Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

Na 222. plenumu, održanom 11. ožujka 2025., raspravljalo se o sedam točaka dnevnog reda koje su obuhvatile ključna organizacijska i strateška pitanja rada plenuma. Među glavnim temama bile su definiranje strateškog pristupa prema sjednici Fakultetskog vijeća zakazanoj za 19. ožujka, planiranje aktivnosti povodom Dana otvorenih vrata, pripreme za izbore Studentskog zbora, kao i formuliranje novog zahtjeva i stava plenuma. U nastavku teksta donosimo izglasane odluke te ključne zaključke proizašle iz rasprave.

Dizajnirao plenum

Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće:

1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red.
2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća.
3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave.
4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta.
5. Stav plenuma: Lokalno i globalno pravo na slobodno obrazovanje, te opozicija svim politikama koje na bilo koji način krše to pravo.
6. Zahtjev plenuma: implementacija zahtjeva inicijative Studentice za Palestinu koji uključuju osudu izraelskog režima, akademski bojkot izraelskih progenocidnih institucija i ponudu institucionalne pomoći palestinskim studentima i studenticama.
7. Radna grupa za pravne poslove će napraviti nacrt dopisa rektoru i predstaviti ga na sljedećem plenumu
studentski predstavnici će otvoriti raspravu o prijedlogu odluke o participacijama na sastanku Povjerenstva za osiguravanje.

Sastanak tehničke grupe održati će se u četvrtak, 13. 3. u 17 sati.

Plenum je odobrio davanje financijskih sredstava medijskoj sekciji za kupovinu dvije SD kartice.
Medijska sekcija je predložila novu koordinatoricu, koju je plenum potvrdio jednoglasno.

Radna grupa za procjenu situacije i dalje radi na osustavljanju zahtjeva i stavova plenuma. Svi dodatni prijedlozi se mogu poslati na rgzaprocjenutrenutnesituacije@gmail.com.

Raspravljalo se o tome bi li studentski predstavnici trebali predložiti točku o prijedlogu odluke o participacijama za dnevni red, ili bi trebali otvoriti raspravu o tome pod točkom razno. Zaključeno je da će to studentski predstavnici samostalno odlučiti. Pokrenulo se i pitanje koliko bi to uprava mogla odugovlačiti, i rečeno je kako bi trebali to iznijeti na glasanje do lipnja najkasnije, s napomenom da su jednom sličnu odluku donijeli u rujnu.

Polemiziralo se o bojkotu Dana otvorenih vrata, te je ponovno zaključeno kako to nije najbolji potez za plenum.

Osnovana je radna grupa za informiranje, koja će se baviti izradom letaka, plakata i sličnih materijala za informiranje kroz narednih nekoliko tjedana. Svi zainteresirani za rad u radnoj grupi se mogu javiti na bugavugakranzelic@gmail.com.

Izabrani su moderatori i zapisničar za sljedeći plenum. Plenum će se održati 20. ožujka u 19.30 u D7.

Prijedlozi za dnevni red mogu se poslati moderatorima u odgovor na mail o dnevnom redu na plenumskoj mailing listi.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.