Akademska solidarnost privremeno prekida štrajk
Na jučer održanoj Skupštini Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” donesena je odluka o suspenziji štrajka koji je 6. srpnja počeo na Filozofskom fakultetu da bi se u međuvremenu proširio na Medicinski fakultet te na Institut za etnologiju i folkloristiku. Izravan povod za ovakvu odluku je prekid rada Sabora što znači da se predloženi zakoni neće naći u saborskoj proceduri do jesenskog zasjedanja. Prenosimo medijsku izjavu AS-a:Izjava za javnostPrivremeni prekid štrajka u organizaciji Sindikata “Akademska solidarnost”
(15. srpnja 2011.)
U petak, 15. srpnja 2011., Skupština Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” donijela je odluku da se privremeno prekida štrajk akademskih radnika u organizaciji Sindikata, koji je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo 6. srpnja 2011., kao i štrajk solidarnosti koji je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu započeo 11. srpnja 2011., te štrajk solidarnosti koji je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo 12. srpnja 2011.
Štrajkaške se aktivnosti privremeno prekidaju jer tijekom ljetne stanke u zasjedanju Sabora ne prijeti opasnost da prijedlozi zakona koji su razlogom štrajka postanu predmetom rasprave plenarne sjednice Sabora. U skladu s time, skupština Sindikata odlučivat će o nastavku štrajka ovisno o novom zasjedanju Sabora.
Ovom prilikom podsjećamo da je “Akademska solidarnost” od siječnja 2011. godine kontinuirano upozoravala na neprihvatljivu proceduru donošenja zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, kao i na štetan sadržaj ovog paketa zakona, ističući komercijalizaciju visokog obrazovanja i znanosti koju bi zakoni omogućili, te podvrgavanje visokoškolskih i istraživačkih institucija izravnoj političkoj kontroli. Štrajk nam se nametnuo kao krajnji izraz protesta i posljednje sredstvo otpora nasilničkom nametanju paketa zakona. Svoju smo provedbu štrajka, do koje je došlo unatoč našim višemjesečnim upozorenjima, na koje se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa oglušivalo ili odgovaralo prijetnjama, shvatili stoga kao dosljedan moralni čin, izraz odlučnosti da u korijenu spriječimo svaku instrumentalizaciju visokoškolskog i istraživačkog rada te da obranimo prava autonomnog odlučivanja akademske zajednice o ustroju i nadzoru svojih institucija.
Unatoč neprekidnom snažnom pritisku, manipulacijama i ucjenama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te njegovih nazovi nezavisnih sindikalnih i medijskih marioneta, štrajk akademskih radnika provodio se na četiri sveučilišta, odnosno šest institucija u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli.
Iako smo tijekom proteklih devet mjeseci slušali najave da će se zakoni donijeti početkom 2011., u prvom kvartalu 2011., početkom lipnja 2011. itd. – zakoni nisu doživjeli ni prvo čitanje u Saboru prije ljetne stanke. To je velikim dijelom rezultat organiziranog i aktivnog otpora akademske zajednice, uključujući aktivnosti Inicijative i Sindikata “Akademska solidarnost”.
Svjesni smo da je time akademska zajednica dobila samo jednu bitku i da se borba nastavlja. Ta se borba ne tiče samo znanosti i visokog obrazovanja. U tom smislu, jednim od značajnijih efekata štrajka i drugih prosvjednih aktivnosti “Akademske solidarnosti” smatramo planove da se formira šira platforma za obranu javnog dobra. O platformi se govorilo na tribini “U obranu javnog dobra”, održanoj 13. srpnja 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ondje su se okupili predstavnici sindikata i organizacija iz različitih područja od javnoga interesa: energetika, zdravstvo, socijalna skrb, osnovno i srednje školstvo, javni prostori, znanost i visoko obrazovanje, brodogradnja, tekstilna industrija itd. To je okupljanje posvjedočilo da onkraj klijentelističkih saveza postoji solidarnost onih koji su spremni suprotstaviti se pogubnim tendencijama privatizacije i komercijalizacije javnih dobara, kao i težnjama da se čitavo društvo potčini partikularnim i privatnim interesima ekonomsko-političko-kriminalne oligarhije.
Imajući na umu ovaj širi kontekst, Sindikat “Akademska solidarnost” svoje će buduće aktivnosti i dalje koncentrirati na problematiku znanosti i visokog obrazovanja, odnosno na štetni paket prijedloga zakona. Stoga i dalje zahtijevamo da se prijedlozi zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu u potpunosti odbace, smatrajući to prvim korakom u obrani visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra. Zahtijevamo također široku stručnu i javnu raspravu koja bi prethodila izradi strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja, očekujemo transparentnu proceduru donošenja zakona u području znanosti i visokog obrazovanja, a konačno i zakone koji će jamčiti slobodu znanstvenog istraživanja i predavačkog rada, autonomiju sveučilišta i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima.
