Što je društveno potrebno radno vrijeme?

"Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."

Kadar iz filma Conquer by the Clock, r: Slavko Vorkapić, 1943, 10’

Zakon vrijednosti 5 – kontradikcije

Robinson Crusoe na svojem tropskom otoku može sam odlučiti koliko mu je vremena potrebno da izgradi kolibu. Kada proizvodimo za tržišnu razmjenu nemamo taj luksuz. Kada Wonder Bread proizvodi kruh, natječe se na tržištu protiv Pepperidge Farma, Arnolda i White Rosea. Ako su njihovi radnici manje produktivni i ako im treba dulje da proizvedu kruh, to ne znači da ga mogu prodati za više novca. Društvenu vrijednost kruha ne postavljaju pojedinci, već je određena prosječnom količinom vremena koja je potrebna da bi se proizvelo kruh. Ovo nazivamo društveno potrebnim radnim vremenom.
 
U neoklasičnoj ekonomskoj teoriji postoje svakojaki koncepti koji, iako su matematički elegantno izvedeni na papiru, imaju vrlo slabu deskriptivnu moć u stvarnom svijetu. Kada je to kapitalističko društvo bilo u općem ekvilibriju? Je li ikada uopće postojala Paretova optimalnost? Kada su to potrošači mjerili svoje želje u utilima?
Sve znanstvene kronološke naprave su strojevi za proizvodnju vremena, alati koji u našim rukama znače pobjedu, a naše ruke moraju biti neumoljive poput kazaljki naših satova. Ne mogu si priuštiti da budu išta manje. (Izvor: Conquer by the Clock, r: Slavko Vorkapić, 1943, 10’)
Društveno potrebno radno vrijeme nije takvo. Ono je nešto vrlo stvarno, što možemo svakodnevno opažati na radnom mjestu. Privatni rad koji se odvija iza tvorničkih vrata ne zna sa sigurnošću koja je njegova društvena vrijednost i stoga proizvodi tog rada ulaze na tržište kako bi se usporedili s proizvodima drugih radnika. Na tržištu ovi privatni radovi postaju društveni. Utvrđuje se društveno potrebno radno vrijeme, koje potom povratno djeluje na proizvodnju, disciplinirajući ono što se događa u tvornici.
 
Tvornice koje su trošile više rada nego što je bilo društveno potrebno smatraju se neučinkovitima te su primorane promijeniti metode proizvodnje ili zatvoriti svoja vrata. Tvornice koje su proizvodile ispod društveno potrebnog radnog vremena, koje su bile učinkovitije od prosjeka, bile su nagrađivane.
 
Pretpostavimo da je za izradu prosječnog televizora potreban jedan sat. Jedan sat je društveno potrebno radno vrijeme za televizore. Međutim, vlasnik ACME tvornice televizora uloži u vrhunske nove strojeve koji njegove radnike učine dvostruko produktivnijima. Oni sada mogu proizvesti televizor za trideset minuta, znatno ispod društveno potrebnog radnog vremena, što omogućuje ACME-u da proizvede dvostruko više televizora u istom vremenskom periodu.
 
Kada bi ACME prodavao svoj novi televizor po upola nižoj cijeni nego ranije, ne bi zaradio ništa više novca nego ranije i ulaganje u nove strojeve pokazalo bi se besmislenim. Umjesto da ih prodaje po njihovoj pojedinačnoj vrijednosti od trideset minuta, ACME ih nastavlja prodavati po njihovom društveno potrebnom radnom vremenu od jednog sata, ili čak možda malo ispod društveno potrebnog radnog vremena, kako bi nadmašio svoje konkurente.
 
Budući da se cijena televizora nije značajno promijenila, i dalje postoji ista potražnja potrošača za televizorima. Međutim, sada na tržištu postoji ogroman višak televizora, jer ih ACME proizvodi dvostruko više. ACME-ovi konkurenti neće uspjeti prodati sve televizore koje proizvedu. Istovremeno će ACME prodati većinu svojih televizora po društveno potrebnom radnom vremenu, ostvarujući ne samo svoj uobičajeni profit, već i dodatni superprofit, jer je prodao svoje televizore iznad njihovih pojedinačnih vrijednosti, prodajući ih po ili blizu društveno potrebnog radnog vremena.
 

Profit vs. super-profit

Profit proizlazi iz eksploatacije radnica i radnika. Jedini način da se novac pretvori u još više novca jest da ga se uloži u radnike odnosno, da budemo precizniji, u radnu snagu, jedinu robu koja može proizvesti veću vrijednost od onoga kolika joj je cijena. Sve ovo obrađujem u videu Zakon vrijednosti 5.
 
Kada ACME prodaje televizore ispod društveno potrebnog radnog vremena, on ne ubire samo uobičajeni profit od eksploatacije radnika, nego i super-profit – profit prisvojen u razmjeni – jer se njegovi televizori proizvode ispod društveno potrebnog radnog vremena. Upravo ova trka za super-profitima u velikom dijelu pokreće tehnološki dinamizam kapitalističkog društva, u kojem se kapitalisti natječu kako bi kontinuirano skraćivali društveno potrebno radno vrijeme. Postupajući na taj način, kapitalisti ne eksploatiraju samo vrijednost od radnika – oni također prisvajaju vrijednost u razmjeni.
 

Fizička produktivnost vs. produktivnost vrijednosti

Površnim pogledom mogli bismo steći dojam da tvornica televizora ACME ostvaruje više profita jer stvara veću vrijednost, ali to nije slučaj. Jednaki broj radnika obavlja jednaku količinu posla kao i prije. Obavlja se ista količina radnog vremena, raspoređena na proizvodnju većeg broja roba. Dakle, neto vrijednost koju stvaraju ne povećava se samo zato što raste fizički output.
 
Iznimno je važno da razumijemo ovu razliku između fizičke produktivnosti i produktivnosti vrijednosti. Kako postaje lakše proizvesti televizore, njihove cijene padaju. Dakle, samo zato što možemo napraviti više nečega ne znači da smo stvorili i veću vrijednost.
 

Prisvajanje vrijednosti u razmjeni

Kada bi druge tvrtke usvojile tehnologiju sličnu ACME-ovoj, društveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju televizora palo bi na polovinu svoje prijašnje vrijednosti i ACME-ovi bi super-profiti nestali. Što znači kada kažemo da ACME ostvaruje super-profit prisvajanjem vrijednosti u razmjeni?
 
Kada mijenjate jednu robu za drugu robu veće vrijednosti, prisvojili ste vrijednost u razmjeni. Postoji mnogo načina na koje se može prisvojiti vrijednost u razmjeni. Primjerice, možete proizvesti proizvod za manje od društveno potrebnog radnog vremena, ali ga prodati po društveno potrebnom radnom vremenu. Na taj način dobivamo više u razmjeni nego što u nju unosimo. No odakle dolazi ta prisvojena vrijednost?
 
Na prvi pogled, čini se da vrijednost dolazi od potrošača koji kupuju robu. Međutim, potrošači kupuju robu po njezinoj vrijednosti, po društveno potrebnom radnom vremenu. Oni ne gube vrijednost u razmjeni – plate šezdeset dolara za televizor i dobiju televizor vrijedan šezdeset dolara. Vrijednost gube svi oni drugi kapitalisti koji još uvijek proizvode po društveno potrebnom radnom vremenu. Oni nisu u mogućnosti prodati sve svoje proizvode i na gubitku su. ACME uspijeva privući velik broj njihovih mušterija.
 
Razmjena je igra nulte sume. Kada god jedna osoba pobijedi, druga mora izgubiti. Postoji ograničen broj ljudi koji su voljni kupiti televizore po društveno potrebnom radnom vremenu. Kada ACME prisvaja vrijednost u razmjeni, to ne znači da krade novac iz sefova svojih konkurenata. To znači da otima prodaje svojim konkurentima. Više vrijednosti dolazi u ACME nego što je zapravo stvorio, a manje ide njegovim suparnicima.
 

Društveno potrebno radno vrijeme i radni proces

Ovaj se proces odvija svaki dan u kapitalističkom društvu. Opsjednuti smo vremenom i učinkovitošću. Sve, od radnog dana do pokreta koje radnici čine, vremenski je regulirano i racionalizirano. Od trenutka kada budilica zazvoni provjeravamo vozni red vlakova, bušimo vremenske kartice i radimo što je moguće učinkovitije. Čak i svoje vrijeme odmora tretiramo kao razdoblje u kojem treba maksimizirati rekreaciju i opuštanje.
 
Postoji čitavo polje industrijskog inženjerstva koje je posvećeno smanjivanju društveno potrebnog radnog vremena u društvu. Neki od najutjecajnijih umova prošlog stoljeća bili su ljudi poput Henryja Forda i Fredericka Taylora, koji su značajno doprinijeli smanjenju društveno potrebnog radnog vremena, a sve u potrazi za super-profitom.
 
Ovaj nagon za stvaranjem super-profita ne znači da se u društvu odvija sve manje rada. To znači da ista količina rada proizvodi više outputa. Često se govori da će nam strojevi olakšati život, smanjujući potrebu za radom. No to nikada nije bio slučaj u kapitalističkom društvu. Strojevi samo stvaraju više outputa po satu rada. Nerijetko se strojevi koriste kako bi se izvuklo više rada od radnika, jer stroj može diktirati tempo i intenzitet rada.
 
Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo.
 
Kapitalisti se natječu kako bi smanjili društveno potrebno radno vrijeme ulaganjem u kvalitetniju opremu. Što su strojevi bolji → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve → to je radni proces učinkovitiji → to je veći output → to su niže cijene → to je više super-profita → to je više novca dostupno za ulaganje u nove strojeve…
 
[1:15:43-1:26:12]
 








Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 26. rujna 2022. Djelomično automatizirani platformski kapitalizam Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
  • 10. rujna 2022. Populisti ne integriraju mase u političke procese Čitav je spektar značenja ideje populizma: od pozitivno konstruiranog političkog stila do negativno nabijenog termina kojim (uglavnom) liberalni mediji podjednako demoniziraju sve što se stigmatizira kao „ekstremno lijevo“ i „ekstremno desno“. I dok populistička retorička strategija upotrebljava kategorije poput „narod“ (spram „elita“) ili „99%“ (spram „1%“) te nastoji uvjeriti da je na strani „većine“, važno je istaći da je populistički stil nešto sasvim drugo od ozbiljnog političkog organiziranja masa. Masovna politika, koja se gradi kroz dugoročnije i ukorjenjenije masovne partije, pokrete i društvenost radničke klase, ne oslanja se na medijsku prezentnost stranaka i glasačku podršku pasivnog naroda, već na demokratičnu i institucionalniju (samo)organizaciju masa. O različitim ciljevima lijevih i desnih populizama, ograničenjima postmarksističke verzije populizma, usponu populističke desnice, neoliberaliziranju lijevog centra i nestanku radničke ljevice u Italiji, razgovarali smo s Davidom Broderom tijekom njegova gostovanja na 15. Subversive festivalu.
  • 8. rujna 2022. Kapitalistička laž o recikliranju "Do danas je samo 10 posto plastike u svijetu reciklirano. Plastika koja završi u kantama za recikliranje već se trideset godina naprosto premješta po cijelom svijetu, prodaje u zemlje poput Kine ili Indonezije, koje jednako tako ne uspijevaju reciklirati ovaj materijal, koji se zato prodaje dalje. Plastika se na kraju baca na odlagališta otpada ili u ocean, gdje postoje prave planine plastike koje sežu sve do najvećih dubina, a pronađena je i u uzorcima ljudske krvi te plućnog tkiva."
  • 24. kolovoza 2022. Dekoloniziranje čovječanstva "Prema Mbembeu, „uspon u čovječanstvo može biti samo rezultat borbe: borbe za život“, koja se sastoji od uzdizanja iz dubina „izuzetno sterilnog i sušnog područja“ koje je Fanon nazvao rasom, ili zonom nepostojanja. „Izaći iz ovih sterilnih i sušnih područja postojanja prije svega znači izaći izvan ograde rase – zamke u kojoj pogled i moć Drugoga nastoje zatvoriti subjekt“, inzistira Mbembe. Iako zadatak dekolonizacije jest „rušenje granica u svijetu“, rasa je ograda koju treba otvoriti i u konačnici iskorijeniti: „rušenje granica u svijetu pretpostavlja aboliciju rase“."
  • 22. kolovoza 2022. Ropstvo i razvoj Afrike "Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa."
  • 19. kolovoza 2022. Globalni porast broja gladnih; nesigurna opskrba hranom za 2,3 milijarde ljudi "U trenutku objave ovog izvješća aktualni rat u Ukrajini u koji su uključena dva najveća svjetska proizvođača osnovnih žitarica, uljarica i gnojiva, remeti međunarodne opskrbne lance i podiže cijene žitarica, gnojiva, energije, kao i gotove terapeutske hrane za djecu s teškom pothranjenošću. Ova situacija nastupa u trenutku kada su opskrbni lanci već pod nepovoljnim utjecajem sve češćih ekstremnih klimatskih događaja, posebno u zemljama s niskim dohotkom, i ima potencijalno otrežnjujuće implikacije na globalnu sigurnost opskrbe hranom i prehranu."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
  • 19. srpnja 2022. Kako kapitalizam ubija romantiku Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.
  • 15. srpnja 2022. Gig ekonomija osiromašuje radnice i radnike "Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve