Akademska solidarnost privremeno prekida štrajk

Na jučer održanoj Skupštini Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” donesena je odluka o suspenziji štrajka koji je 6. srpnja počeo na Filozofskom fakultetu da bi se u međuvremenu proširio na Medicinski fakultet te na Institut za etnologiju i folkloristiku. Izravan povod za ovakvu odluku je prekid rada Sabora što znači da se predloženi zakoni neće naći u saborskoj proceduri do jesenskog zasjedanja. Prenosimo medijsku izjavu AS-a:

Izjava za javnost

Privremeni prekid štrajka u organizaciji Sindikata “Akademska solidarnost”

(15. srpnja 2011.)

U petak, 15. srpnja 2011., Skupština Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” donijela je odluku da se privremeno prekida štrajk akademskih radnika u organizaciji Sindikata, koji je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo 6. srpnja 2011., kao i štrajk solidarnosti koji je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu započeo 11. srpnja 2011., te štrajk solidarnosti koji je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo 12. srpnja 2011.

Štrajkaške se aktivnosti privremeno prekidaju jer tijekom ljetne stanke u zasjedanju Sabora ne prijeti opasnost da prijedlozi zakona koji su razlogom štrajka postanu predmetom rasprave plenarne sjednice Sabora. U skladu s time, skupština Sindikata odlučivat će o nastavku štrajka ovisno o novom zasjedanju Sabora.

Ovom prilikom podsjećamo da je “Akademska solidarnost” od siječnja 2011. godine kontinuirano upozoravala na neprihvatljivu proceduru donošenja zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, kao i na štetan sadržaj ovog paketa zakona, ističući komercijalizaciju visokog obrazovanja i znanosti koju bi zakoni omogućili, te podvrgavanje visokoškolskih i istraživačkih institucija izravnoj političkoj kontroli. Štrajk nam se nametnuo kao krajnji izraz protesta i posljednje sredstvo otpora nasilničkom nametanju paketa zakona. Svoju smo provedbu štrajka, do koje je došlo unatoč našim višemjesečnim upozorenjima, na koje se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa oglušivalo ili odgovaralo prijetnjama, shvatili stoga kao dosljedan moralni čin, izraz odlučnosti da u korijenu spriječimo svaku instrumentalizaciju visokoškolskog i istraživačkog rada te da obranimo prava autonomnog odlučivanja akademske zajednice o ustroju i nadzoru svojih institucija.

Unatoč neprekidnom snažnom pritisku, manipulacijama i ucjenama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te njegovih nazovi nezavisnih sindikalnih i medijskih marioneta, štrajk akademskih radnika provodio se na četiri sveučilišta, odnosno šest institucija u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli.

Iako smo tijekom proteklih devet mjeseci slušali najave da će se zakoni donijeti početkom 2011., u prvom kvartalu 2011., početkom lipnja 2011. itd. – zakoni nisu doživjeli ni prvo čitanje u Saboru prije ljetne stanke. To je velikim dijelom rezultat organiziranog i aktivnog otpora akademske zajednice, uključujući aktivnosti Inicijative i Sindikata “Akademska solidarnost”.

Svjesni smo da je time akademska zajednica dobila samo jednu bitku i da se borba nastavlja. Ta se borba ne tiče samo znanosti i visokog obrazovanja. U tom smislu, jednim od značajnijih efekata štrajka i drugih prosvjednih aktivnosti “Akademske solidarnosti” smatramo planove da se formira šira platforma za obranu javnog dobra. O platformi se govorilo na tribini “U obranu javnog dobra”, održanoj 13. srpnja 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ondje su se okupili predstavnici sindikata i organizacija iz različitih područja od javnoga interesa: energetika, zdravstvo, socijalna skrb, osnovno i srednje školstvo, javni prostori, znanost i visoko obrazovanje, brodogradnja, tekstilna industrija itd. To je okupljanje posvjedočilo da onkraj klijentelističkih saveza postoji solidarnost onih koji su spremni suprotstaviti se pogubnim tendencijama privatizacije i komercijalizacije javnih dobara, kao i težnjama da se čitavo društvo potčini partikularnim i privatnim interesima ekonomsko-političko-kriminalne oligarhije.

Imajući na umu ovaj širi kontekst, Sindikat “Akademska solidarnost” svoje će buduće aktivnosti i dalje koncentrirati na problematiku znanosti i visokog obrazovanja, odnosno na štetni paket prijedloga zakona. Stoga i dalje zahtijevamo da se prijedlozi zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu u potpunosti odbace, smatrajući to prvim korakom u obrani visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra. Zahtijevamo također široku stručnu i javnu raspravu koja bi prethodila izradi strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja, očekujemo transparentnu proceduru donošenja zakona u području znanosti i visokog obrazovanja, a konačno i zakone koji će jamčiti slobodu znanstvenog istraživanja i predavačkog rada, autonomiju sveučilišta i potpuno javno financirano visoko obrazovanje dostupno svima.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve