Između nasljeđa i povijesti: o filmu Nope Jordana Peelea

"Posao obitelji Haywood bio je dio Hollywooda još prije negoli je Hollywood postojao. Njihov praprapradjed bio je neidentificirani džokej na Muybridgeovoj poznatoj snimci konja u galopu. To je tajna ostavština, zamagljena službenom poviješću koja pamti Muybridgea, ali zaboravlja džokeja. Haywoodovi službeno ne mogu polagati pravo na bilo kakvu realnu ostavštinu – OJ i Em i dalje moraju raditi za svaki angažman."

Kadar iz foršpana za film Nope, r: Jordan Peele, 2022, 130’ (izvor)
Filmski kritičari, čak i oni amaterski, obožavaju dosjetke i umetanje filmskih naslova u vlastite recenzije kroz nekakvu igru riječi. Potrebna je stoga poprilična doza samopouzdanja da se film nazove Nope (Nikako), jer to naprosto otvara prostor za previše naslova negativnih kritika, primjerice, „Nikako nemojte pogledati Nikako“ itsl. U slučaju Peelea to je povjerenje zasluženo. Radi se o trećem filmu redatelja koji razvija vlastitu viziju u eri u kojoj su stvari poput vizije ili stila, pa čak i redatelji kao autori, sve više zastarjeli. Naslov Nope podsjeća na naslov Peeleova prvog filma, Get Out (Bježi) koji je bio hommage Eddie Murphyjevom skeču o tome kako film o ukletoj kući nikada ne bi funkcionirao s Crnom obitelji, jer bi oni pobjegli na prvo upozorenje.

 

Baš kao što je Get Out bio film o Chrisu, čovjeku koji je ignorirao sva upozorenja i nije „pobjegao“ sve dok nije bilo gotovo prekasno, Nope je film o tome kako reći „da“, kako ići prema užasu, umjesto bježati od njega. Čini mi se da svaki pokušaj razumijevanja ovog filma mora započeti pitanjem zašto likovi naprosto ne kažu „ne“ i odšetaju dalje. Čini se da je to središnje pitanje filma.

 

Nope se bavi OJ-em iliti Otisom Juniorom (Daniel Kaluuya) i Emerald „Em“ Haywood (Keke Palmer), koji na početku filma nasljeđuju Haywood Hollywood Horses (ranč za treniranje i opskrbu konja za filmove, televiziju i reklame) nakon što njihova oca misteriozno pogodi i usmrti kovanica od pet centi koja padne s neba. Metalni predmeti koji padaju s neba prva su naznaka da u njihovoj maloj dolini stvari nisu na mjestu, ali to nije početak problema obitelji Haywood. Njihov obiteljski posao, kao što pokazuje foršpan u nastavku, bio je dio Hollywooda još prije negoli je Hollywood postojao. Njihov praprapradjed bio je neidentificirani džokej na Muybridgeovoj poznatoj snimci konja u galopu. To je tajna ostavština, zamagljena službenom poviješću koja pamti Muybridgea, ali zaboravlja džokeja. Haywoodovi službeno ne mogu polagati pravo na bilo kakvu realnu ostavštinu – OJ i Em i dalje moraju raditi za svaki angažman. On se brine o konjima, a ona o ljudima, on je zanatlija, a ona prodavačica. Međutim, kada konj zamalo ozlijedi glumca na snimanju jedne reklame, sve njihove vještine brzo bivaju zamijenjene CGI rekvizitnim konjem. Što znači nasljeđe i veza s prošlošću u industriji odnosno zemlji koja neprestano prepričava svoju priču, iznova se preobražava. Što znače vještine u ekonomiji koja neprestano dekvalificira radnice i radnike, zamjenjujući znanje tehnologijom?

 

Ovo isto pitanje mori susjeda Haywoodovih, Rickyja „Jupe“ Parka (Steven Yeun), bivšu dječju zvijezdu koji sada vodi šou o Divljem zapadu, kapitalizirajući svoju ulogu „Dječjeg šerifa“. Jupe je također bio zvijezda kratkotrajne, ali popularne serije pod nazivom Gordyjev dom (Gordy’s Home) koja je završila nakon jedne sezone kada je zvijezda serije, čimpanza, podivljala na setu te usmrtila odnosno osakatila nekoliko članova postave. Jupe upošljava jednu verziju prošlosti, vestern tematski park, jedan mit, ali iza njegova ureda skriven je muzej tragične povijesti televizijske serije koji je po svoj prilici unosnija atrakcija. Jedan nizozemski par svojedobno je platio tisuće dolara ne bi li samo prespavali u muzeju.

 

Televizija, ili sjećanja na televiziju, igraju središnju ulogu u svim Peeleovim filmovima – od reklame za fondaciju koja stipendira mlade Crnce (United Negro College Fund) koja se pojavljuje u Get Out do ljudskog lanca povezanog rukama širom SAD-a (Hands Across America) koji je u pozadini filma Us (Mi). To je zato što Peele razumije da su naša kolektivna i individualna sjećanja u jednakoj mjeri sazdana od onoga što se događa na ekranima, kao i onoga u takozvanom stvarnom svijetu. Peeleova tri filma Get Out, Us i Nope, prate i progresiju ovih video sjećanja. U prvome, Get Out, u reklami u pozadini čujemo slogan United Negro College Funda „Užasno je upropastiti um“ („A mind is a terrible thing to waste“) netom prije no što će Chrisu upropastiti um; u Us je prizor ruku širom Amerike prvo sjećanje koje ima Adelaide/Red, kao i struktura revolucije privezanih; a u Nope se Jupeovo traumatično sjećanje na Gordyja pokazuje centralnim za cijeli film. Peele spaja sjećanja publike i likova na stare reklame, medijske događaje i jeftine humoristične serije jer te stvari sačinjavaju naš svijet jednako kao i oblaci i pustinja u dolini.

 

OJ, Em i Jupe povezani su načinom na koji se nose s nasljeđem i prošlošću. U slučaju OJ-a i Em ovo je nasljeđe zabilježeno, ali nikada nije pripisano – nitko ne zna ime džokeja u slavnim slikama koje su stvorile kinematografiju, on je na neki način izbrisan iz povijesti. Oni moraju iznova stvoriti svoju reputaciju, prodajući klijentima svoj posao i vještine bez nasljeđa na koje se mogu pozivati. S druge strane, Jupe se čini vezan za traumatičnu prošlost od koje ne može ni pobjeći ni od nje u potpunosti živjeti. Njegova niša slave ili zloglasnosti ne osigurava dovoljno za život, ali ostaje ljudima u pamćenju.

 

Jordan Peele objavio je uvodnu špicu fiktivne serije unutar filma Nope na svojem twitter profilu

 

Kada se u dolini pojavi ono što izgleda kao vanzemaljski svemirski brod, OJ, Em i Jupe to vide kao priliku da promijene situaciju u kojoj se nalaze. Em i OJ odlučuju fotografirati vanzemaljski svemirski brod, kako bi dobili dokaz o vanzemaljskom životu koji je toliko nepobitan da se ne može osporiti i koji će se dovoljno isplatiti da spasi njihov ranč i doživotno ih situira. Dok pokušavaju snimiti neuhvatljivi leteći objekt, ispada da je Jupe već počeo profitirati na posjetiteljima, uključivši ih u svoj šou o Divljem zapadu. On već neko vrijeme kupuje konje od OJ-a i nudi ih vanzemaljskom brodu. Jupe svoja žrtvovanja izvodi pred publikom koja plaća, razmjenjujući misterioznu žudnju ekstraterestrijalnog bića prema konjima za spektakularizaciju tog bića. Naizgled se čini kako bi to vanzemaljci trebali smatrati poštenom trgovinom – konji u zamjenu za letimičan pogled na brod, ali kako razumjeti što biće s drugog svijeta razumije ili želi? Nope pristupa ovom pitanju postavljajući drugo pitanje: kako možemo znati što ne-ljudska životinja razumije ili želi? Na pitanje kako razumijemo način na koji bismo komunicirali s estraterestrijalnim umovima odgovara se pitanjem kako komuniciramo s umovima koji su nam već Drugi, sa životinjama.

 

Ovom se pitanju pristupa iz dva kuta. Kao prvo, prikazuje se traumatičan događaj iz Jupeove prošlosti, dan kada je naizgled istrenirana čimpanza preplašena pucanjem balona pobjesnila, ubijajući i osakaćujući glumačku postavu. Jupe se sakrio ispod stola i ne samo da je bio pošteđen divljanja, nego se čimpanza Gordy čak spremao pozdraviti ga dodirom šakom po kojem je bio poznat, prije negoli je upucan i usmrćen. Iz svog iskustva preživjelog, Jupe misli da razumije nešto o komunikaciji između ljudi i životinja, i stoga, posredno, kako komunicirati s ekstraterestrijalnim bićima – dati im nešto što žele u zamjenu za ono što ti želiš. U ovom slučaju konje se žrtvuje za predstavu. Kao drugo, tu je OJ koji ne pretpostavlja da razumije što konji žele, ali polazi od premise da je prva stvar koju trebate razumjeti o životinjama, a onda i vanzemaljcima, to da stvari ne vidite i ne razumijete na jednak način. Konj stvari vidi drugačije, što morate razumjeti ako vam je namjera ukrotiti ga i raditi s njim sigurno na setu. Ovom osnovnom principu OJ dodaje još jedno upozorenje koje je naučio od svog oca – neke životinje ne žele biti pripitomljene – OJ to posebno napominje za grabežljivce. Kako on tvrdi, ne možete ukrotiti grabežljivca, najviše što možete učiniti je surađivati s njim, ući u nesigurno partnerstvo.

 

UPOZORENJE ZA SPOILER: Ispostavlja se da vanzemaljska svemirska letjelica uopće nije svemirska letjelica, već vanzemaljsko čudovište, koje ne usisava ljude i konje kako bi na njima radilo pokuse ili ih zarobilo za vanzemaljski zoološki vrt, već kako bi ih pojelo. Radi se o grabežljivcu. Zato nije bio zadovoljan ponudom jednog konja kada je dobio priliku da pojede cijelu publiku. S njim se ne može pregovarati, ali ga se može umiriti. OJ shvati kako je jedini način da izbjegne vanzemaljca taj da ga ne gleda – da mu ne izgleda kao prijetnja. Usput, možda je upravo to, a ne pozdrav šakom, zapravo spasilo Jupea kada je Gordy pobjesnio. Skrivajući se ispod stola, izbjegao je kontakt očima s Gordyjem. Gordy ga nije poštedio zato što su bili prijatelji, već zato što ga nije gledao u oči.

 

OJ-jeva strategija da snimi vanzemaljsko stvorenje bez uspostavljanja kontakta očima je strategija koja povezuje dvije teme filma. Kao prvo, i najneposrednije, ono što bi se moglo smatrati problemom različitih umova. Da biste razumjeli drugačije stvorenje, morate razumjeti da ono drugačije vidi stvari. Balon je za nas samo balon, ali neko drugo stvorenje bi ga moglo vidjeti kao prijetnju (ili kao potencijalnu hranu). Kao drugo, razlika između nasljeđa i povijesti je razlika u percepciji. Nasljeđe koje nije viđeno ili nije pripisano nije nikakvo nasljeđe. Svi likovi u Nopeu izbačeni su iz spektakla; Jupe je bivša dječja zvijezda, OJ i Em imaju vezu s holivudskom poviješću koja nikada nije priznata, čak je i Angel, radnik tehničke podrške koji pomaže OJ-u i Em instalirati njihove kamere, na neki način odbačen – doznajemo da je njegova djevojka prekinula s njim kada je dobila ulogu na televizijskoj mreži CW. Hollywood, spektakl pojede ljude i ispljune ih, slično kao što svemirsko čudovište jede ljude i izbacuje neprobavljive komadiće metala poput novčića i ključeva. Hollywoodski spektakl ne treba loviti svoj plijen. Svi oni očajnički žele vratiti svoje nasljeđe, vratiti se spektaklu, snimiti ono što Em naziva Oprah snimkom, snimkom koja donosi novac. Međutim, spektakl je čudovište koje pojede ljude i ispljune ih. Gledati u spektakl znači biti uvučen u njega, biti pojeden. Jedini način da uhvatite spektakl, da dobijete snimku stvorenja, jest da ga zapravo ne gledate.

 

Prije mnogo godina pročitao sam da Jordan Peele planira snimiti tri filma o društvenim temama. Prvi je bio Get Out, za koji se općenito prepoznaje da govori o rasi, drugi je bio Us, za koji tvrdim da može biti o klasi. Nisam siguran može li se za Nope reći da govori o nečemu na isti način, korištenjem horora kao alegorije za neki društveni problem, iako to jest priča o tome kako ljudi odbačeni od Hollywooda, koji nisu dio njegove službene povijesti, pokušavajući izbjeći da ih spektakl doslovce žive pojede. Nije ni čudo što ga Peele smatra svojim najosobnijim filmom. Peele je nekako uspio napraviti spektakl – ovo je njegov film koji je najviše blockbuster – i postići da ga ne usisa u svoje ždrijelo.

Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve