uobičajeni profit, već i dodatni superprofit, jer je prodao svoje televizore iznad njihovih pojedinačnih vrijednosti, prodajući ih po ili blizu društveno potrebnog radnog vremena.
 

Profit vs. super-profit

Profit proizlazi iz eksploatacije radnica i radnika. Jedini način da se novac pretvori u još više novca jest da ga se uloži u radnike odnosno, da budemo precizniji, u radnu snagu, jedinu robu koja može proizvesti veću vrijednost od onoga kolika joj je cijena. Sve ovo obrađujem u videu Zakon vrijednosti 5.
 
Kada ACME prodaje televizore ispod društveno potrebnog radnog vremena, on ne ubire samo uobičajeni profit od eksploatacije radnika, nego i super-profit – profit prisvojen u razmjeni – jer se njegovi televizori proizvode ispod društveno potrebnog radnog vremena. Upravo ova trka za super-profitima u velikom dijelu pokreće tehnološki dinamizam kapitalističkog društva, u kojem se kapitalisti natječu kako bi kontinuirano skraćivali društveno potrebno radno vrijeme. Postupajući na taj način, kapitalisti ne eksploatiraju samo vrijednost od radnika – oni također prisvajaju vrijednost u razmjeni.
 

Fizička produktivnost vs. produktivnost vrijednosti

Površnim pogledom mogli bismo steći dojam da tvornica televizora ACME ostvaruje više profita jer stvara veću vrijednost, ali to nije slučaj. Jednaki broj radnika obavlja jednaku količinu posla kao i prije. Obavlja se ista količina radnog vremena, raspoređena na proizvodnju većeg broja roba. Dakle, neto vrijednost koju stvaraju ne povećava se samo zato što raste fizički output.
 
Iznimno je važno da razumijemo ovu razliku između fizičke produktivnosti i produktivnosti vrijednosti. Kako postaje lakše proizvesti televizore, njihove cijene padaju. Dakle, samo zato što možemo napraviti više nečega ne znači da smo stvorili i veću vrijednost.
 

Prisvajanje vrijednosti u razmjeni

Kada bi druge tvrtke usvojile tehnologiju sličnu ACME-ovoj, društveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju televizora palo bi na polovinu svoje prijašnje vrijednosti i ACME-ovi bi super-profiti nestali. Što znači kada kažemo da ACME ostvaruje super-profit prisvajanjem vrijednosti u razmjeni?
 
Kada mijenjate jednu robu za drugu robu veće vrijednosti, prisvojili ste vrijednost u razmjeni. Postoji mnogo načina na koje se može prisvojiti vrijednost u razmjeni. Primjerice, možete proizvesti proizvod za manje od društveno potrebnog radnog vremena, ali ga prodati po društveno potrebnom radnom vremenu. Na taj način dobivamo više u razmjeni nego što u nju unosimo. No odakle dolazi ta prisvojena vrijednost?
 
Na prvi pogled, čini se da vrijednost dolazi od potrošača koji kupuju robu. Međutim, potrošači kupuju robu po njezinoj vrijednosti, po društveno potrebnom radnom vremenu. Oni ne gube vrijednost u razmjeni – plate šezdeset dolara za televizor i dobiju televizor vrijedan šezdeset dolara. Vrijednost gube svi oni drugi kapitalisti koji još uvijek proizvode po društveno potrebnom radnom vremenu. Oni nisu u mogućnosti prodati sve svoje proizvode i na gubitku su. ACME uspijeva privući velik broj njihovih mušterija.
 
Razmjena je igra nulte sume. Kada god jedna osoba pobijedi, druga mora izgubiti. Postoji ograničen broj ljudi koji su voljni kupiti televizore po društveno potrebnom radnom vremenu. Kada ACME prisvaja vrijednost u razmjeni, to ne znači da krade novac iz sefova svojih konkurenata. To znači da otima prodaje svojim konkurentima. Više vrijednosti dolazi u ACME nego što je zapravo stvorio, a manje ide njegovim suparnicima.
 

Društveno potrebno radno vrijeme i radni proces

Ovaj se proces odvija svaki dan u kapitalističkom društvu. Opsjednuti smo vremenom i učinkovitošću. Sve, od radnog dana do pokreta koje radnici čine, vremenski je regulirano i racionalizirano. Od trenutka kada budilica zazvoni provjeravamo vozni red vlakova, bušimo vremenske kartice i radimo što je moguće učinkovitije. Čak i svoje vrijeme odmora tretiramo kao razdoblje u kojem treba maksimizirati rekreaciju i opuštanje.
 
Postoji čitavo polje industrijskog inženjerstva koje je posvećeno smanjivanju društveno potrebnog radnog vremena u društvu. Neki od najutjecajnijih umova prošlog stoljeća bili su ljudi poput Henryja Forda i Fredericka Taylora, koji su značajno doprinijeli smanjenju društveno potrebnog radnog vremena, a sve u potrazi za super-profitom.
 
Ovaj nagon za stvaranjem super-profita ne znači da se u društvu odvija sve manje rada. To znači da ista količina rada proizvodi više outputa. Često se govori da će nam strojevi olakšati život, smanjujući potrebu za radom. No to nikada nije bio slučaj u kapitalističkom društvu. Strojevi samo stvaraju više outputa po satu rada. Nerijetko se strojevi koriste kako bi se izvuklo više rada od radnika, jer stroj može diktirati tempo i intenzitet rada.
 
Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo.
 
Kapitalisti se natječu kako bi smanjili društveno potrebno radno vrijeme ulaganjem u kvalitetniju opremu. Što su strojevi bolji → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve…
 
[1:15:43-1:26:12]
 








Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve